Novosti Hrvatska

POVJESNIČAR IVICA MIŠKULIN

Tajna komunističkih arhiva: suludi zakon još uvijek je na snazi, Udbini špijuni su zaštićeni, a žrtva ne smije ni zucnuti!

POVJESNIČAR IVICA MIŠKULIN

Naizgled, stvar izgleda prilično jednostavna. Građanin kojega je pratila tajna služba bivše Jugoslavije - a takvih je u Hrvatskoj više od 66.000 - odluči vidjeti svoj dosje. Želi doznati tko ga je od prijatelja, kolega s posla ili obitelji "cinkao", tko je protiv njega lažno svjedočio i kakvim su se sve metodama suradnici Službe državne sigurnosti dovijali kako bi mu "napakirali" kontrarevolucionarni rad.

Ode u Hrvatski državni arhiv i preda zahtjev za uvid u dosje. No, prije nego što dobije mogućnost da ga pogleda, mora potpisati izjavu. U njoj se obavezuje da će ono što vidi za ostatak svijeta ostati – tajnom. Drugim riječima, građanin koji je imao povijesnu nesreću biti predmetom obrade tajne službe jednog nedemokratskog režima detalje koje otkrije u svojem dosjeu ne smije nigdje objaviti, o njima govoriti niti ih na bilo koji drugi način iznositi u javnost. Ako to učini, mogu ga tužiti oni koji su ga pratili, "cinkali" i špijunirali, jer on, prema potpisanoj izjavi, za svako širenje podataka iz svojeg dosjea snosi punu materijalnu odgovornost.

Razlog tome je, tvrde u Hrvatskom državnom arhivu, s jedne strane zaštita javnih probitaka, a s druge zaštita privatnosti, prava i probitaka privatnih osoba.

- Potpisivanje izjave kao odgovarajuće mjere zaštite utvrđeno je člankom 36. Pravilnika o korištenju arhivskog gradiva koji glasi: "Pri izdavanju posebne dozvole za korištenje gradiva kojemu nisu dospjeli rokovi dostupnosti, od korisnika se traži pisana izjava kojom se obvezuje da neće učiniti javnom niti jednu informaciju koja bi mogla povrijediti javni ili privatni probitak, te sam snosi svu materijalnu i zakonsku odgovornost u slučaju spora". Pravilnik je podzakonski akt donesen na osnovi članka 26. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima – ističe se u izjavi koja je Slobodnoj Dalmaciji dostavljena iz Ureda v.d. ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva dr. Marija Stipančevića, gdje se, uz ova dva propisa, pozivaju i na Zakon o zaštiti osobnih podataka.

Povjesničar Ivica Miškulin takav model smatra jednim od glavnih razloga što se o komunizmu u Hrvatskoj još uvijek malo zna, te što je javnost često preplavljena najrazličitijim manipulacijama, tendencioznostima, pa i teorijama zavjere.

- Ključni razlog za takvo stanje treba tražiti u, i to treba otvoreno reći, suludom zakonskom okviru koji regulira dostupnost arhivskog gradiva iz vremena komunizma. Loši i nefunkcionalni zakoni otvorili su prigodu arhivskoj struci za konformizam, birokratski fetišizam i, ne na zadnjem mjestu, izbjegavanje rada - upozorava Miškulin i napominje da, prema još važećem Pravilniku o načinu uvida u dosjee Službe državne sigurnosti SR Hrvatske, zainteresirani pojedinac, samo ako je on bio predmetom dosjea ili njegova bliža rodbina, a nikako povjesničar - uvid može ostvariti uz dopuštenje ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva.

- Pored toga, mora potpisati izjavu o čuvanju tajnosti podataka o kojima je ostvario uvid, a nema pravo ni na umnožavanje ili izradu preslike. Drugim riječima, osoba o kojoj postoji dosje može ga samo pročitati, ne smije o tome kasnije ništa reći, a ako i kaže, tko će joj vjerovati, jer nema dokaza ni za jednu tvrdnju! Kao da je namjera autora pravilnika bilo dvostruko ponižavanje žrtve ili, pak, dvostruka zaštita sustava – ističe ovaj povjesničar. On smatra da uvid u gradivo iz bivšeg jugoslavenskog režima ne smije biti ograničeno ni na koji način. Ni famoznom zaštitom tajnosti "sigurnosno osjetljivih" informacija, ali ni, kako kaže, jednako famoznim inzistiranjem na zaštiti osobnih podataka.

- Mene osobno ne zanima ni kućna adresa nekog doušnika ni matični broj njegovog brata, sestre ili ljubavnice, ali me zanima jesu li bili upregnuti u aparat nadzora i represije. Takvi podaci su važni i ne treba ih skrivati. Također, od arhivske struke u Hrvatskoj, umjesto plakanja za dodatnim sredstvima i kadrovima, čovjek očekuje jednako uporno zalaganje na poništavanju suludih pravilnika poput spomenutog – zaključuje Miškulin.


Dafinka Večerina: Vidjela sam svoj dosje
Ugledna hrvatska odvjetnica i feministica, jedna od osnivačica HSLS-a Dafinka Večerina branila je studente i intelektualce nakon sloma hrvatskog proljeća. I sama je je 1975. godine uhapšena, a protiv nje je pokrenut sudski postupak pod optužbom da je, između ostalog, pretukla dvojicu policajaca.
- Četiri sam mjeseca provela u zatvoru. Postupak protiv mene je obustavljen, kasnije sam od države dobila i neku odštetu. Početkom devedesetih zatražila sam uvid u svoj dosje. Zanimalo me hoću li možda u njemu naći imena ljudi s kojima sam pila kavu. No, toga nije bilo. Iz dokumenata koje sam dobila na uvid nisam doznala ništa što već prije, iz sudskog spisa, nisam znala – ispričala nam je Večerina.


Milardović: Dosje me ne zanima

Poznati politolog prof.dr. Anđelko Milardović kazao nam je da nikada nije zatražio uvid u svoj dosje, iako su mediji početkom devedesetih javno objavljivali podatke iz tog istog dosjea.

- Koliko se sjećam, pisalo je da sam bio sumnjiv zbog kontarevolucionarnog djelovanja i anarholiberalizma. Tako me je valjda kvalificirao tadašnji režim. No, nikada nisam imao želju zaviriti u svoj dosje, pa zato nikada nisam ni predao zahtjev arhivu – ističe Milardović.


1.500.000 stranica obavještajnog materijala sadrži Hrvatski državni arhiv
66.870 građana Republike Hrvatske pratila je jugoslavenska tajna služba
50.000 fotografija praćenih osoba pohranjeno je u Arhivu
300 metara duljina je kutije arhive osobnih dosjea Udbe u Hrvatskoj


Zabrana vrijedi i nakon 24 godine

Dosjei jugoslavenskih tajnih službi predani su na čuvanje Hrvatskim državnom arhivu početkom devedesetih. Tadašnji ravnatelj ove institucije Josip Kolanović u svibnju 1993. donio je Pravilnik o načinu davanja na uvid dosjea nastalih radom SDS-a.

U njemu je izrijekom navedeno da se "osoba koja ostvari uvid u svoj dosje obavezuje na čuvanje tajnosti činjenica, podataka i saznanja do kojih je tim putem došla". Pravilnikom se zabranjuje i "uzimanje, prijepis i umnožavanje dokumenata iz dosjea". Dvadeset četiri godine kasnije, na djelu su iste restrikcije.

Unatoč tome što bi Hrvatska nakon toliko vremena ipak trebala biti dovoljno zrela da ne krije tajne nekadašnje Udbe.

 

Naslovnica Hrvatska