Novosti Hrvatska

Milardović: Val ksenofobije preplavit će i Hrvatsku kad uđemo u EU

Multikulturalizam u Europi je mrtav! - istaknula je Angela Merkel, njemačka kancelarka, još prošle godine, a na nedavnom summitu NATO-a u Muenchenu njezin britanski kolega David Cameron ponovio je istu izjavu.

U međuvremenu se dogodio Anders Behring Breivik, antiislamist i ekstremni desničar, koji je u svojim sumanutim napadima usmrtio 76 ljudi u Oslu i na otočiću Utoya. Zato je Europska komisija od zemalja članica zatražila da intenzivnije nadziru političke ekstremiste. Neprijateljstvo prema strancima i ekstremizam biti će teme i na idućem sastanku Vijeća ministara unutarnjih poslova EU, gdje će biti pozvani i predstavnici Norveške.

Drugim riječima, sada je i “službeno” priznato da Europa ima problem sa isključivošću u vlastitim redovima. Dakako, ni to ne može bez proračuna, pa je već poznato da će se za borbu protiv radikalizacije izdvojiti za početak četiri milijuna dolara.

Jačanje islamofobije

Početak priče o porastu ksenofobije možemo tražiti od uspješnice Thila Sarrazina ”Deutschland schafft sich ab” koji je javno progovorio o prolemima integracije imigranata u Njemačkoj. Mnogo jaču, nažalost i tragičnu, poruku o neprihvaćanju mulitkulturalizma kao odgovora na globalizaciju poslao je norveški krvnik, ističući rastući gnjev Europljana prema novim socio-ekonomskim prilikama u zoni. To se ne može poreći čak i ako Breivikovi odvjetnici uspiju u svojoj nakani da njihov štićenik bude proglašen psihički poremećenom osobom.

Protomodernizacija, problemi s imigrantima, reakcije na kulturnu globalizaciju i gubljenje nacionalnog identiteta, promjene društvenih struktura društva, islamizacija Europe i naravno ekonomska kriza... sve su to razlozi jačanja nezadovoljstva, diljem cijele Europe, koje se najbolje očituje u jačanju populističke desnice u gotovo svim europskim zemljama.

Dovoljan primjer razmjera trenutne situacije je uspjeh ekscentričnog islamofoba Geerta Wildersa, vođe Slobodarske stranke koji je zavladao Nizozemskom, inače gotovo sinonimom liberalizma. Bez obzira na dugu tradiciju visokog stupnja tolerancije. Wildersova stranka trenutno je treća po važnosti u zemlji i bez suglasnosti sa Slobodarskom strankom nemoguće je postići bilo kakav konsenzus u parlamentu, iako se šefu stranke Wildersu trenutno sudi za islamofobne izjave.

Međutim, bez obzira što, nasreću, ostale europske zemlje nemaju ovako radikalne desničare u mainstream politici, renesansa populističkih desničarskih stranaka povezana je i s jačanjem ekstremne desnice, indirektno je podržavajući.

- Iako se europska radikalna desnica ogradila od nedjela norveškog krvnika, svakako postoji latentna veza između populističkih desničarskih stranaka i onih ekstremističkih. Međutim, mora se znati da populističke stranke nisu protusistemske, iako propagiraju antiimigracijsku politiku i pozivaju na oštrije odredbe prema strancima. Njihova ideologija ne zagovora nasilje ni u kojem slučaju - uvodno nam kazuje prof. dr. Anđelko Milardović, iz zagrebačkog Instituta za migracije i narodnost te utemeljitelj Centra za politološka istraživanja.

Primjera je uistinu mnogo: u Mađarskoj je desnim ekstremistima uspio ulazak u parlament. U Francuskoj su desničari iz Nacionalnog fronta Jean-Marie le Pena na lokalnim izborima osvojili dodatne mandate, a isto je za rukom pošlo i populističkoj, i prema strancima vrlo neprijateljski raspoloženoj, Legi Nord.
Ista priča je i u skandianvskim zemljama: čelnica danske Narodne stranke Pia Kjärsgaard smatra se najmoćnijom ženom u toj zemlji, a na prošlojesenskim izborima u Švedskoj u parlament su ušli radikalno desni demokrati koje vodi Jimmie Akesson, protivnik imigranata.

Pitanje koje se logično nameće jest na koji način bi se trebala formirati dominatna politika Europe, na što Milardović savjetuje nastavak s provođenjem politike liberalne distance.

-Rekao bih da se u Europi još od francuske revolucije do danas provodi indirektna politika liberalne distance koja strancima daje minimalna prava. Međutim, zapadnoeuropske politike su kontradiktorne jer s jedne se strane želi prezervirati izvorne nacionalne vrijednosti, a s druge se pak privlači migrante s ciljem popravljanje demografske slike zemlje te korištenja istih za obavljanje manje privlačnih poslova. Jasno, tada nastaju integracijski problemi - ističe Milardović nastavljajući s objašnjenjem svoje teze o svojevrsnom europskom ”Titanicu”.

- Zbog “internog rata kultura” prijeti nam opasnost od ostvarenja scenarija Titanica, a treba znati da se će se od 1. srpnja 2013. i kod nas pojaviti nova radna snaga te ćemo dijeliti slične probleme s ostalim zemljama članicima Unije. Pro futuro, možemo očekivati porast ksenofobije i kod nas, kao što se trenutačno događa na Zapadu - prognozira Milardović. Hoćemo li zbog toga imati i terorističke incidente, nemoguće je prognozirati.

Inače, teoretičar terorizma Alex Schmid upozorava da je terorizam forma komunikacije koja može biti razumljiva jedino kroz nasilje. Odnosno, terorizam je kombinacija nasilja i propagande. “Koristeći nasilje prema žrtvi, terorist ju suzbija i ujedno nagovara druge”. Žrtva je ciljano izabrana, i ona je kao koža na bubnju tu da postigne kalkulirani utjecaj na širi auditorij”, objašnjava Schmid.

Dakle, tako je i Breivik skrenuo pozornost svijeta na sebe, i sad svi proučavaju njegov manifest mržnje i druge mrzilačke stavove (tome su poseban prilog dali i neki naši mediji, detaljno raščlanjujući točke iz Breivikova manifesta), što će reći da je sada - nakon nasilja - na djelu propaganda. Taktika terorizma je poslužila da bi se dostavile političke poruke.

Drugim riječima, Breivik ima razloga za onaj smješak kojega su fotografi nekidan snimili dok su ga policajci odvozili iz sudnice.
Još kad bi nekim čudom znao da je u srijedu ujutro evakuiran Glavni željeznički kolodvor u Oslu zbog pronalaska sumnjive prtljage...

jure jerić

 

Nema mržnje, na to sam ponosna

Po Bergenu ljudi hodaju sa svijećama i ružama. Čujem da vlada nestašica ruža. Život se lagano nastavlja ritmom kojega su prekinuli stravični događaji prošlog petka. Moram kazati, da sam ponosna na to kako ljudi nadilaze ovu situaciju, riječi premijera Stoltenberga o tome kako na ovo treba odgovoriti s “još više demokracije, još više otvorenosti” nisu prazna priča.

Ne vidim mržnju u očima ljudi, nema optuživanja, svi se nekako drže zajedno, i čini mi se da je nacija jača nego ikada.

O teroristu i njegovim “ciljevima” nitko ne raspravlja, svi se brinu kako pomoći preživjelima, tek se identificiraju žrtve...

S preživjelima posebno rade krizni timovi, a otvorene su i posebne telefonske linije za psihološku pomoć. I život ide dalje.
Koliko je moguće.

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 5FirstPrevious[1]2345Last