Na Brač uvijek rado odemo, a DVD Supetar uvijek nas rado ugosti, pogotovo kad radimo zanimljive priče koje se kod njih događaju, baš kao i ova sada, kada su rado ugostili i četiri vatrogaskinje s kontinenta u svoj novi vatrogasni dom.
One su sve četiri uzele godišnji odmor kako bi mogle doći pomoći braniti Brač od požara. Ne samo požara, već su one tu i za sve vatrogasne intervencije.
One su Alojzija, Sonja, Aleksandra i Tajana. Sve su dobrovoljne vatrogaskinje. Inače Alojzija Tvorić Kučko je dr. sc. kroatistike, a radi kao učiteljica razredne nastave, ima 40 godina, iz Vrbovca je. Sonja Grobotek ima 39 godina, dolazi iz Gornje Šemnice i radi kao voditeljica servisnog centra jednog autokluba za pomoć na cesti, Tajana Čutić ima 24 godine, iz Svete Nedjelje je, web skladištarka, a Aleksandra Pavlica ima 52 godine, dolazi iz Nove Gradiške, a radi u JVP-u kao spremačica i kuharica. Trenutno su u Supetru na dislokaciji dva tjedna gdje sudjeluju u svemu u čemu sudjeluju i muški vatrogasci.
Naime, prvi puta u Hrvatskoj napravljen je projekt Hrvatske vatrogasne zajednice u kojem na ispomoć na naše otoke stižu ovoga ljeta samo ženske vatrogaskinje i provodi se baš u Supetru.
‘Po prvi put HVZ organizira ovakav projekt da na hrvatsko priobalje dolazi ženska dislokacija. Praksa pomoći vatrogasaca i vozila s kontinenta dolazi u ispomoć tijekom ljeta otkad god se borimo s požarima, no ovo je prvi put da u ispomoć dolaze samo žene.
Sve su one vatrogaskinje kao i mi, osposobljene i opremljene za bilo kakvu protupožarnu djelatnost. U potpunosti su ravnopravne s nama.’, priča nam Jakov Zlatar, pomoćnik zapovjednika DVD-a Supetar.
Odlučili su da se ovaj projekt provodi baš na Braču jer Supetrani trenutno imaju najbolje preduvjete za to.
‘Zgrada je nova, opremljena u potpunosti. Imamo smještaj, odvojeno je sve, zajedničke prostorije su dnevni boravak i blagovaona, tako da one imaju privatni prostor. Što se posla tiče, zamišljeno je da posao rade ravnopravno kao mi muški. Njih su 4, mijenjaju se svakih 14 dana. Ostaju po da tjedna pa dolaze nove četiri vatrogaskinje s kontinenta. Imamo 4 smjene, svaka je u svojoj i svaka radi što i mi.’, priča nam Zlatar.
Prije nego je projekt krenuo, nisu ni sami bili sigurni kako će to sve skupa izgledati.
‘U svakom novom programu imaš dvojbe, sumnje, bojazni da to neće funkcionirati kako treba, no ovo se pokazalo kao jako dobra stvar. Mislim da je to veliki iskorak za profesionalnu udrugu, jer su vatrogasci profesionalci do srži. Ovo je veliki iskorak i za ravnopravnost spolova, mislim da se to u našem pozivu najbolje vidi. Cure imaju naš rispekt. Dečki su korektni prema njima, a one svoj posao rade bez problema. Pokazalo se da ako se ženama da prilika i ako imaju želju i znanja za to napraviti, one to naprave bez problema, potpuno ravnopravno kao i muški.‘ priznaje nam Zlatar.
Sudjelovale su ove četiri junakinje i na intervencijama na Braču.
‘Bilo je nešto sitno intervencija šumskih požara, a više tehničkih intervencija. Imali smo reanimaciju utopljenika, požare zatvorenih prostora... Ženska dislokacija ravnopravno je sudjelovala. Naravno da pazimo na njih, netko tko je prvi put na šumskim požarima, naravno da ih čuvamo, jer je sigurnost na prvom mjestu.
Većinom ove najteže stvari rade naši profesionalci.‘ kaže nam zapovjednik DVD-a Supetar i zapovjednik operativnog područja Brač Nikola Martinić Dragan, a njegov pomoćnik Zlatar nam odmah priznaje kako su ženske vatrogaskinje povratno utjecale na njihove muške članove:
‘Naš vatrogasni poziv jedan je od najtežih poslova koji možeš obavljati i žene potpuno imaju pravo kada traže ravnomjerno mjesto s nama muškarcima. Pokazale su se i dokazale. Zanimljivo mi je da kada su dečki sami, aj reć ćemo to fino, sočnije se izražavaju, i ne smeta im previše što vonjaju čudno po cili dan, i slobodniji su, a sada je to već druga priča. Sada su kulturni, ophođenje je drugačije i kupaju se češće, vode više brigu o higijeni.
Što je još važnije svi oni hoće njima pokazati sve što znaju, ponašaju se kao pedagozi, učitelji i odgajatelji... Koliko god cure izvukle dobit što se tiče znanja i iskustva, toliko su naši dobili kultiviranje. Ovaj nazovimo ga ‘čobanski stil‘ je sada gurnut sa strane, a oni su sad svi kulturni i uljudni i susretljivi, ma milina jedna.‘, uz smijeh Zlatar završava svoju priču.
Naravno, sve četiri vatrogaskinje s nama su podijelile svoje doživljaje bivanja na Braču.
