Novosti Hrvatska

POSTUPAK

Pravnik i ratnik komentiraju modus operandi Tužiteljstva BiH: Tako bi mogli optužiti cijele brigade...

POSTUPAK
Damir Primorac kaže da bi se suđenja optuženima za ratne zločine u BiH mogla provesti i u Hrvatskoj, a Mario Tomasović dodaje da bi po 'sarajevskoj metodologiji' cijele postrojbe HV-a i HVO-a mogle biti poslane na sud

S obzirom da se u Bosni i Hercegovini, prema službenim podacima iz Tužiteljstva BiH, u zadnjih desetak godina procesuiralo stotinjak osoba za ratne zločine, a među njima i znatan broj Hrvata, te da je u međuvremenu tom tužiteljstvu pristizala nova dokumentacija iz Haaga i Hrvatske, onda je svima bilo jasno da to neće samo na tome završiti – kaže nam dr. sc. Damir Primorac, profesor kaznenog procesnog prava na Poslijediplomskom doktorskom studiju Pravnog fakulteta u Mostaru te na Sveučilišnom studiju za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu.

Primorac je ujedno i bivši sudac Županijskog suda u Splitu i sada odvjetnik koji je branio pred hrvatskim sudovima vojnike i časnike HVO-a za ratne zločine počinjene u BiH, među njima i pripadnika HVO-a Ivana Hrkaća, koji je sredinom ove godine nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu oslobođen optužbe za ratne zločine na području BiH. Stoga smo Primorca zamolili za mišljenje o najnovijim uhićenjima u BiH, na području Orašja.

Rok trajanja

– Jedno od pitanja koje se otvara jesu optužnice koje su podignute i potvrđene u BiH protiv bivših pripadnika HVO-a zbog osnovane sumnje da su počinili ratne zločine, i protiv njih je određen pritvor zbog bijega i raspisana tjeralica, a već dugi niz godina se nalaze i žive u Hrvatskoj. S jedne strane, RH, prema našem Ustavu, nema obvezu izručivati takve osobe BiH. S druge strane, BiH, prema Zakonu o kaznenom postupku BiH, nema mogućnost takvim osobama suditi u odsutnosti, a s treće strane, riječ je o kaznenim djelima koja ne zastarijevaju. Kratko rečeno, radi se o potvrđenim optužnicama koje nemaju "rok trajanja" i čija se osnovanost jedino može utvrditi u odgovarajućem sudskom postupku. Upravo zbog toga smatram kako dvije države, odnosno Državno odvjetništvo RH i Tužiteljstvo BiH, moraju raditi zajedničkim snagama na rješavanju tih problema, što su dijelom i započeli sukladno Protokolu Državnog odvjetništva RH i Tužiteljstva BiH o suradnji o progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, te cjelokupnu dokumentaciju koja se odnosi na te osobe dostaviti RH, gdje će nadležna tijela RH povodom toga postupati kao s podnesenom kaznenom prijavom i cijeli postupak započeti od početka (što znači da se ponovno moraju izvesti svi dokazi, ispitati svjedoci i dr.) – objašnjava dr. Damir Primorac.

– Mišljenja sam – ističe Primorac – kako bi najveća pogreška bila kada RH u tomu dijelu ne bi poduzela sve što je u njezinoj mogućnosti, a vjerujem da bi i bivši pripadnici HVO-a optuženi za ratne zločine u BiH koji prebivaju na području Republike Hrvatske htjeli da se kazneni postupak, ako se već mora voditi, provede u Hrvatskoj, a ne u BiH. U slučaju suđenja u RH, takav predmet će i dalje biti otvoren u BiH, a on će se zatvoriti tek nakon pravomoćne presude u RH – oslobađajuće ili osuđujuće. Prema tome, BiH nakon takve pravomoćne presude u RH neće imati mogućnost ponovno voditi jedan te isti postupak u BiH jer mora poštovati pravni institut "ne bis in idem", odnosno da se jednoj osobi ne može suditi dva puta o istoj stvari – kaže Damir Primorac.

Po tome ispada da bi i za Damira Krstičevića, Rahima Ademija, Miljenka Filipovića, Ljubu Ćesića Rojsa, Stanka Baju Soptu, Zlatana Miju Jelića, Željka Glasnovića, Slobodana Matendu, Pavla Miljavca i druge, ako budu optuženi u BiH, najbolje bilo da im se organizira suđenje u Hrvatskoj.

