Trg je bio prazan. Jedna je prugasta mačka nečujno šmugnula sjenom kamene palače. Petnaestak minuta kasnije prošao je u žuto-zelenom kombinezonu čistač ulica s kolicima i brezovom metlom. I onda dugo, dugo nitko. Na čitavom se svijetu čulo jedino kako iza nekog prozora nečije netalentirano dijete na klaviru vježba ljestvice. Polako smo otpili po gutljaj espressa i zatvorili oči, piše Ante Tomić za Jutarnji list.
Kad smo ih otvorili oko nas je, kao čarolijom, bilo pola milijuna turista. Penzioneri s kruzera zapuhano su grabili za vodičem, Engleskinje debelih bijelih butina pile su velika točena piva, njemačke obitelji komadale krvave bifteke, tetovirani i bradati hipsteri gurali se ruksacima, a slabunjavi crnomanjasti Azijati kopali oči štapovima za selfi. Prostor je u trep...