Toksična prijateljstva koja ‘vučemo‘ kroz cijeli život: ‘Ma nije ona loša... Al isto me nervira za poludit...‘. Zašto ostajemo u takvim odnosima i kako ih se riješiti

stdClass Object ( [id] => 1141888 [title] => Toksična prijateljstva koja ‘vučemo‘ kroz cijeli život: ‘Ma nije ona loša... Al isto me nervira za poludit...‘. Zašto ostajemo u takvim odnosima i kako ih se riješiti [alias] => ma-nije-ona-losa-al-isto-me-nervira-za-poludit-zasto-ostajemo-u-toksicnim-odnosima-i-kako-ih-se-rijesiti [catid] => 264 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Roger i Jim prijatelji su više od 30 godina. Kad su bili mlađi, zajedno su bili u bendu, a njihovo prijateljstvo je nastalo iz zajedničke ljubavi prema glazbi i pivu. Čak i sada, unatoč obiteljskim obvezama obojice, uspijevaju se podružiti svakih par mjeseci. 'Iako me izluđuje', kaže Roger. Jim je taj koji Rogeru prvi padne na pamet kad se spomenu otrovna prijateljstva. Svaki put kada se sretnu, kaže Roger, 'imaju skoro isti razgovor', jer Jim nikad ne sluša što govori.

Roger, sada u svojim 50-ima, nikada nije rekao Jimu kako se zbog ovoga osjeća. Osim toga, dodaje Roger, Jim je jedan od samo nekoliko preostalih starih prijatelja: 'Teško mi je zamisliti da se prestanemo viđati zbog tih nekoliko smetnji.'

Toksičan prijatelj može se činiti kao oksimoron jer, za razliku od obitelji ili kolega, s njime nismo obvezni održavati vezu već je ona stvar odluke. Ipak, gotovo svatko ima nekoga 'prijatelja' na društvenoj mreži prema kojem gaji pomiješane osjećaje, kaže Julianne Holt-Lunstad, profesorica psihologije i neuroznanosti na Sveučilištu Brigham Young u Provu, Utah. 'Samo ih neki imaju više od drugih', kaže ona.

Holt-Lunstad je počela istraživati te 'ambivalentne odnose' kako bi razumjela njihov utjecaj na naše zdravlje. Već su postojali jaki dokazi da pozitivni odnosi sa sobom nose dobrobiti zaštite, a da negativni mogu biti štetni, 'pa smo počeli razmišljati o onim odnosima koji su mješavina oboje'.

Otkrila je da je interakcija sudionika istraživanja s tim ambivalentnim prijateljima povezana s povećanim stresom i kardiovaskularnom reaktivnošću. Sama pomisao na njih bila je dovoljna da se povisi rad srca i krvni tlak. Iznenađujuće, također je utvrđeno da krvni tlak raste više u prisutnosti ambivalentnih prijatelja nego s ljudima koje subjekti aktivno nisu voljeli.

'To je mješavina pozitivnosti i negativnosti', kaže Holt-Lunstad. 'Možda ne znate što ćete dobiti od njih, a može biti, jer vam je stalo do te osobe, da kada su stvari negativne, to boli mnogo više.' To su ljudi koje je Bridget Jones usporedila s meduzama, čije oštre primjedbe ne vidite da dolaze, ali ostaju s vama danima nakon toga.

Sophie, dvadesetogodišnjakinja iz Londona, sjeća se jedne takve školske prijateljice: 'Osjećala bih se tako iscrpljeno i užasno nakon što smo se družili, a trebalo mi je jako puno vremena da otkrijem zašto. Nakon našeg susreta, ona bi tweetala, na primjer, koliko mrzi crveni ruž tijekom dana. Ja sam ga taj dan imala.' U onim prilikama u kojima je prijateljica bila potpuno zla ili nepristojna, Sophie bi je prozvala i tada bi rekla da 'je previše osjetljiva'.

Sam Owen, trener za odnose i autor knjige Sretne veze, kaže da komplimenti 'iza leđa' mogu biti obilježje toksičnog prijatelja isto kao i neverbalna komunikacija koja se čini u suprotnosti s njegovim riječima, što ukazuje na slom povjerenja. 'Podražaji koje osjećate u svom tijelu kada ste s nekim će vas približiti ili udaljiti od njih', kaže Owen. Ako se, na primjer, često osjećate napeto ili demoralizirano u njihovoj prisutnosti, to može biti tjelesna dojava da 'oni zapravo nisu u vašem timu'.

Pitanje je: zašto nastavljamo ulagati u prijateljstva prema kojima imamo pomiješane osjećaje ili zbog kojih se čak možemo aktivno osjećati loše?

Možemo održati ukupno samo 150 prijateljstava, kaže dr. Robin Dunbar, profesor evolucijske psihologije na Sveučilištu Oxford, s tim da ne ulažemo u njih jednako vrijeme ili emocionalnu bliskost. Zapravo, njegovo istraživanje je pokazalo da oko 60 posto našeg ukupnog društvenog angažmana se raspoređuje na samo 15 ljudi, a 40 posto je posvećeno najvažnijoj petorci.

