Novosti Biznis

Bliske veze

Tajni pregovori Srbina Miškovića i Hrvata Todorića: projekt Herkul bio je početak sloma Agrokora

Bliske veze

Još uvijek nepotvrđene informacije da članovima obitelji Ivice Todorića otkako ih traže DORH i policija gostoprimstvo u Londonu pruža obitelj nekoć najvećeg poduzetnika u Srbiji Miroslava Miškovića, nisu iznenadile bolje poznavatelje odnosa između tih dviju obitelji.

Poslovne veze dvojice poduzetnika sežu iz razdoblja “prvobitne akumulacije” kapitala njihovih poslovnih carstava, a nije malo onih koji tvrde da se ni Ivici Todoriću i Miroslavu Miškoviću ne bi događalo ovo što im se danas događa da su, zajedno sa slovenskim “Mercatorom”, prije dvanaest godina realizirali ideju stvaranja zajedničke trgovačke mreže kojoj su u naprednoj fazi pregovora navodno čak smislili i ime “Herkul”.

Jedan od lajtmotiva “naknadne pameti” koja se iz stručnih i medijskih krugova u ogromnim količinama sručava na poslovnu filozofiju Ivice Todorića glasi da mu se trgovina nije mogla razvijati i održati uz zaduživanje pod znatno lošijim uvjetima od “Lidla” ili ‘Spara’. Da je Todorić toga bio svjestan puno prije, još prije dvanaest godina, od današnjih kritičara, svjedoči pokušaj iz 2006. da trgovački biznis ujedini s “Mercatorom” i “Deltom” Miroslava Miškovića.

Povoljnije zaduživanje samo je jedan od benefita tako umreženih trgovačkih lanaca na Balkanu, a o obrani od konkurencije iz zapadne Europe i uštedi na trošku od 544 milijuna dolara, koliko je Todorića koštalo preuzimanje “Mercatora”, da se i ne govori.

Tajni pregovori

U ime “Mercatora” 2006. godine su s Miškovićem i Todorićem pregovarali Igor Bavčar, najvažniji dioničar tog trgovačkog lanca s razgranatim političkim vezama koje sežu iz vremena naoružavanja slovenske teritorijalne obrane za obračun s JNA, i Zoran Janković, tadašnji direktor “Mercatora” i aktualni ljubljanski gradonačelnik. Potonji je jedini javno posvjedočio o ujediniteljskim nakanama s “Agrokorom” i “Deltom”, a ni danas se ne odriče stava da bi to spriječilo prodor stranih trgovačkih lanaca u Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju.

Janković je zbog tog stava pretrpio dosta javnih kritika u Deželi, a pametno je vjerovati da se i dobar dio problema koje je imao s određenim strujama u slovenskoj politici, problema koji su kulminirali pokušajima Jankovićeva kaznenog progona, sručio na nj zbog ideje o regionalizaciji slovenske trgovine. Ni Todorić, ni Mišković nikada nisu ni potvrdili ni demantirali pokušaj stvaranja zajedničke trgovačke kompanije s “Mercatorom”.

Todorić je, kao i uvijek, sve radio u tajnosti, a slično se ponašao i vlasnik “Delte”. - O ideji stvaranja zajedničke kompanije s “Mercatorom” i “Deltom” sam saznao iz medija - kaže za Spektar tadašnji direktor “Konzuma” Drago Munjiza. Nije, prisjeća se Munjiza, bilo razgovara na tu temu unutar “Konzuma” koji bi ušao sa svojim trgovinama u zajedničku kompaniju s “Mercatorom” i “Maxijem”, u vlasništvu “Delte”. - Nije bio ni običaj u “Agrokoru” da vlasnik s takvim planovima upoznaje menadžment.

Čak se ne sjećam da se o zajedničkoj kompaniji s “Mercatorom” i “Deltom” nešto u to vrijeme pričalo u kuloarima, bilo unutar kompanije ili izvan nje. Razumljivo, jer ako su se ti pregovori vodili, vodio ih je Ivica Todorić i o tome nikome nije morao polagati račune - zaključuje Munjiza, kojeg je baš krajem 2006. na čelu “Konzuma” naslijedio Josip Zaher, kasniji dugogodišnji šef Odjela za trgovinu Hrvatske gospodarske komore. Na čelu Komore u vrijeme pregovora između “Agrokora”, “Mercatora” i “Delte” bio je Nadan Vidošević, koji je još od 2000., poprilično usamljen na domaćoj uvijek vrućoj domoljubnoj sceni, zastupao i provodio politiku oživljavanja trgovačkih i gospodarskih veza s bivšim jugoslavenskim republikama.

