Novosti Biznis

PROSLAVLJENI OLIMPIJAC I BIZNISMEN

U ovoj tvrtki na otoku teku med i mlijeko, izvoze u Kinu, Rusiju i Ameriku i uvijek traže nove radnike, a na čelu joj je Mislav Bezmalinović - najbolji vaterpolist Jadrana u povijesti

PROSLAVLJENI OLIMPIJAC I BIZNISMEN

Za Mislava Bezmalinovića ili jednostavno Bezmu, kako ga zovu prijatelji, uspjeh se naprosto lijepi. Najbolji je vaterpolist splitskog Jadrana u njegovoj povijesti, osvajač zlatne olimpijske medalje u Seulu 1988., i prvog klupskog europskog naslova za Hrvatsku, ali i biznismen od formata.

Direktor je "Sardine" iz Postira, najsuvremenije tvornice za preradu ribe u Europi, i jedne od naših izvoznih perjanica.

Bezmalinoviću je pedeset godina, a sve što je do sada postigao bilo bi dosta za tri života; i svemu je poveznica more: njegovi su preci u prošlom stoljeću bili jedni od najvećih ribara u SAD-u, a on i otac mu Niko, suvlasnik "Sardine", najvećeg poslodavca na škojima, pa sada isto rade na Starom kontinentu, ali i preko ocena, u Rusiji, Aziji...

I Mislavov stariji sin je vaterpolist i plivač, tako da su more, voda, valovi.., očito nešto bez čega Bračani ne mogu. A, kad mi je Splićanin rodnim mjestom, a bodul poslovnom adresom i podrijetlom "s one strane diktafona" - prvo pitanje nužno se tiče financija: "Je li "Sardinu" teško pogodila situacija s "Agrokorom", s obzirom da su na Todorićevim policama, što se ribljeg asortimana tiče, proizvodi s etiketom "Adriatic Queena" - dominirali?"

- Sreća je što nam 85 posto proizvoda otpada na izvoz, tako da na domaće tržište odlazi tih preostalih 15 posto robe. Samo što na tih 15 posto gubimo više vremena i imamo s time više problema - nego sa svim ostalim.

Mislite, s naplatom?

-
Ma, sa svim, jer je poslovanje u Hrvatskoj teško, i nije samo naplata u pitanju, ima tu još milijardu stvari, niti je to samo pitanje "Agrokora". Mi smo se u "Sardini" već navikli da svake godine dio nenaplaćenih potraživanja otpišemo, jer nam se uvijek dogodi neki "Agrokor".

Ne bi htio imenovati koje su nam to trgovačke kuće u zadnjih par godina ostale dužne, ali to svatko može vidjeti na internetu.

Je li naplata u nas problem broj jedan?

- Ona za velike, renomirane tvrke poput "Sardine", ne bi trebala biti problem, jer oni koji nam ne plate na vrijeme, platit će zatezne kamate. Problem je općenito da netko može ostati dužan preko milijardu kuna, a da za to ne odgovara privatnom imovinom. Svake godine netko od trgovaca ode u stečaj, a onda mi to kao proizvođači moramo progutati.

Treba li onda mijenjati zakone?

-
Država treba biti servis gospodarstvenicima, a ne generirati nered kao što je to bilo kod predstečajnih nagodbi. Konstantno nas muči isti problem: jedni zatvaraju firme i ostavljaju dugove drugima. Što se "Sardine" i "Agrokora" tiče, čekamo da se riješi status potraživanja koja imamo prema njima, no s obzirom koliko smo prometa u zadnjih dvadeset godina napravili s "Agrokorom", to čak nekako i možemo shvatiti, ali u situacijama gdje smo za puno manji promet otpisivali velike dugove - to je već katastrofa.

Znači, kako se budu ponašali drugi "Agrokorovi" dobavljači - tako ćete i vi?

- Da, nastavit ćemo raditi s osnovnim ciljem da se zadrže radna mjesta i da imamo i dalje gdje prodavati svoju robu, a s "Agrokorom" smo pokrivali cijelu regiju. Naš je interes da "Agrokor" preživi u bilo kojem obliku.

Biste li pristali dugovanja mijenjati za dionice?

- O tome ne mogu ništa reći dok ne vidimo prijedlog povjerenika Ramljaka i Vjerovničkog vijeća na koji će se način uopće pokrivati ta potraživanja. Ukoliko u toj situaciji budemo u mogućnosti nešto i pitati, naravno da ćemo znati kako se postaviti. Dvadeset godina isporučujemo robu za "Agrokor" u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Crnoj Gori i Sloveniji, puno se prometa napravilo, i stvarno nema smisla sada, kad su "Agrokor" i cijela regija u problemu zbog silnih radnih mjesta koje o njemu ovise - zabiti glavu pijesak.

