Vukovar Film Festival ide dalje s novim timom koji je preuzeo kormilo velikog festivala podunavskih zemalja. Direktor sedamnaestog izdanja VFF-a je filmaš i vukovarski poduzetnik Darko Puharić, umjetnički direktor je poznati povjesničar filma Daniel Rafaelić, a producentica iskusna Iva Cikojević koja je godinama radila kao PR festivala.
Koliko će "novi" VFF biti u vezi sa starim, a koliko zasebna priča?
- Naši prethodnici ostavili su nam veliki, jaki brend u rukama te neizbrisivi filmski trag možda i najvažnijeg filmskog festivala u Hrvatskoj. Ispunjava me velikom srećom i zadovoljstvom činjenica što će se pod novom organizacijskom strukturom Vukovarski filmski festival nastaviti, jer za svaki festival jedna je od temeljnih stvari povremeno osvježavanje kako programskog dijela tako i onog organizacijskog. Premda ga promoviramo pod krilaticom "festival u novom ruhu" nikako ne umanjujemo važnost šesnaest prijašnjih godina tijekom kojih je festival izrastao u respektabilnu kulturnu manifestaciju ne samo Vukovara i Slavonije, već i cijele Hrvatske.
Vukovar je grad kojem filmski festival treba i koji prodiše na jedan uistinu poseban način svake godine u tih nekoliko dana koliko on traje. Kada bi uspoređivali prijašnje festivale s ovogodišnjim svakako se uočavaju sličnosti, prvenstvno u lokacijama gdje se on održava, ali se također odmah zapažaju i različitosti, potpune novosti i osvježenje kako u pogledu lokacija, tako i filmskog programa. Perivoj dvorca Eltz ostalo je mjesto prikazivanja najatraktivnijih filmova festivala uz izmjenu što će se od ove godine pa nadalje na njemu organizirati i svečanosti otvorenja i zatvaranja; Hrvatski dom Vukovar kao stalni, sigurni, provjereni dugogodišnji partner festivala također je ostalo mjesto prikazivanja filmova u konkurenciji dok imamo dvije potpuno nove lokacije.
Dvorana paviljona II dvorca Eltz u kojoj će se prikazivati dokumentarni filmovi iz konkurencije te predivan amfiteatar Vukovarskog vodotornja, još jedna lokacija na otvorenom, gdje ćemo po prvi put u povijesti festivala zavrtiti projekcije i to iz vrlo zanimljivog i također nikad prije viđenog festivalskog programa "Rijeka prijatelj".
Ove godine ta rijeka prijatelj jest Nil pa će publika tako vidjeti dva egipatska klasika - kratki film "Razgovorljivi seljak" i dugometražni film "Mumija", inače proglašen jednim od najboljih egipatskih filmova svih vremena. Peta lokacija i jest i nije nova - radi se o Rodnoj kući Lavoslava Ružičke u kojoj su se u počecima festivala organizirale projekcije, ali koja nije korištena posljednjih godina. Njezinu lokaciju smo vratili ovim festivalom, jer je savršeno mjesto za održavanje Dječjeg vukovarskog filmskog festivala - još jedne novosti koju nam je plan organizirati svake godine.
Odlična je stvar što smo uz radionice za djecu, kutak za fotografiranje i prigodnu izložbu dobili mogućnost i proslaviti stotu obljetnicu Disneyja uz njihove animirane klasike koje ćemo tijekom festivala prikazati najmlađoj publici. Riječ je o hitovima "Pepeljuga", "Pocahontas" i "101 Dalmatinac", a na perivoju dvorca Eltz povodom iste te obljetnice za nešto malo starije organizirali smo ekskluzivnu ponoćnu projekciju Disneyjevog hita s početka devedesetih "Dick Tracy". Tako da se može reći da se "novi" Vukovarski filmski festival na jedan način svakako nadovezuje na onaj "stari", ali da je i to jedna potpuno nova, osvježena i drugačija priča.
Može li se reći da VFF na neki način kreće ispočetka ili da se festival resetira, svakako da se širi u odnosu na podunavske okvire?
- Nije nam namjera u potpunosti resetirati festival koji je svih ovih godina - a pogotovo se to odnosi na njegov programski, dakle filmski dio - bio iznimno kvalitetan. Na festivalu su se oduvijek prikazivali "creme de la creme" umjetnički filmovi renominranih europskih i svjetskih redatelja koji su privlačili domaću publiku, ne samo stanovnike Vukovara već i njegove okolice uključujući Osijek, Slavonski Brod, Valpovo i Đakovo.
Apsolutna nam je namjera proširiti suradnju na ostale podunavske zemlje, ne samo prikazivanjem filmova iz tih država, već i suradnjom s ambasadama i turističkim zajednicama pojedinih zemalja te u konačnici poslovnom sinergijom s raznim kompanijama koje u neko dogledno vrijeme mogu postati i festivalskim sponzorima. Smatramo da se u Vukovarskom filmskom festivalu zbog njegove konstrukcije kao festivala podunavskih zemalja krije ogroman potencijal u koji se može uključiti i lokalna zajednica koja je krucijalna za organizaciju ovakvog oblika kulturnog događaja. Prva zemlja s kojom smo uspostavili odnose na takvoj razini je Savezna Republika Njemačka koja nam je ujedno i ovogodišnja zemlja partner.
