Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica IVANIŠEVIĆ

Prvo poluvrijeme najduljeg stoljeća

Librofilija

Ian Kershaw ugledni je – nagrađivani i odlikovani – povjesničar, osobito cijenjen kao ekspert za pitanja njemačkoga društva u dvadesetom stoljeću. Kako je predmet njegova izučavanja u dva navrata cijele kontinente uspio izbaciti s kolosijeka historijske rutine, ne treba se čuditi što je Kershaw poželio podvući crtu ispod "njemačkog stoljeća". "Do pakla i natrag" prvi je svezak zamišljene europske duologije koja bi trebala obuhvatiti stotinu krvavih godina.

Kao i kod svih djela sličnih ambicija razložno je upitati se zašto bi čitatelj tratio vrijeme na (još jednu) rekapitulaciju teme koju je do danas elaborirao brat-bratu cijeli bataljun autora različitih kvalifikacija i domašaja. Jesu li između korica ove zamašne knjige publicirane i do jučer nepoznate činjenice koje bi mogle značajno doprinijeti osvjetljavanju i valjanoj interpretaciji pojedinih povijesnih epizoda?

Iskreno, baš i nisu. Okej, je li nas onda Kershaw zadužio nekim iskošenim uvidom izvan horizonta očekivanja, uvrštavajući u svoj pregled i zbivanja iz društvenog partera, odnosno sa zanemarene socijalne margine? U najboljem slučaju i bez strastvenog uvjerenja mogli bismo odgovoriti s nevoljkim "pa, da, ali..." Konačno, nudi li autor polemička, prevratnička tumačenja nekih događaja dovodeći u pitanje strukovni konsenzus oko naravi tih zbivanja? Odgovor ni tu nije naročito ohrabrujući: Kershaw je naprosto previše potkovan i skrupulozan da bi koketirao s bilo kojom vrstom revizionizma.

Unatoč svemu, "Do pakla i natrag" zaslužuje svesrdnu preporuku kao libar koji povijest prve polovice dvadesetog stoljeća vješto sažima ne ograničavajući se samo na političke, odnosno vojne drame, nego i akribično podcrtavajući važnost tehnoloških inovacija ili umjetničkih praksi (osobito se baveći popkulturnim fenomenima, odnosno dominantnim trendovima u industriji zabave).
 

 

Osim što je znalac materije koju izlaže, Kershaw je i dobar pripovjedač koji zna kada treba pomaknuti fokus na objektivu, pa se s epskog totala prešaltati na dojmljivi krupni plan ili detalj. Njegova "velika povijest" ne isključuje "male historije". K tome, on nije ziheraš koji se kloni vrijednosnih tumačenja, nego se čak rado poigrava (utemeljenim) nagađanjima o tome što je moglo biti da su neki događaji krenuli drukčijim pravcem.

Jedine upadljive slabosti ove knjige tiču se upravo našeg dijela povijesti Drugog svjetskog rata, gdje se autor malo pogubio u međuprostoru između činjenica i mitologije, no ta je iskliznuća instruktivnim bilješkama u škvaru suvereno vratio prevoditelj Vuk Perišić.

Da zaključim, itekako vrijedi uputiti se na putovanje "Do pakla i natrag", među ostalim i zato da biste se osvjedočili kako je dvadeseto stoljeće bilo vjerojatno najdulje u povijesti, na što zorno upozorava i sljedeći fragment iz rukopisa: "Ovisnost vojski o konjima nije se 1914. bitno promijenila u odnosu na Napoleonovo doba.

Uniforme su u međuvremenu postale pretežno smeđe ili sive, ali su Francuzi započeli rat s jarkoplavim bluzama, crvenim hlačama i crveno-plavim kapama iz prethodne epohe. U kolovozu 1914. Čelični šljem još uvijek nije spadao u obveznu vojničku opremu – britanski i francuski vojnici dobili su ga tek 1915., a njemački sljedeće godine – kao ni plinska maska, koja će ubrzo postati nužno, premda nedovoljno sredstvo zaštite od novog i smrtonosnog oružja.“

 

 

Naslovnica Librofilija