Međunarodna tjeralica

– Pretpostavljam kako sva ostala rješenja ne odgovaraju nikome – ni BiH, jer ne mogu okrivljenicima suditi u odsutnosti i taj će predmet uvijek biti otvoren, ni RH, jer će joj to pitanje uvijek biti veliki uteg, ni okrivljenicima, kojima će također to biti veliki teret, a svaki njihov odlazak iz RH u neku drugu državu značio bi opasnost da mogu biti uhićeni na temelju međunarodne tjeralice koju je izdala BiH zbog ratnih zločina – kaže dr. Primorac.
Naš drugi sugovornik u ovoj temi bio je Mario Tomasović, ratni pomoćnik zapovjednika Zbornog područja Split, generala Ante Gotovine.

– Za neupućenu hrvatsku javnost, a kako vidimo i za dio sadašnje, također, neupućene vlasti, ova situacija s uhićenjima branitelja Orašja je neočekivana i iznenađujuća. Za one iole upućenije u kompleksne odnose koje Hrvatska nakon završetka Domovinskog rata ima sa svojim susjedima, ova uhićenja nisu nikakvo iznenađenje niti im se treba čuditi.

Hrvatskoj javnosti treba otvoreno reći da ova uhićenja "počivaju" na Sporazumu između Državnog odvjetništva RH i Tužiteljstva BiH o suradnji i progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, koji su još u lipnju 2013. godine u ime RH potpisali tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, a u ime BiH glavni tužitelj Goran Salihović.

Uhićenja su uslijedila nakon odlaska premijera Plenkovića iz BiH a da ga tajne službe uopće nisu pripremile?

– Po mojim saznanjima, hrvatske obavještajne i protuobavještajne službe su još prije više od godinu dana dostavile nadležnim tijelima vlasti u RH predmetnu informaciju s pratećim popisom osumnjičenih za navodna kaznena djela za koje ih tereti Tužiteljstvo BiH. Djeluje nevjerojatno da premijer Plenković prigodom odlaska u službeni posjet BiH nije raspolagao tim informacijama. No, čitajući u medijima izjave ministra pravosuđa Ante Šprlje, koji je i sam, kako kaže, zatečen ovim uhićenjima, onda to vrlo simptomatično ukazuje u kakvoj kroničnoj neusklađenosti i neupućenosti djeluju najviše državne institucije RH.

Što su naši čekali

Istražiteljima iz BiH još je 2014. godine omogućen pristup arhivima u Zagrebu, tako da su tajne i sigurnosne službe znale za optužnice protiv uhićene desetorice. Zašto oni nisu obaviješteni?

– Ne samo da su to znale, kako vi kažete, tajne i sigurnosne službe; s tom problematikom su bile, ili su trebale biti, upoznate sve nadležne institucije i državna tijela, od Ministarstva pravosuđa, Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva unutarnjih poslova, a prije svega Državno odvjetništvo RH.

Kad spominjete državne arhive i pristup njima, onda dolazimo do famoznog sporazuma između Bajića i bosanskohercegovačkog kolege mu Salihovića, koji je omogućio njihovim istražiteljima nesmetan pristup toj iznimno važnoj dokumentaciji i povijesnoj građi. Kako bosanskohercegovački od 2013. godine, isto tako i srbijanski i crnogorski istražitelji od 2006. godine vršljaju i rovare po našim arhivima, kopirajući i nesmetano iznoseći desetke tisuća vrijednih dokumenata. Dakako, i s tim dvjema državama potpisan je tada istovjetan sporazum kao i s BiH. Potpisnik s hrvatske strane bio je, dakako, tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Zanimljivo je da se, za razliku od bosanskohercegovačkih i srbijanskih tužitelja koji, kako vidimo, intenzivno rade na progonu hrvatskih branitelja, DORH uopće nije pretrgao od posla po arhivima u Sarajevu i Beogradu.

Ante Kotromanović je kazao da bi Srbi mogli optužiti i njega i ministra Damira Krstičevića zbog zločina u Mrkonjić Gradu, iako su nevini, ali ih već godinama optužuju? Po tome i dobar dio veterana 4. gardijske brigade mogao bi biti osumnjičen?

– Bivši i sadašnji ministri obrane Kotromanović i Krstičević i svi mi koji smo bili u oslobodilačkim operacijama u zapadnoj Bosni "zanimljivi" smo ovako široko shvaćenoj kaznenoj odgovornosti od strane Tužiteljstva BiH. Da nije bilo 4. gardijske brigade i ostalih postrojbi HV-a i HVO-a, ne bi bilo ni sadašnje Bosne i Hercegovine ni njezina Tužiteljstva. U ovome leži sav apsurd postojeće situacije – za kraj će Mario Tomasović.

Naslovnica Hrvatska