Ljudi u vašim grupama se stalno izmijenjuju i to tijekom čitavog života, kaže Dunbar. Zbližavanje i udaljavanje od tog unutarnjeg kruga jednostavno je pitanje vremena provedenog u povezivanju s pojedincima u njemu. 'Riječ je o nizu faza tijekom kojih se povremeno zaustavljate i procjenjujete hoćete li nastavit interakciju sa svakim od njih ili ne.'

To znači da je manje vjerojatno da će ljudi prekinuti veze sa svojim 'poluprijateljem' nego se udaljiti ili učiniti nedostupnijima. Sophie i njezina prijateljica naposljetku su se razdvojili i to na Sophiein poticaj. 'Nisam je vidila godinama. Povremeno mi šalje odgovore na Instagram – uvijek ih ignoriram.'

Drugi ljudi mogu odlučiti ograničiti učestalost s kojom vide svog prijatelja – ili kontekst.

Namjeravajući odgovoriti zašto ljudi uopće održavaju takve veze, Holt-Lunstad je očekivala da će pokretački čimbenici biti vanjski; na primjer, živjeli ste jedno blizu drugoga ili ste imali puno zajedničkih prijatelja. Zapravo, iznenadila se kad je saznala, uglavnom su razlozi bili interni. Uobičajeno opravdanje bio je osjećaj nepovratnih troškova, kaže Holt-Lunstad: 'Već su puno uložili u vezu.'

Mnoga prijateljstva datiraju iz školskih dana. Dunbar kaže da niz bliskih prijateljstava koja su sklopljena između 15 i 25 godina imaju tendenciju da budu otpornija na vrijeme i to zbog intenziteta povezivanja u toj dobi. Ujedno postoji i kulturna veza: 'Znate da imate tu dugu, duboku povijest zajedničkog života i dijeljenja iskustava; nosite u sebi taj osjećaj obveze iz poštovanja prema toj staroj vezi, čak i ako ste se udaljili.'

Holt-Lunstadino istraživanje pokazalo je da mnogi sudionici smatraju da okretanje drugog obraza zbog nepristojnosti ili lošeg ponašanja svog prijatelja u njima uzokuje osjećaj 'veće osobe' tj. ispravne stvari. Kako se to odrazilo na njih, također je bio faktor, kaže ona: 'Nisu željeli biti tip osobe koja ne može održati prijateljstvo.'

Često su i zajednička dobra vremena doista bila duža i značajnija od onih loših. 'Ostali bi u vezi zbog svih drugih stvarno dobrih aspekata o toj osobi.' Ovo također može služiti kao podsjetnik na sirovi osjećaj, a ponekad i stvarnu bol, koja i dalje postoji u središtu ovih neugodnih veza.

'Otrovno prijateljstvo' obično ukazuje na to da je funkcija ili očekivanje same veze dovedeno u pitanje, kaže klinička psihologinja dr. Miriam Kirmayer. Na primjer, došlo je do izdaje povjerenja ili je ulaganje u odnos neuravnoteženo. Ali može li se to spasiti?

'U centru ovoga je samorefleksija tj. pitanje: ‘Imam li ideju o tome što me ovdje muči?’', kaže Kirmayer. Osobito jake emocije mogu ukazivati na to da je jedna od naših temeljnih vrijednosti (na primjer, točnost) povrijeđena, ali često to možda nismo jasno prenijeli svojim prijateljima. 'Dijeljenje razloga zašto je ovo korisno: ljudi su često vrlo otvoreni za to i to može biti način da se pronađe zajednički jezik.'

Ako to ne donese željenu promjenu, Kirmayer predlaže da se naša očekivanja pomaknemo tako da se usredotočimo na pozitivan doprinos koji naši prijatelji daju našim životima. To može zahtijevati postavljanje granica. Na primjer, izbjegavanje određenih tema ili aktivnosti za koje znate da su problematične – bez obzira na to želite li ih artikulirati ili ne. 'To je stvarno koristan način za rješavanje sukoba jer tako ne odustajemo od dijelova odnosa koji funkcioniraju.'

Kirmayer nastavlja: 'Također smatram da je vrlo lako prepoznati nečije ponašanje i ono što su učinili, a što smatramo uznemirujućim ili pogrešnim, a puno je teže, očito, pogledati unutra. To ne znači da potičem ljude da okrivljuju sebe, već da sve odnose, uključujući i prijateljstva, sagledavaju kao međusobnu dinamiku – naši prijatelji nam na neki način odgovaraju.'

To se referira na pitanje koje je proizašlo iz Holt-Lunstadinog istraživanja, za koje ona kaže da opravdava daljnje ispitivanje: jesu li oni ljudi koji kažu da imaju ambivalentne prijatelje realni u vezi s odnosima ili u njoj 'očekuju sve koristi, a malo troškova'?

Holt-Lunstad kaže da ju je njezin rad natjerao da razmišlja o vlastitim odnosima. 'Ne želim biti izvor ambivalencije za nekog drugog. To me natjeralo da razmislim o tome 'Kakav sam ja prijatelj? Da li podržavam, jesam li pouzdan?’ Ne možemo promijeniti druge ljude, ali možemo promijeniti sebe. Prvi korak je uvijek gledanje unutra.'

Rogerovo prijateljstvo s Jimom, na kraju krajeva, traje - unatoč njegovoj ambivalentnosti. 'Dovoljno sam samosvjestan da cijenim da i ja radim stvari koje ga izluđuju', kaže. 'Ali možda ih sada radim namjerno.'