Novosti Biznis

Kritike svako malo

Dvadeset godina od uvođenja naše valute: kuna je precijenjena, ali neće devalvirati

Kritike svako malo

Nikica Valentić održao je prigodni govor na skupu u Hrvatskoj narodnoj banci / Davor Pongračić/CROPIX

Dvadeseti rođendan kune, koji pada na današnji dan, Hrvatska narodna banka obilježava puštanjem u optjecaj prigodnih novčanica od 20 kuna, a za one koji se pitaju ima li još u optjecaju neka novčanica koja je puštena u “promet” prije dva desetljeća, vrijedi informacija da ih ima. Još su važeće, ali su to one koje najrjeđe viđamo: one od 500 i 1000 kuna.

Prije 20 godina Hrvatska je dobila kunu na Dan državnosti čije se obilježavanje 2001. preselilo s 30. svibnja na 25. lipnja. Kuna je bila kruna stabilizacijskog programa ratne Vlade Nikice Valentića započetog u listopadu 1993.. Prve godine hrvatske države bile su obilježene ratom, privatizacijskim marčapijama, gubitkom radnih mjesta i hiperinflacijom.

Zaustavljena inflacija

Na kraju 1993. inflacija je iznosila 1149 posto. To znači da su cijene divljale, jele su ionako jadne plaće, pa su mnogi nastojali tomu doskočiti mijenjajući tadašnje hrvatske dinare u njemačke marke, šverc-komerc devizama je cvjetao, a živjelo se tako da se ustajalo u dva, tri sata ujutro i odlazilo pred pekare satima stajati u filama kako bi se kupio crni, jeftiniji kruh. Nije bilo čudno na Pazaru kupovati švercani sir, mlijeko, salame, čokolade, cigarete...

Današnja generacija na to uzvraća pitanjem: a jeste li onda kopali po kontejnerima i tražili boce? Nismo, ali da je bilo naknada za povrat, vjerojatno bismo kopali. Kad se kuna uvodila, mijenjana je za hrvatski dinar u odnosu 1:1000. Tisuću dinara za jednu kunu. Njemačka marka je vrijedila 4,444 kune. Inflacija je zaustavljena i ostala je do današnjih dana i na niskim razinama s manjim oscilacijama. Lani smo imali stopu inflacije od 2,2 posto, preklani 3,4 posto.

A kuna je svih ovih proteklih godina svako toliko na meti kritičara i svako se malo zazove devalvacija. I sada je aktualna priča o nužnosti slabljenja kune. Devalvacija je čarobni štapić koji bi spasio industriju jer se u ovoj zemlji ništa ne isplati proizvoditi niti investirati.

Naime, zbog prejake kune sve je jeftinije uvoziti, ona bi pomogla izvozu i pr(e)okrenula naše gospodarstvo. Jedni misle da bi kunu trebalo oboriti za 10, a drugi za 30 posto, odnosno na 8,4 kune za euro ili 9,9 kuna za euro. Jedni bi to učinili naglo, preko noći, trznuli bi njom naglo kao flasterom koji se odljepljuje s kože, drugi bi kunu slabili postupno u nekom petogodišnjem razdoblju. Ima i onih koji su za devalvaciju, ali uz ukidanje valutne klauzule za kredite i štednju kako bi se amortizirao udarac na dužnike.

Kritike svako malo

Drugi ekonomisti dokazuju da su pozitivni učinci devalvacije neizvjesni i ne bi se dogodili preko noći nego za pet, šest godina, a dotle bi se s devalvacijom na naglo, odmah ukopali svi dužnici jer bi se svima s kreditima u valutnoj klauzuli razina ukupnog duga i otplata podigla za razinu devalvacije, za 10 ili 30 posto. I građanima, poduzetnicima i državi. Vrijednost plaća bi pala, sve cijene uvozne robe, prvo nafte i energenata, a onda i ostalog što sami ne proizvodimo ili proizvodimo uz uvozne repromaterijale bi porasle...

Čak i oni skloni radikalnijim rješenjima upozoravaju da kalkulacija i analiza o stvarnim koristima devalvacije, osobito nagle, nema, i da bi je bilo zeznuto uvoditi.

Kuna je od rođenja do danas na tapetu svako malo, i čini se, svima je jasno da jest precijenjena, da možda neki fleksibilniji tečaj i nije loše rješenje. Ipak, ne treba tu očekivati neke značajnije poteze. Kako stvari stoje, riješeni smo uvesti euro, a tada će nestati sve ove dvojbe. No, načekat ćemo se mi do oproštaja s kunom, jer trebamo razinu deficita i vanjskog duga svesti u okvire EU pravila, a od toga smo zasada jako daleko. Kad vidimo kako nam je danas, i budali je jasno da smo mogli bolje u ovih 20 godina. Ma tko god da je sjedio na Markovu trgu svih ovih godina, nabijao je potrošnju i zaduživao se preko ušiju.

Prije 20 godina državni je proračun prihodovao 23 milijarde kuna, a rashodi su bili 22,28 milijardi. Državna blagajna bila je u plusu, u suficitu od gotovo 544 milijuna. Otada do danas državna potrošnja narasla je za 101 milijardu kuna pa su rashodi državnog proračuna krajem prošle godine bili 123,5 milijardi kuna, a od poreza, doprinosa i ostalih prihoda ubrano je 108,58 milijardi kuna. Deficit: sitnica od 14,9 milijardi kuna. Zaposlenih je manje nego onda, umirovljenika je više, stopa nezaposlenosti onda je bila 14,5 posto, a danas 21 posto. Za sve to jednostavno nije kriva kuna ili ne može biti samo ona.

SANJA STAPIĆ

Od tri milijarde do 46 milijardi eura duga

Ukupni inozemni dug 1994. bio nam je tri milijarde dolara, danas je 46 milijardi eura. Od toga je državni dug danas 10,7 milijardi eura.


Krvna slika

- zaposlenih 1994. 1,6 milijuna, umirovljenika 825.121
- zaposlenih 2014. 1,4 milijuna, umirovljenika 1,2 milijuna
- BDP 1994. rast 5,9 posto
- BDP 2013. pad 1 posto
- inozemni dug u postocima BDP-a: 1994 – 20,7 posto u 2013. 105,3 posto


Naslovnica Biznis