Kako se na festivalu po prvi put u njegovoj povijesti u službenoj konkurenciji igranog filma prikazuju filmovi iz baš svih podunavskih zemalja (dakle uz Hrvatsku i Srbiju tu su filmovi iz Njemačke, Austrije, Slovačke, Mađarske, Rumunjske, Bugarske, Ukrajine i Moldavije) - a što nam je cilj nastaviti i idućih godina ne zanemarujući baš niti jednu kinematografiju zemlje Podunavlja - vjerujemo da je to prvi korak prema etabliranju suradnje s drugim zemljama kako bismo jednog dana možda organizirali i poseban filmski skup te pozvali sve kreativne suradnike, redatelje, poznate glumce i druge važne ličnosti iz branše na jedno zajedničko druženje.
Filmovi iz Cannesa poput "Anatomije pada" i "Jeanne Du Barry" doživjet će hrvatske i/li regionalne premijere na VFF-u. Koliko vam znači što u katalogu imate tako zvučne filmove za novi početak?
- Novi umjetnički ravnatelj festivala Daniel Rafaelić skupa je s novom producenticom festivala Ivom Cikojević složio kompletan filmski program ovogodišnjeg festivala, a filmovi "Anatomija pada" i "Jeanne du Barry" doslovno su bila prva dva naslova koja smo dogovorili s lokalnim distributerom. Kao festival u "novom ruhu" željeli smo odmah osigurati dvije super premijere, dva zvučna naslova, a teško da smo mogli bolje od osvajača Zlatne palme i filma u kojem glavnu mušku ulogu po prvi put nakon tri godine tumači superzvijezda Johnny Depp te koji je otvorio ovogodišnji Cannes.
Velika je to stvar za festival, jer moram napomenuti da je potpuno drugačija priča kada festival organizira filmski distributer i tvrtka koja to nije, što smo u ovom slučaju mi. Iz tog aspekta bilo nam je od iznimne važnosti prikazati dva hita - odnosno filmove za koje smo sigurni da će postati hitovima u hrvatskim kinima - kako bi posjetiteljima dali do znanja da kvaliteta filmskog programa neće biti ugrožena; dapače, ona će se samo poboljšavati.
Popratni program se čini nikad bogatijim, s naglaskom na proslavu 100. godišnjice Walt Disney Picturesa s projekcijama animiranih klasika...
- Već sam spomenuo u jednom od ranijih odgovora koliko sam bio sretan što nam je omogućeno da kao festival proslavimo stogodišnjicu Disneyja, ali nije naodmet da to još jedanput podvučem. Veliku smo potporu dobili ne samo od lokalnog ureda Disney Hrvatska već i od njihove središnjice u Varšavi, ali ništa od toga ne bi bilo moguće da se u priču nisu uključili Američki kutak Vukovar, vukovarska Gradska knjižnica te Egmont koji su svaki na svoj način pridonijeli organizaciji Dječjeg vukovarskog filmskog festivala, a samim time i proslavi obljetnice. Cijela će se priča odviti u Ružičkinoj kući za koju se nadamo da će u budućnosti postati jednom od temeljnih lokacija Dječjeg vukovarskog festivala, jer organizirati stvari za djecu i vidjeti njihovu sreću i istinske osmijehe na licima prilikom uživanja u pripremljenom programu napuni vam baterije za organizaciju idućih deset festivala.
Posebna poslastica je ponoćna projekcija "Dicka Tracyja" iz 1990. godine. Znači li to da se VFF odsad okreće i starijim filmovima/klasicima?
- Ovogodišnji festival ima mnogo toga novog, a ekskluzivna ponoćna projekcija Disneyjevog hita "Dick Tracy" jedna je od tih stvari. Plan nam je i u budućim izdanjima festivala organizirati ponoćne projekcije, uglavnom s filmskim klasicima, no to je program koji je tek u nastajanju i teško je reći hoće li on zaživjeti u punom obimu - dakle da će svakoga dana trajanja festivala biti organizirana po jedna ponoćna projekcija - ili samo jedanput pa se zadržati na toj riječi "ekskluziviteta".
Za izbor filma "Dick Tracy" zaslužan je, naravno, naš umjetnički ravnatelj koji je iskoristio priliku na način da se obljetnica stogodišnjice Disneyja proslavi i uz igrani film, a ne samo ranije spomenute animirane klasike. Dodatan plus je i to što se odlučio baš za film koji je snimljen prema stripu što je u posljednjih petnaest godina postala vrlo učestala pojava kad pričamo o holivudskim, studijskim filmovima. Svakako nam je namjera da ovaj program također zaživi u narednim godinama te da bude prepoznat od strane publike, što vjerujemo da će biti jer se u povijesti kinematografije - ne samo američke, naravno - kriju stotine i tisuće filmskih dragulja.