Je li i vama u pitanju likvidnost zbog dugovanja "Agrokora"?

- Ne, "Sardina" je stabilna tvrka, mi o tome ne ovisimo. Malo je zabolilo, ali idemo dalje.

Jeste li zbog problema s naplatom razmišljali o svom prodajnom lancu?

- Konstantno o tome razmišljamo, samo to je drastična odluka i nije je lako donijeti. Čekamo razvoj situacije s "Agrokorom", pa ćemo vidjeti.

Prodati Kinezima ribu je isto kao i Eskimima led. Hoćete li uspjeti?

- Trudimo se, ne samo mi, nego i kolege iz drugih domaćih tvrtki, otvoriti kinesko tržište. Mi smo partnere pronašli, ali imamo jedan birokratski problem koji traje pune dvije godine - čekamo finalno odobrenje za mogućnost izvoza. Riječ je o carinskim formalnostima. Tamo će nam biti partneri trgovački lanci i firme koje se bave proizvodnjom ribe kao i mi. Dok čekamo Kinu, dobro nam ide u Rusiji, našli smo i pravog distributera za Ameriku.

U Japanu je pala cijena tune?

- Cijena tune je podložna cikličkim kretanjima, četiri-pet godina su u uzlaznom trendu, pa isto toliko u silaznom, a sad smo, nažalost, u ovom "bed momentu", ali treba to izdržati jer će ponovno sve doći na svoje. Japanci kalkuliraju da bi Olimpijske igre 2020., kojima su oni domaćini - trebale značajnije podići prodaju.

Pogađa li vas ograničavanje izlova, propisane kvote?

- Tunj je pod zaštitom, pa se došlo do vrlo čvrstog i konzervativnog plana u vezi smanjivanja ulovnih kvota koji je trajao deset godina. To je rezultiralo oporavkom ribljeg fonda, tako da sada imamo problem, jer tunja ima i previše.

Treba ga loviti?

- Sad se podižu kvote da bi se uspostavio balans tunja u prirodi, što negativno utječe na tržište jer je ponuda veća, a cijena manja.

Srdela?

- O njoj brine Europska komisija i radi se tripartitni plan za Jadran - između Hrvatske, Slovenije i Italije; pa je vrlo vjerojatno da će se ići u pravcu donošenja dugoročnog plana koji bi pomogao oporavku srdele. Mi smo na to spremni i očekujemo da će se to poštovati na moru.

Koliko ribara angažirate kao tvrtka?

-
Što naših, što kooperanata - oko trideset brodova. Ribare čeka teža situacija, jer će se po svemu sudeći ići na smanjivanje kvota za srdelu i mi već radimo kalkulacije po tom pitanju.

Hoće li se to odraziti na broj zaposlenih u "Sardini"?

- Neće, ali će se osjetiti na cijeni ribe i broju sudionika u ribolovu. Dobra je okolnost što po planu Europske komisije imamo značajna sredstva na raspolaganju u razdoblju 2014. - 2020.

A koliko je toga realizirano?

-
Postepeno se realizira. Činjenica je da se jako sporo otvaraju i zatvaraju natječaji, a sad kad smo u situaciji da je neizvjesno hoće li se na izbore ili ne - ne događa se ama baš ništa.

Novi izbori bi dodatno usporili povlačenje novca iz fondova?

- Da, i to je ogroman problem, svi mi koji smo u gospodarstvu i imamo dugoročne planove, kalkuliramo ih za sedmogodišnje razdoblje, i onda odjednom imamo situaciju da smo investirali, pa shodno tome ukalkulirali prihod, međutim, onda vam se dogodi ne samo to da je on izostao, nego da uopće nema odgovora kad ćete dobiti tražena sredstva. Hoću reći, politički diskontinuitet nije dobar, a još je gore što izostaju investicije. Konstituiranjem ove Vlade itekako se osjetio porast interesa pravih investitora sa zapadnih tržišta - američkih, engleskih, njemačkih, francuskih kompanija, da bi sad zbog političke krize sve stalo. Točno se zna koliko se gubi nepovlačenjem sredstava iz fondova EU-a, ali matematički ne možete izračunati zašto nisu došle najavljene strane investicije, a one su sigurno u razini nekoliko hrvatskih proračuna. A, velim, krenulo nam je bilo jako dobro...

...toliko da nedostaje radne snage?

-
Je, u toj mjeri da ćemo je morati uvoziti. Neka se na Hvaru dogodi jedan "Four seasons", tko će naći stotinjak ljudi potrebnih kvalifikacija na otoku? Ili svi ti najavljeni turistički projekti na Braču, poput onih u zdravstvenom turizmu.

Kako vi izlazite nakraj s radnom snagom?

-
Tako da radnici uživaju sva zakonom zajamčena prava, a i natječaj za radna mjesta, zbog prirodnog odljeva ljudi u mirovinu - stalno je otvoren. Tko god želi raditi, u "Sardinu" je uvijek dobrodošao.

