Zaslađivač aspartam je "moguće kancerogen", ali ostaje siguran za konzumaciju u ranije utvrđenim količinama, objavila su u petak dva tijela Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), a p+tu vijest smo i mi nedavno prenijeli. Zaključci su rezultat analiza dvaju odvojenih stručnih panela WHO-a, od kojih jedan utvrđuje postoje li dokazi da je neka tvar potencijalna opasnost, a drugi procjenjuje koliki rizik u stvarnom životu ta tvar zapravo predstavlja.
Aspartam je jedan od najpopularnijih zaslađivača na svijetu, koristi se u proizvodima od Coca-Colinih dijetalnih gaziranih pića, većini žvaka, sokova... Na tiskovnoj konferenciji prije objave zaključaka voditelj WHO-a za prehranu Francesco Branca sugerirao je potrošačima da pri odabiru pića ne razmišljaju ni o aspartamu ni o drugim zaslađivačima nego da piju vodu.
Istekao monopol na patent
Aspartam je slučajno otkrio američki kemičar James M. Schlatter 1965., koji je radio u laboratoriju "Searle & Company". Schlatter je sintetizirao aspartam u proizvodnji lijeka protiv čira na želucu. Nakon jedne nesreće polizao je prst i otkrio slatki okus aspartama. Nakon neočekivanog otkrića uslijedila su brojna druga istraživanja.
Proizvodila ga je tvrtka "G.D. Searle". Godine 1984., "Monsanto" je kupio tu tvrtku, koja je tada bila podijeljena na dvije samostalne podružnice: "Searle Pharmaceuticals" i "NutraSweet". Proizvodnja aspartama postala je dio "NutraSweet-a". Kupila ga je tvrtka "J. W. Childs" 2000. godine. Od 1987. u Europi i od 1992. u SAD-u i drugi proizvođači smiju proizvoditi aspartam, jer je istekao monopol na patent.
U svom prvom zaključku o tom aditivu objavljenom rano u petak Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC), sa sjedištem u Lyonu objavila je da je aspartam "moguće kancerogen". Ta klasifikacija znači da postoje ograničeni dokazi da tvar može izazvati rak.
Ne uzima se u obzir količina koju bi osoba trebala konzumirati da bi bila u opasnosti, što razmatra zasebno povjerenstvo - Zajednički odbor za prehrambene aditive (JECFA) Svjetske zdravstvene organizacije i Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) sa sjedištem u Ženevi.
No, što je aspartam kojeg nalazimo i pod E-brojem 951?
- Umjetno sladilo i pojačivač okusa. Po svojoj kemijskoj strukturi aspartam je metilni ester dipeptida građenog od dviju aminokiselina, asparaginske kiseline i fenilalanina. Proizvodi se kemijskom sintezom iz asparaginske kiseline, fenilalanina i metanola. Može se proizvesti od genetički modificiranih sirovina, no konačna procjena učinaka tako dobivenog aspartama još nije dovršena.
Njegovom se razgradnjom u ljudskom organizmu, kao i razgradnjom svih peptida, oslobađa energija od 4 kcal/g. Aspartam je 200 puta slađi od šećera saharoze. Za konzumiranje ovog aditiva karakterističan je zaostali okus u ustima, za čije se maskiranje često rabi kombinacija umjetnih sladila.
Znanstvena istraživanja pokazuju da aspartam može biti vrlo škodljiv za zdravlje. U simptome pretjerane konzumacije aspartama ubrajaju se omamljenost, glavobolja, umor, vrtoglavice, povraćanje, ubrzani rad srca, dobivanje na tjelesnoj masi, omaglice, razdražljivost, uznemirenost, gubitak pamćenja, zamagljeno vidno polje, osip, sljepilo, bol u zglobovima, depresija, grčevi, pobačaji, neplodnost, ovisnost, slabost, gubitak sluha. Znanstvenici s Ramazzini instituta u Bologni pokazali su na pokusnim životinjama da učestalost pojave limfoma i leukemije, te raka mokraćovoda i perifernih živaca (Schwannove stanice) ovisi o količini konzumiranog aspartama.
