In memoriam: nema više dobrog anđela obitelji Frank

stdClass Object ( [id] => 84339 [title] => In memoriam: nema više dobrog anđela obitelji Frank [alias] => in-memoriam-nema-vise-dobrog-andela-obitelji-frank [catid] => 264 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

‘Nisam bila junakinja... pomoći sugrađanima u nevolji nije stvar odvažnosti, nego izbor”, govorila je Gies koja je riskirajući život pomagala obitelji Anne Frank

Piše Ljubo Ruben Weiss

Doživjeti stotu mogu samo izuzetne osobe – pomišljam na vijest o smrti Miep Gies, osobe koja je 2. siječnja ove godine umrla, nakon kratke bolesti, u jednom domu za starije osobe u Nizozemskoj.

Velika je vjerojatnost da ime i prezime ove žene mnogima ne znači ništa, no vrijedno je zabilježiti njezinu smrt jer umrla je jedna od četiri osobe koje su, riskirajući svoj život, pomagale židovskoj obitelji Anne Frank, koja se u vrijeme Drugog svjetskog rata skrivala u jednoj kući u Amsterdamu, progonjena od nacista.

Prošle godine, slaveći njezin stoti rođendan, odavane su joj počasti i priznanja jer ne samo da je pomagala sugrađanima, zajedno sa svojim mužem, njoj pripada i zasluga da se svijet kasnije upoznao s “Dnevnikom Anne Frank” koji poznavatelji holokausta označuju najmonumentalnijim spomenikom stradalim Židovima u vremenu Hitlerova režima.

Spomenik nije od mramora, nego se radi o knjizi u kojoj je opisano skrivanje u dijelu zgrade u Amsterdamu u koji su imali pristup samo najpouzdaniji prijatelji obitelji Frank. “Dnevnik Anne Frank” jedna je od najviše prevođenih i izdavanih knjiga u posljednjih stotinjak godina. Nastala je iz dnevničkih zapisa Anne Frank koje je ostavila poslijeratnim naraštajima opisujući ozračje ilegalnog života obitelji, ali i razmišljajući o mnogim temama ljudskog života i židovskom narodu.

Gospođa Miep Gies, rođena u Beču kao Hermine Santrouschitz l909., u povodu svojeg stotog rođendana rekla je, kada bi se čudili njenoj hrabrosti: “Nisam bila junakinja... pomoći sugrađanima u nevolji nije stvar odvažnosti, nego izbor koji mora napraviti svaki čovjek birajući između dobra i zla.”

Četvrtog kolovoza l944. Frankovi, među njima i Anne, deportirani su u koncentracijski logor, a Anne Frank umrla je od tifusa, neposredno prije svog l6. rođendana, u logoru Bergen Belsen. Miep Gies, iako i sama u opasnosti, uspjela je pobjeći iz kuće u Amsterdamu jer je kod uhićenja Frankovih bio prisutan i jedan austrijski SS pripadnik koji joj je omogućio bijeg čuvši kako mlada žena govori njemački s bečkim dijalektom.

Isto popodne vratila se u kuću, gdje je pronašla i Annin dnevnik, koji je nakon rata predala Ottu Franku, Anninu ocu, jedinom preživjelom iz obitelji Frank. Dnevnik je našao brojne čitatelje u svijetu, ušao je u školsku lektiru u mnogim zemljama, pa tako i Hrvatskoj.

- Ovaj dnevnik svjedočenje je i povijesni dokument, isto tako i dio antifašističkog naslijeđa.

Svoja sjećanja na pomaganje obitelji Frank Miep Gies objavila je u knjizi “Meine Zeit mit Anne Frank” (Moje vrijeme s Annom Frank), l987. Hermine Santrouschitz u programu pomoći gladnoj djeci stigla je iz Beča u Leiden, gdje je primljena u nizozemsku obitelj, koja se 1922. seli u Amsterdam. Tada dobiva i nadimak Miep koji zamjenjuje njezino ime.

Dobri anđeo obitelji Frank zaposlen je u podružnici tvrtke OPEKTA (mjesto tajnice) još l933., otkada se razvijalo i prijateljstvo s Ottom Frankom, njegovom suprugom Edit i njihove dvije kćeri Anne i Margot. Godine 1941. morala se vratiti u Beč, no tada se udaje za Nizozemca Jana Giesa.

Do pred odlazak u dom, u dobru zdravlju, živjela je kao posljednja živa osoba koja je osobno poznavala Anne Frank, odgovarajući na pisma koja su joj stizala uz raznih dijelova svijeta, obično nakon čitanja “Dnevnika Anne Frank”.

Među šest odlikovanja Miep Gies nalazi se i priznanje Međunarodne astronomske unije koja je odlučila jedan asteroid između Marsa i Jupitera nazvati “Miepgies”. Duša ove časne žene s “krunom dobra imena”(Talmud) tako će naći svoje svemirsko stanište.

Vrijedno je zabilježiti njezin humani pothvat, jer iako nije spasila svoje sugrađane smrti, pokazala je hrabrost ne okrenuvši lice od progonjenih, nego pružajući im ruku. U domu za stare osobe znala je reći da ne prođe dan, a da se ne sjeti vremena provedenih s obitelji Frank, posebno s Annom.