Turizam buja, odrazi li se to na prodaju vaših proizvoda?

- Itekako, četrdeset do pedeset posto, i to na svim proizvodima! Turizam je naša lokomotiva. Osim toga, ja radim na Braču, ali kad god mogu guštam s djecom prošetati se po gradu, osjetiti ovaj šušur koji donose stranci. Ugostitelji su jako podigli kvalitetu, nema više loših restorana, konkurencija ih tjera na puno bolji rad i umjerenije cijene, i to je jedan pravi put za Split. Uzor nam može biti Istra, da se ono što oni rade preslika tu. Veseli me da se turizam događa gradu.

Skoro svaki dan putujete na posao na Brač ili na sastanke po Hrvatskoj i inozemstvu, kad stignete biti sa svojima?

- Imam dva sina. Mlađi Duje (7) igra nogomet u Spinutu u školi Gorana Milanka, i mogu vam reći da sam oduševljen organizacijom tog kluba. Stariji Danijel (11) ide mojim stopama: pliva i igra vaterpolo u Jadrana. Supruga Monika ne radi i u potpunosti se posvetila obitelji. Mogu slobodno reći da drži sva četiri kantuna u kući. Svaki slobodni trenutak nastojim provesti s njima, a što preostane u Jadrana.

I hoćete li ga stvarno vratiti na staze stare slave do stogodišnjice?

- Rađa se opet veliki Jadran. Sama vijest da nam je pristupio Ratko Rudić govori sve.

A, Duhović postao direktor "Tiska"?

- Je, je, mi koji smo u upravi kluba u najboljim smo godinama, imamo svi svoje poslovne karijere, i svatko od nas volonterski još ulaže svoje vrijeme i entuzijazam. Sve se nekako složilo, a i bilo je krajnje vrijeme da se uključimo u jedan ovakav projekt, i to iz dva razloga: radi stogodišnjice Jadrana i kontinuiteta treninga za djecu. Osnovni prioritet nije rezultat, trofej, nego stabilizacija i omogućavanje infrastrukture.

Dakle, gradit će se na Zvončacu?

- Natkrivati bazen.

To košta.

-
Cilj je omogućiti masovnost mlađim uzrastima i kontinuitet treninga cijelu godinu. Poštivat će se piramida struke, s posebnim akcentom na stručni rad s djecom jer oni su budućnost ne samo Jadrana, nego i cijelog društva. A, sad koliko će to koštati? Imamo vrlo jasan model izvlačenja novca iz EU fondova: zajedno sa splitskim sveučilištem aplicirali bi za sredstva koja su bespovratna i do 85 posto, pa tako omogućili i studentima da koriste te nove sportske kapacitete na Zvončacu.

A, gdje Rudić dođe, stigne i titula?

-
To je drugi dio priče, rezultatski, a da bi se ovo o čemu sam govorio i napravilo, glavni uvjet su sredstva. Da bi doši do novca, bez obzira koliko je Jadran jak brend, i koliko je marketinški moćan kao jedan od četiri stupa splitskoga sporta - uz Hajduka, Labuda i Gusara; on mora imati rezultat da bi našao dobrog sponzora koji će ga pratiti. I zato ćemo postepeno graditi momčad. Mi koji smo ispekli zanat i školu u vaterpolu, možemo uz puno manje novca nego drugi napraviti pravi rezultat.

Zato treba trenirati svaki dan, a na bazenima na Poljudu je previše korisnika?

-
Svi splitski klubovi su tamo kroz plivanje, sinkronizirano plivanje, skokove u vodu... I to je jedan kaos, samo da vidite na što to sliči, oni jedan drugome plivaju po nogama. Nije nam obaveza urediti samo bazen Jadrana, nego ako se da i Poškov, pa napraviti i još koji da dignemo razinu sporta u Splitu.

Splitu, gradu uz more, fali bazena?

-
Ne samo bazena, nego svih vrsta sportskih objekata. Vidite i sami kako se Hajduk muči, a jedan od razloga tih lošijih rezultata u posljednje vrijeme je i nedostatak infrastrukture, ali i kvalitetnog rada s mladima. Jednostavno, Hrvatska u ekonomskoj situaciji u kojoj jest, ne može sebi dozvoliti luksuz da gradi sportske uspjehe na stranim igračima, nego treba stvarati vlastiti kadar. Eto, tako ćemo raditi i mi u Jadrana; sve dok ne dođemo do toga da naši protivnici ovdje ne dolaze po pobjede, nego se već u Dugopolju oproštaju s iluzijom da će u Splitu stići do bodova. A, čini mi se da ćemo im to "zadovoljstvo" moći priuštiti već ove godine!

Naslovnica Biznis