Ti talijanski istraživači upozoravaju da patološke slike uzrokovane konzumacijom aspartama, u količinama koje odgovaraju dnevnim preporučenim dozama za ljude, nalikuju tkivnim oštećenjima koja uzrokuje kancerogeni formaldehid, produkt oksidacije metanola, koji, naime, nastaje u organizmu raspadom aspartama. Postoje sumnje da aspartam može inducirati tumore mozga, multiplu sklerozu, kronični umor, epilepsiju, Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest, dijabetes, limfome, sistemni lupus te da u trudnoći može djelovati na zdravlje ploda. Osobe koje boluju od rijetke bolesti fenilketonurije trebale bi izbjegavati aspartam kao izvor fenilalanina. Stoga deklaracija namirnica i stolnih sladila koje sadržavaju aspartam mora imati dobro uočljivo upozorenje "sadržava izvor fenilalanina". Pri zagrijavanju hrane koja sadržava aspartam može doći do stvaranja toksičnog diketopiperazina. Istraživanja također pokazuju da redovita upotreba ovoga sladila može dovesti do debljanja. Izbjegavati! - navode naši stručnjaci okupljeni u projekt objašnjenja što znače pojedini e-brojevi u hrani. Među njima su biokemičari, liječnici, kemičari i liječnici.
Više OVDJE.
- Aspartam je otkriven kao nutritivno smeće. On je toksičan, posebno za ljude koji su se ‘navukli‘ na njega, za one koji ga konzumiraju svakodnevno. To su ‘light‘, ‘no sugar‘ proizvodi, problem je što on ne izvršava svoju funkciju i izaziva posljedice koje su se trebale spriječiti njegovom upotrebom: pretilost i šećernu bolest, rekao je za HRT prof. Valerije Vrček, poznati hrvatski biokemičar.
- Radi se o klasičnoj toksikološkoj mantri. U pićima i prehrambenim proizvodima imamo cijeli koktel umjetnih sladila i umjetnih boja, niste izloženi samo aspartamu, nego cijelom koktelu kemikalija koji imaju svoju toksikologiju, zaključio je Vrček.
Panel IARC-a priopćio je da je svoju odluku donio na temelju tri studije u Sjedinjenim Državama i Europi koje su ukazale na vezu između hepatocelularnog karcinoma, oblika raka jetre, i konzumacije tog zaslađivača, od kojih je prva objavljena 2016.
Rečeno je da su ograničeni dokazi iz ranijih studija na životinjama također bili faktor, iako su studije o kojima je riječ kontroverzne. Također postoje neki ograničeni dokazi da aspartam ima neka kemijska svojstva koja su povezana s rakom, rekao je IARC.
No, pojedini strani stručnjaci se ne slažu s našima, pa kažu:
Nakon vlastite sveobuhvatne analize JECFA je u petak objavila da nema uvjerljivih dokaza o štetnosti aspartama i zadržala je svoju raniju preporuku o ograničenju konzumacije aspartama na ispod 40 mg/kg dnevno. JECFA je prvi put postavila tu količinu maksimalnog dnevnog unosa 1981., a regulatori diljem svijeta imaju slične smjernice za svoje stanovništvo.
Nekoliko znanstvenika, koji nisu povezani s analizama, rekli su da su dokazi koji povezuju aspartam s rakom slabi.
Udruga koja okuplja prehrambene industrije objavila je da su zaključci dva tijela SZO-a pokazala da je aspartam siguran i dobra opcija za ljude koji žele smanjiti šećer u svojoj prehrani.
Neki su liječnici izrazili zabrinutost da bi nova klasifikacija aspartama kao "moguće kancerogenog" mogla utjecati na one koji piju dijetalne gazirane napitke da prijeđu na kalorična pića sa šećerom.
Therese Bevers, medicinska direktorica Centra za prevenciju raka pri Sveučilištu Texas MD Anderson Cancer Center u Houstonu, rekla je da je "pretilost mnogo veći problem i veći faktor rizika nego što bi aspartam ikada mogao biti."
Ako ne znate koga poslušati, onda je možda najbolje da pijete smao vodu i izbjegavate žvake.
Panel IARC-a priopćio je da je svoju odluku donio na temelju tri studije u Sjedinjenim Državama i Europi koje su ukazale na vezu između hepatocelularnog karcinoma, oblika raka jetre, i konzumacije tog zaslađivača, od kojih je prva objavljena 2016.
Rečeno je da su ograničeni dokazi iz ranijih studija na životinjama također bili faktor, iako su studije o kojima je riječ kontroverzne. Također postoje neki ograničeni dokazi da aspartam ima neka kemijska svojstva koja su povezana s rakom, rekao je IARC.
Gdje sve ima aspartama?
Osim aspartama jedan od navodno opasnijih sladila je i acesulfam K. Evo gdje ima i jednog i drugog aditiva:
► Sky Cola (aspartam)
► Airwaves žvake (aspartamn, acesulfam K ...