‘Nama je ovdje stvarno super. Sve je drugačije. Za sve nas je ovo veliki izazov jer smo mi s kontinenta, a ovo je otok. Različite su nam intervencije, mi ovakve intervencije na kontinentu nemamo. Jako puno od Bračana možemo naučiti, imamo predavanja, vježbe… Dečki su super, i ne hvalimo ih bez veze, odnose se prema nama korektno, pomažu nam sve, družimo se u slobodno vrijeme’, priča nam Aleksandra svoje supetarsko iskustvo.
‘Ma oni sve ovdje jako brzo rješavaju. Odlični su, informatički su jako dobro potkovani. Dobro nas usmjeravaju u svemu. Način na koji ulaze u požare, kako se penje, drugačije oni to rade nego mi na kontinentu, tako da svašta od njih učimo’, hvali Supetrane Alojzija.
‘Mi nemamo baš požara niskog raslinja na kontinentu pa sada i u tom sudjelujemo. Vježbe koje radimo s njima isto nam dobro dođu da bi mi to prenijeli našim DVD-ima i naučimo ih kada se vratimo. Svaka čast što je HVZ izmislila ovu žensku dislokaciju, nadam se da će ovo opstati i da će ovo doći do izražaja i da će žene već jednom doći do izražaja!’, kaže nam Aleksandra.
Što se intervencija tiče, Aleksandrina prva i najzanimljivija bila je spašavanje magarca na Braču.
‘Tovar je bio ozlijeđen, nepomičan. Vlasnik tovara nije znao što da radi s njim na temperaturi od 40 stupnjeva. Mi smo lijepo išli, ponijeli smo vodu, zakačili smo prikolicu, pa smo smišljali kako ćemo mi njega utrpati u tu prikolicu. Međutim to je tovar i nije htio ući u prikolicu. Naravno. Ali utovarili smo mi njega u tu prikolicu i molili smo Boga da ne skoči iz prikolice i da legne. To je prošlo super, doveli smo se i onda je nastao problem jer se tovar nije htio dići. Onda smo ga digli i izvukli ga van iz prikolice i dali ga vlasniku. Tovar je sada živ i zdrav.’, priča nam Aleksandra.
Imale su i drugih intervencija, ali tovar će im ostati u sjećanju, kao i intervencija spašavanja janjčića iz jame. Upao je jadan janjčić u jamu, a tu se treba koristiti specijalnost za spašavanje iz visina i dubina.
Prisjetile su se najtežih intervencija iz svoga kraja. Susrele su se i s teškim intervencijama. Aleksandra je sudjelovala u požaru pilane koja je bila dosta teška, kaže, proveli su tamo cijelo popodne i noć gaseći je, imali su i velike poplave koje su sanirali danima, spašavali su ljude, životinje…
Sonjina najveća intervencija bila je kada je gorjela Strahinjčica 2012., gorjelo je 300 hektara šume, trebali su 45 minuta nositi do gore oko 25 litara vode na leđima da bi gasili 10-ak minuta, i onda opet ispočetka. Nije bilo protupožarnih puteva, kaže, bilo je iscrpljujuće.
Alojzijina prva intervencija bila je za nestalom osobom. Ne znate nikada ishod, kaže, hoćete li naći živu ili mrtvu osobu. Ova je na sreću bila živa. Potrage traju dugo i to su vrlo zahtjevne intervencije, a najteže smatra intervencije prometnih nesreći. To su baš najgore intervencije koje vatrogasci moraju raditi, kaže nam.
Tajani je traga ostavio požar drvene barake. Mislila je da će se onesvijestiti, ali je odradila sve što je trebala.
Sve su se odlučile otići u vatrogaskinje jako rano. Alojzija je s 14 godina krenula u vatrogasce jer je trebala izvannastavnu aktivnost. Tako je i ostala. Sada je i predsjednica svog DVD-a. Sonja je krenula s 12 godina, sada je i tajnica društva i vatrogasac vozač u društvu. Aleksandra je jedina žena u svom DVD-u, DVD Ljupina, a u vatrogastvu je isto od malena, kao i Tajana.
‘Ima muških koji se slažu s tim da su žene vatrogaskinje, ali i onih koji imaju predrasude. Mislim da je svatko za nešto, i da svakome treba dati priliku’ govori nam Tajana.
‘U mom DVD-u nema razlike, nitko ne doživljava da sam žensko pa da me radi toga isključe iz nečega. Jako su me dobro pripremili za ovu dislokaciju moji kolege’ priča Aleksandra.
‘U zadnje vrijeme sam glavna vozačica na intervencijama u svom DVD-u, ali recimo kad dođemo u neki drugi DVD znaju me podcjenjivati kao ‘što ćeš ti žena za kamionom?’ Pa kad im pokažeš da si možda i bolja vozačica od nekog muškog, onda promijene priču. Znaju podcjenjivati žene i misle da nešto ne možemo, ali kada vide da možemo onda je okej’, kaže nam Sonja.
‘Vatrogastvo je izazov sam po sebi. Nekad nešto ne možete, ali pokušavate. Nekad nailazimo na predrasude, i nekada nije lako. morate proći puno vježbi i steći dosta iskustva da biste mogli nešto napraviti. Mi smo sve operativne vatrogaskinje’ priča nam Alojzija.
Sve ih motivira da rade ovaj poziv upravo to da nekom pomognu. Neopisiv je to osjećaj, smatraju ove vatrogaskinje. ‘Treba imati srce vatrogasca da bi mogao biti vatrogasac’, kaže nam Aleksandra. ‘Spasiti nekom život i pomoći drugima, to je najvažnije’ – zaključuje Alojzija, a mi im želimo lijep boravak u našim krajevima i što manje intervencija.
