Mišljenja Vlaška posla

Vlaška posla

Ante Tomić

Ante Tomić: Ako ste u Splitu, natočite samo vode iz pipe i shvatit ćete kako smo po svemu nedostojni naših predaka

mulj Žute rijeke

Natočio sam u ponedjeljak u čašu iz pipe mutne smećkaste vode neispravne za piće, kakva nam u Splitu posljednjih godina redovito dolazi nakon obilnijih kiša, i razmišljao o povijesti, kako već ovdje u nas, na razvalinama antičke palače, čovjeka gotovo sve može potaknuti na razmišljanje o povijesti.
Splitski je vodovod, kao što znate, star kao i sam Split. Ne možete se ne zadiviti tom činjenicom. Kako su, za početak, Rimljani bez teodolita izmjerili nadmorske visine dvije točke udaljene cijelih devet kilometara, jedne na izvoru rijeke Jadro, a druge u gradu. Pa kako su konstruirali akvedukt između te dvije točke. Kakav je veličanstven podvig bio primitivnim ručnim alatom napraviti nešto tako skladno.
Vratite se mislima u to vrijeme i pokušajte sebi predstaviti superiorni inženjerski red što je vladao kaosom gradilišta, u kakofoniji glasova, uzvika i jauka, pjesme radnika, njištanja i njakanja i mukanja tegleće marve. Kakav je jasni naum otpočetka do kraja upravljao i majstorima klesarima što su macama i špicama po ugljenim oznakama precizno rezali bijeli kamen, i zidarima što su ga slagali u lukove, i tesarima koji su za to vrijeme podizali novu skelu, i užarima što su pleli konoplju, i ilirskim i tračkim robovima što su s nečistim krpama preko usta u jamama gasili vapno.
Mnogi su vjekovi otad prošli, a ja se ne bih okladio da bi ovo društvo i država, u jednakom roku i za jednake pare, to umjeli ponoviti.

Dinamit umjesto zahvalnosti

Akvedukt, istina, nije dugo trajao. Oštećen je u provali Gota u šestom stoljeću i zatim sve do 1877. ležao zaboravljen i zarastao u kupinu i draču, kad ga je dao obnoviti Antonio Bajamonti. Veliki je gradonačelnik ponovno doveo čistu tekuću vodu u grad u kojemu se prije toga pilo iz blatnjavih bunara i sezonski obolijevalo, čas od trbušnog tifusa, čas od malarije, čas od kolere.
U spomen toga civilizacijskog trijumfa na Rivi je podignuta monumentalna mramorna fontana koju su Splićani kratko nakon Drugog svjetskog rata, u dirljivoj i dražesnoj, nama osobenoj gesti zahvalnosti, dinamitom srušili.
Kako bilo, unatoč mržnji i nasilju, mi ovdje imamo veliku, tisuću i sedam stotina godina dugu tradiciju vodovoda. Bezbrojnim je naraštajima Rimljana, Hrvata, Srba, Talijana, Austrijanaca, autonomaša, narodnjaka, orjunaša, pravaša, fašista i komunista jednako teklo iz pipa. Vrijednim komunalnim postignućem jednako su bili blagoslovljeni i plemići i pučani, i bogataši i prosjaci, i tovari i koze, i loze i masline, i sočne krupne pomidore u vrtlima i jarkocrveni đirani na prozorima. Svima je bilo bistre, hladne, ukusne i zdrave vode što izbija iz krša pod Klisom, na dnu usjeka između dvije plave planine, Kozjaka i Mosora.
I kad se toga sjetite, nije vam jasno, zbilja vam ne ide u glavu, zašto u posljednje vrijeme, kad god na splitskom području padne obilnija kiša, u sudopere danima teče nekakav gadni mulj, Huang He, Žuta rijeka razlijeva se našim umivaonicima i kadama. I zagonetno je i smiješno u isto vrijeme što su to Dioklecijan u trećem i Ante Bajamonti u devetnaestom stoljeću naše ere znali, a Andro Krstulović Opara u dvadeset prvom ne zna?

Nedostojni smo predaka
Zašto je zaista, kraj sve tehnologije koju imamo, kraj računalne inteligencije i snažnih električnih i dizelskih strojeva neusporedivo naprednijih od maca i špica i kariola s drvenim kotačima, kraj svega ljudskog znanja vjekovima skupljanog u debelim knjigama, naš današnji vodovod vjerojatno gori od rimskoga?
Napokon, u javnom poduzeću "Vodovod i kanalizacija" se unatrag dvadeset godina sakupilo takvih prvorazrednih kadrova, takvih su hidrodinamičkih autoriteta po direktorskim i savjetničkim poslovima namjestili i Ivica Škarić, i Miro Buličić, i Ivan Kuret, i Željko Kerum, i Ivo Baldasar.
Zaposlili su tamo svojih kumova, snaha, nećaka, djevera i zaova više nego je u svih tisuću i sedamsto godina ukupno bilo zaposleno Rimljana, Hrvata, Srba, Talijana, Austrijanaca, autonomaša, narodnjaka, orjunaša, pravaša, fašista i komunista, a sve džabe i utaman.
Velika je zabluda da čovječanstvo vazda napreduje, da naš život iz dana u dan biva bolji. Ako ste u Splitu, natočite samo vode iz pipe i shvatit ćete kako smo mi i gluplji i ljeniji i pokvareniji od ljudi prije nas, kako smo po svemu nedostojni naših predaka.

Naslovnica Vlaška posla

VIŠE IZ RUBRIKE