► Coca-Cola Zero Sugar Zero Caffeine (aspartam i acesulfam K)
► S-Budget Sugar Free gazirano energetsko piće (aspartam i acesulfam K)
► Spar Cola Light (aspartam i acesulfam K)
► Sky Cola Zero (aspartam, acesulfam K i ciklamat)
► S-Budget Cola (aspartam, acesulfam K i ciklamat)
► To forest fruit apple nektar (ciklamati, saharini, acesulfam K i aspartam)
► To multivitamin nektar (ciklamati, saharini, acesulfam K i aspartam)
► Coca-Cola Zero Sugar Limun (aspartam i acesulfam K)
► Coca-Cola Light (spartam i acesulfam K)
► Rauch EisTee Zero (aspartam i acesulfam K)
► Powerade izotonično piće Mountain Blast (aspartam i acesulfam K)
► Vindi Iso Sport limun-grejp (aspartam i acesulfam K)
► Vindi Iso Sport naranča-limun (spartam i acesulfam K)
► Wrigley‘s Extra Professional Strong Mint žvakaće gume (ksilitol, aspartam i acesulfam K)
► Orbit Refresher‘s pepermint žvakaće gume (sladila su ksilitol, aspartam i acesulfam K)
► Naturel Vitamin C 500 mg Direkt granule (šećer i sladilo aspartam)
► Caffetin COLDmax (saharoza i aspartam)
► Red Bull Sugar Free
► Red Bull Zero (aspartam, acesulfam K i sukraloza)
► Fanta Lemon Zero added sugar (aspartam, acesulfam K i ciklamat)
► Fanta Orange zero added sugar (aspartam, acesulfam K i ciklamat)
Dr. sc. Bojan Stojnić, mag. nutr., pak o aspartamu piše:
- S obzirom na široku rasprostranjenost aspartama, a nalazimo ga u više od 6 000 proizvoda, sigurno ste ga, barem nesvjesno, konzumirali. Bezalkoholna pića, jogurti, pudinzi, slatkiši, farmakološka sredstva samo su neki od proizvoda u koje se dodaje.
Prihvatljivi dnevni unos aspartama (ADI – Acceptable daily intake), iznosi 40 ili 50 mg/kg tjelesne mase, ovisno koju regulatornu agenciju zaduženu za sigurnost hrane (EFSA – European Food Safety Authority ili FDA – Food and Drug Administration iz SAD-a) pitate. Prosječni unos u Europi kreće se između 3 i 10 mg/kg/dan u populacija s vrlo visokim unosom, poput dijabetičara, a u SAD-u između 5 i 13 mg/kg. Primjera radi, da bi konzument dosegao još uvijek siguran unos od 50 mg/kg TM, trebao bi popiti 6-7 litara napitka zaslađenog isključivo aspartamom. Dobro je znati da se ADI izračunava iz NOAEL-a (no observed adverse effect level – količina koja dokazano ne izaziva nuspojave u laboratorijskim životinjama) njegovim umanjivanjem za sto puta.
Nakon više od trideset godina znanstvenih istraživanja, sa sigurnošću se može tvrditi kako je aspartam siguran prehrambeni sastojak koji je dijabetičarima poboljšao kvalitetu života omogućivši im uživanje u slatkome okusu bez izazivanja fluktuacija razine glukoze u krvi, a osobama s povećanom tjelesnom masom omogućio isto, bez nepoželjnog dodavanja energetske vrijednosti konzumiranoj hrani - naveo je taj stručnjak 2015. godine.
Sandra Marić Bulat je pak za 24sata nedavno rekla:
- Proizvode s aspartamom je najbolje konzumirati rijetko. Realno, zaslađivači nam nisu potrebni, odnosno njihova je funkcija najčešće samo ta da ‘dorade‘ okus hrane kako bi nam ona bila još privlačnija i kako bi naš mozak ‘naučio‘ da češće posežemo za njom. Trebamo se učiti da izbjegavamo hranu s takvim dodacima, odnosno da ju konzumiramo rjeđe i u manjim količinama, najviše dva do tri puta tjedno. I svakako ih ne treba dodavati u hranu koju sami pripremamo kod kuće, jer postoje zdraviji prirodni zaslađivači. U tom slučaju možemo biti sigurniji da količine aditiva koje unesemo u organizam neće biti štetne po zdravlje – kaže Sandra Marić Bulat.
Što su prehrambeni aditivi i zašto se upotrebljavaju?