Pokazalo se da je Vidošević bio u pravu i u prvih desetak godina intenzivne razmjene sa Srbijom, primjerice, Hrvatskoj je susjedna zemlja postala jedno od najvažnijih izvoznih tržišta, a vlasti u Beogradu nisu pravile probleme hrvatskim tvrtkama koje su namjerile kupiti tvrtku u Srbiji, dapače. Posebno je dobro išlo Todoriću u Srbiji.

U toj atmosferi iz “bolje polovice 2000-tih” uopće nije bilo čudno da su “Agrokor”, “Mercator” i “Delta” razmatrali ideju koja je danas nezamisliva iz mnoštva razloga. Čak i da se zanemare poslovni problemi “Agrokora”, u čiji je sastav “Mercator” 2014. ušao sa značajnim potrebama za svježim novcem kako bi se ustabililo poslovanje, ostaje činjenica da je Miroslav Mišković svoje trgovine i supermarkete prodao belgijskom “Delhaizeu” 2011. za 932 milijuna dolara. Potonji iznos može biti orijentir koliko bi zajednički trgovački lanac u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji vrijedio danas, bolje rečeno vrijedio bi toliko da ga nitko od strane konkurencije ne bi mogao otkupiti.

- To su spekulacije u stilu što bi bilo kad bi bilo. Mogu samo reći da bi takva kompanija, ako bi je vodio vrhunski menadžer poput Zorana Jankovića, zasigurno bila dobro vođena, a onda i uspješna. No, pitanje je tko bi je vodio, jer Janković nije bio vlasnik “Mercatora” kao što je Todorić bio vlasnik “Agrokora”, a Mišković “Maxija” - komentira Drago Munjiza. Nešto više o performansama zamišljenog trgovačkog lanca “Herkul” sadržavala je, prema pisanju slovenskih “Financi”, studija beogradske konzultatske kuće “Citadel”, koju su naručili “Delta” i “Agrokor”.

U svakom slučaju, dogovor Miškovića, Todorića i Jankovića propao je jer se, prema dostupnim informacijama, nisu mogli usuglasiti oko upravljačkih prava, a sporno je od početka bilo i to u čije ime pregovara Janković, budući da je vlasništvo u “Mercatoru” razmrvljeno. Malo tko je mogao slutiti da je za svu trojicu krah pregovora 2006. i početak kraja njihova uspona.

Vučićeva ‘giljotina’

Miroslavu Miškoviću je, potpuno neočekivano, okolnost da se iz, za svaku politiku, vrlo bitne trgovine prebacio u hotelijerstvo i razne usluge, umjesto olakotne postala otegotnom. S političkim usponom Aleksandra Vučića na valu antikorupcijske retorike pokazala se potreba da se jednim velikim hapšenjem tajkuna retorika ispuni nekim sadržajem. Izbor Vučićeve “giljotine” je pao, ili je jedino mogao pasti, na Miroslava Miškovića koji se i danas manje-više uspješno brani od optužbi za korupciju državnih institucija prilikom privatizacije “Luke Beograd”.

Zoran Janković bio je promućurniji od dvojice nesuđenih partnera, pa se upustio u politiku, ne čekajući da mu ona presudi. Osnovao je stranku ili pokret i dobio izbore u Ljubljani. Inače bi vjerojatno i on - zaglavio u zatvoru. Sudbina Ivice Todorića još je nepoznata, sažetak optužbi koje mu se stavljaju na teret blizu su onome za što su vlasti u Srbiji teretile i još terete Miškovića. Hoće li se Gazda pred hrvatskim pravosuđem uspješno braniti kao vlasnik “Delte” u Srbiji, neće ovisiti samo o umijeću odvjetničkog tima koji je Todorić angažirao. Tako je to uvijek bilo na Balkanu.

Naslovnica Biznis