Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Slučaj Agrokora i ovaca iz tora

Agencijska vijest veli da je nogometna utakmica između Saint Etiennea i Lyona nakratko prekinuta zbog upada navijača na teren. Budući da su igrači obiju momčadi spas potražili u svlačionici, nije teško zaključiti da je bijes navijača izazvalo pet komada koje je posrkala domaća momčad, a čašu žuči prelila "provokacija" strijelca petog gola koji je nakon zgoditka skinuo dres i njime slavodobitno mahao poput zastave.

Čudno? Nimalo. Barem ne u Francuskoj u kojoj se nezadovoljstvo i bunt – zbog povećanih poreza, rasta cijena, korupcijskih skandala, nezadovoljstva potezima vlasti... – tradicionalno izlijevaju na ulice. Pa i na stadionske travnjake.

Dan ranije razbjesnjeli su se i navijači Hajduka nakon što je Carillova momčad – raspavši se na proste faktore – izgubila već dobivenu utakmicu protiv "fenjeraša" Rudeša. Dok su igrači skrušeno molili oprost Torcide zbog debakla u kojem su "maksimalno pokazali svoj minimum", poletjeli su doduše upaljači, sočne psovke, a nešto ranije i bengalke, no do žestokog obračuna na travnjaku ipak nije došlo.

Zato jer igrači Rudeša – koji valjda ni danas ne znaju kako su preokrenuli rezultat i na Poljudu dobili "velikog" Hajduka – nisu provocirali navijače sa sjeverne okuke? Zbog policije i zaštitara ili visoke ograde? Možda, no prije će biti zbog spoznaje da Hajduk – kao i sve u Hrvatskoj – "životari vječno", a Hrvati, osim kad su u pitanju pederi i Srbi, braniteljske povlastice i HNS, gandijevskom mirnoćom prihvaćaju ama baš svaku lošu vijest.

Možda baš stoga ama baš nitko ovih dana nije popizdio čitajući u kafiću novinsku vijest da su na Zagrebačkoj burzi prošlog tjedna u vražju mater otišle dionice Agrokora. Niti je u bijesu navukao ratnu maskirnu uniformu i uz poklič "jesmo li se za to borili" istrčao na ulicu i sasuo rafal iz ilegalnog kalašnjikova u zrak.

Jer, za one koji pojma nemaju o dionicama, a Crobex brkaju s crpkama Croduxa, spomenuta vijest je oglasila da je oko 200 milijuna kuna iz "portfelja" mirovinskih fondova samo zbog sunovrata dionica Leda otišlo u tri lepe materine. Kako? Jednostavno jer, podsjetimo, od četiri obvezna mirovinska fonda u Hrvatskoj – tri su ulagala u "sigurne" dionice Leda. I krasno popušili naše buduće mirovine.

Kako se to uopće moglo dogoditi? Pa onako kako to već ide u Hrvatskoj. Uz žmirenje na očigledno, uz politička pogodovanja, "umočenost" svih s vrha uhljedbenog lanca i današnju apsolutnu amneziju i apsolutno odricanje od ikakve odgovornosti svih koji su o vašim (našim) novcima uz masne plaće i bonuse morali skrbiti.

Onih koji su prije četiri godine dionice Leda – tvrtke obilato zadužene Agrokorovim kreditima daleko većim iznosima od vrijednosti same kompanije – u dokapitalizaciji firme plaćali po osam tisuća kuna. Onih koje, očito, zabole ona stvar što danas vrijede mizernih šestotinjak kuna. Baš kao što to "zabole" i nadležne na Zagrebačkoj burzi i HANFA-i..., političare te sve koji su ikad umočili prste u kaljužu zvanu Agrokor.

No sada je, eto, valjda i zadnjoj budali jasno tko će uopće platiti Todorićeve dugove i ponovno podmazati nakaradni sustav koji ga je proizveo. Baš kao što bi svima trebalo biti jasno da su punih sedam mjeseci od donošenja famoznog "lex Agrokora", premijer Plenković i cijela svita njegovih ministrantskih "dummiesa" bezočno lagali papagajski ponavljajući riječi glavnog trbuhozborca da "porezni obveznici neće plaćati Todorićeve dugove!". A hoće. Točno onako kako su ga sad platili hrvatski penzići.

Ne umišljam si da išta znam o ekonomiji, niti sam – kao i većina ekonomskih tuduma u ovoj zemlji – siguran da je "lex Agrokor" dobra ili loša stvar. Daleko sam potkovaniji u rock and rollu negoli u roll-up kreditima, pojma nemam kako će proći arbitraže poput one koju je Sberbank pokrenuo u Londonu niti uzajamne tužbe Države protiv Todorića i najavljene tužbe Gazde protiv Vlade, Martine Dalić i Ante Ramljaka zbog oduzimanja vlasništva i navodnog pogodovanja američkom fondu Knighthead. No ono što znam jest da ceh "slučaja Agrokor" već sada plaća "stoka sitnog zuba". I plaćat će, kako nas to uči sve što se događalo od pljačkaške privatizacije naovamo.

Zašto? Pa unatoč svemu Agrokorom se i dalje bavi "samo" DORH. Što će reći da nikome nije ozbiljno palo na pamet da istraži, rekonstruira i "pravno obradi" genezu rasta i propasti Gazdina imperija. I eto nas za tren tamo gdje smo bili početkom dvijetisućitih, kad se naizgled počelo odmotavati klupko pljačkaške privatizacije. I suditi sitnim ribama, a da baš nitko nije potegnuo pitanje koliko su u tom pljačkaškom pohodu imali prste službena politika, zakonodavstvo, sudska vlast.

Hoće li se na kraju sve to ponoviti i s Agrokorom? Zapetljati u pravnu kučinu, zamumuljiti u različita tumačenja učenih ekonomista, "prošetavati" od nekog nižeg do Ustavnog suda te polako kliziti prema zastari? Naravno da hoće.

A "ceh" ćemo opet platiti svi mi. Ne samo nestalim novcima iz mirovinskih fondova, novim porezima i prirezima, "taksama na luksuz"... već i pružanjem alibija notornim "političkim elitama" koje već s obje strane saborskog fronta rigaju vatru jedni na druge licitirajući krivnju za uzlet i pad Gazdinstva. I u tom ping-ponganju nalaze jedini smisao svog postojanja. Dokle? Pa sve dok netko poput bijesnih navijača Saint Etiennea ne istrči na teren.

Naslovnica Zona sumraka