Industrijska proizvodnja i prerada namirnica nužno je povezana s upotrebom prehrambenih aditiva. I prije masovne industrijske proizvodnje ljudi su prerađivali hranu i pritom se služili nekim tvarima koje danas ubrajamo u aditive: naše bake su upotrebljavale npr. pektin nezrelih jabuka za želiranje pekmeza. U domaćinstvima hranu i danas konzerviramo solju, octom, medom, šećerom, a limunovim sokom koji sadrži askorbinsku kiselinu sprečavamo svježe oguljeno voće ili povrće da posmeđi, objašnjava se na stranici E-brojevi koju su osmilili hrvatski biokemičari, kemičari i liječnici.
Aditivi koji se upotrebljavaju u industrijskoj proizvodnji hrane jesu tvari koje se uobičajeno ne konzumiraju, niti su tipičan sastojak hrane, nego su to tvari određena kemijskog sastava koje se hrani dodaju tijekom proizvodnje, pripreme, obrade, prerade, oblikovanja, pakovanja, transporta i čuvanja hrane.
Dodavanjem aditiva mijenjaju se neke osobine hrane.
Aditivi pridonose ujednačenoj kvaliteti proizvoda, ponudu namirnica čine neovisnom o godišnjem dobu, omogućuju proizvodnju jeftinije hrane i njezino dugoročno skladištenje. Sredstva za konzerviranje, npr., sprečavaju ili usporavaju razmnožavanje mikroorganizama koji mogu uzrokovati kvarenje hrane. Sve raznovrsnija ponuda prehrambenih proizvoda temelji se upravo na primjeni aditiva: bez sladila i emulgatora ne bi bilo modernih "light" proizvoda, topljeni sir nije moguće proizvesti bez emulgatorskih soli, a polugotova i gotova jela bez sredstava za konzerviranje, antioksidanasa, stabilizatora i drugih dodataka.
Međutim, neke vrste prehrambenih aditiva s razlogom se dovode u vezu sa zdravstvenim rizicima, posebno kod osjetljivih osoba, djece i bolesnika. Zato je vrlo važno da potrošači imaju potpun uvid u sirovinski sastav proizvoda, uključujući i sve vrste aditiva. Nažalost, još uvijek nedostaje transparentnost
i cjelovita informacija o aditivima i njihovu utjecaju na zdravlje ljudi. Dodatnu nesigurnost kod potrošača stvara i činjenica da za neke tvari vrijede posebna pravila o deklariranju te da proizvođač ne mora deklarirati sve aditive nekom prehrambenom proizvodu, ili pak ih ne deklarira iako ga zakon na to obvezuje.
Velik broj aditiva služi u prvom redu prehrambenoj industriji, jer joj omogućuje bržu i jeftiniju proizvodnju, a time i veću dobit. Danas proizvođači hrane s pomoću aditiva mogu dizajnirati izgled, boju, miris i okus nekog proizvoda, neovisno o vrsti i kakvoći sirovine od koje je proizveden. Tako se primjerice može kupiti nešto što nalikuje na sir, miriše kao sir, topi se kao sir, a ne sadržava ni jednu kap mlijeka, nego mješavinu biljnih masnoća i škroba. Izgled i okus sira u tom proizvodu dobiveni su upotrebom pojačivača okusa, konzervansa, aroma i bojila. Ovaj se surogat zatim reklamira kao idealan proizvod za pizzu i sendviče, a s etikete (napisane sitnim slovima!) saznajemo da je riječ zapravo o zamjeni za topljeni sir.
Aditivi u hrani mijenjaju izgled namirnice (bojila), mijenjaju okus (pojačivači okusa, arome), povećavaju volumen proizvoda (sredstva za rahljenje u kruhu), vežu vodu u proizvodu (fosfati u kobasicama, hrenovkama), omogućuju uvođenje "novih" proizvoda (energy-drinks), omogućuju primjenu manje vrijednih sirovina, olakšavaju i pojeftinjuju proizvodnju, skladištenje i transport (sredstva za konzerviranje). Kupujući prehrambene proizvode potrošači često plaćaju i aditive koji nemaju nikakve prehrambene vrijednosti.
Kupnjom mnogih osvježavajućih bezalkoholnih pića skupo se plaćaju i brojni aditivi koji su dodani običnoj vodi. Bojila tim napitcima daju privlačan izgled, arome i sladila tipičan okus, ugljikov dioksid osvježavajući karakter, a konzervansi osiguravaju dugotrajnost na policama prodavaonica. Slično je i s voćnim sladoledima, pudinzima i desertima čiju privlačnost pojačavaju dodane arome i bojila. Time proizvođač štedi na voćnim pripravcima jer su umjetna bojila i arome jeftiniji, navode naši straučnjaci.
Više pročitajte OVDJE.
