Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ljudi puni praznine

Christos Ikonomou čovjek je poprilično demodirana stajlinga - više sliči scenskome radniku provincijskog heavy metal banda, negoli književnoj zvijezdi (fotografiji priloženoj uz ovaj prikaz nemojte bezuvjetno vjerovati, jer gospodinov je retro-image uživo još upadljiviji). No, zato je literatura koju piše itekako up-to-date. 

Ako sam dobro shvatio, njegovo bi se prezime moglo prevesti kao domaćin, odnosno onaj koji se brine o kućanstvu. Junaci njegovih priča su, pak, ljudi kojima je to pravo oduzeto, koji se više nisu kadri skrbiti ni o sebi ni o obitelji.

"Nešto će se dogoditi, vidjet ćeš" zbirka je priča (na hrvatski ju je prevela Koraljka Crnković) izvorno objavljena 2010. godine, u danima kad je Grčka u izravnome prijenosu propadala u bezdan dužničkoga ropstva. 

Kako je Ikonomou rad na pripovijetkama započeo još 2004., mnogi su recenzenti, osobito inozemni, požurili zaključiti kako je riječ o autoru koji je blagoslovljen upravo proročkim talentom jer je, eto, prije svih drugih anticipirao ekonomski i društveni slom svoje zemlje. 

Autori tih prikaza pritom su uporno previđali notornu činjenicu kako grčka novovjeka tragedija nije započela u trenutku kad je dospjela na naslovne stranice svih svjetskih novina, nego puno ranije. Hrvanje sa siromaštvom - i to u masovnim razmjerima - ne događa se tek nakon što se traume jedne nacije preliju izvan njezinih granica i postanu globalnom viješću. 

Uostalom, neki dan ste na stranicama upravo Slobodne Dalmacije imali prilike pročitati podatak kako petina građana naše zemlje živi ispod egzistencijalnog minimuma. O mukama tih stotina tisuća ljudi, zapravo, malo manje od cijeloga milijuna, ne izvješćuju - barem još uvijek to ne čine - ni BBC ni CNN, no to ne znači da su njihove drame zbog toga manje stvarne.

Ikonomou definitivno nije prorok, ali je sasvim sigurno senzibilniji i čovjek i umjetnik od većine ravnodušnih suvremenika koji na prizore siromaštva okreću glavu ili zatvaraju oči. 

Ovaj daroviti Grk nije zanimljiv samo stoga što je izabrao pisati o temi koju književnici, u pravilu, velikodušno prepuštaju novinarima da se njome bakću dok oni pretresaju konačna pitanja istine i smisla. 

Njegove priče intrigiraju i stoga što ljudi o kojima piše nisu oni isti koje obično imamo prilike upoznati u televizijskim reportažama iz Grčke. Naime, u većini takvih priloga govori se o ljudima podrijetlom iz srednje klase, solidnog, uglavnom visokog obrazovanja, koje je slom nacionalne ekonomije bacio na koljena i natjerao da rade po nekoliko poslova kako bi osigurali golo preživljavanje.

S druge strane, Ikonomoua zanimaju, recimo to tako, autentični, generički siromasi, oni što dolaze iz depriviranih slojeva građanstva, iz radničke klase. Kakvi su mu likovi, takva je i pozornica njihovih priča. One se, naime, događaju u Ateni, Pireju i na Kreti. Imena njihovih mikrokozmosa pisac precizno navodi, no inozemnom čitatelju ona ništa ne znače jer se ne nalaze na popularnim turističkim rutama. 

Grčka o kojoj Ikonomou piše nema ama baš nikakve veze sa slikom helenskoga raja kakvu posreduju propagandni spotovi ili drečave razglednice. Umjesto pod mediteranskim zvizdanom, priče se odmotavaju pod olovnim nebom i uglavnom su zastrte kišom. Te storije nisu ozvučene ni buzukijem ni sirtakijem, niti su okađene plemenitim vonjima specijaliteta lokalne kužine. 

A kako bi i bile, kad njezini protagonisti jedva održavaju ravnotežu pred ponorom gladi. U ovim se pričama puši, pije i čeka bilo kakav rasplet, makar i potres koji bi im pružio utjehu resetiranja života.

"Kakav je to život bez ičega dobroga, razmišljam. Kakav je to život ako očekuješ neku nesreću da te spasi od zla", ispovijeda se jedan od likova. Ikonomou nije ni didaktični moralist ni politički pamfletist. 

Premda barata sa stvarnosnim materijalom što su ga oblikovale političke elite, on ne zauzima stranu: niti koju opciju izvrgava preziru niti neku drugu uzdiže i slavi. Što je također politički stav jer svjedoči o dubokome gađenju prema zapravo svim partijski umreženim sudionicima društvenog života.

Priča "Transparent na dršku od metle" u tom je smislu više nego znakovita. Njezin junak, shrvan smrću svoga najboljeg prijatelja koji je stradao u nesreći na radu, a zatim nekoliko dana umirao pred ravnodušnim liječnicima, odlučuje se napraviti transparent kojim će izraziti svoje osjećaje, na simboličan način kriknuti. 

No, koliko god mozgao, ne uspijeva se domisliti ni jedne jedine riječi koju bi zapisao. "Pun sam neizrecive praznine", veli on, pa na ulicu izlazi noseći kartonsku četvorinu bez ijednog slovnog znaka. 

"Nešto će se dogoditi, vidjet ćeš" naslov je koji sugerira kako ipak možda postoji nada da će stvari jednoga dana biti drukčije. Tu vjeru osnažuje i sam autor u pogovoru hrvatskom izdanju knjige: "Nisam optimist, ali se nadam (...) Smatram da je dužnost svakoga pisca upravo ovo: da svojim radom pomaže nadi, a ne strahu od smrti. Da nam bude oslonac dok koračamo u život, a ne u smrt."

No, ma koliko se izrijekom zauzimao za utjehu, njegove su priče beznadno neutješne. Najtoplije ih preporučujem, osim ako vam se račun ne nalazi na korak do crvenog. U tome slučaju, Ikonomou bi vas mogao temeljito uznemiriti.

Brojni prijevodi

Ikonomou je rođen 1970. u Ateni, a odrastao je u Pireju i na Kreti. Kao pisac debitirao je zbirkom priča "Žene na tračnicama" (2003). "Nešto će se dogoditi, vidjet ćeš" njegova je druga knjiga koja je proglašena najboljim proznim djelom u Grčkoj 2011. Do sada je objavljena na engleskome, njemačkome, francuskome, španjolskome i talijanskome jeziku, a u pripremi je još nekoliko prijevoda. Godine 2014. objavio je treću zbirku priča, "Sve dobro donijet će more".

Preko barijera 

"Ja sam objektivan čovjek koji piše o stvarnim ljudima, bili oni Grci, Hrvati ili bilo koje druge nacionalnosti. Kao i u svim svojim djelima, tako se i u 'Nešto će se dogoditi, vidjet ćeš' pokušavam izdignuti iznad zidina koje me okružuju - jezičnih barijera, svog nacionalnog podrijetla i nacionalne povijesti moje zemlje - obraćajući se što je moguće većem broju ljudi", veli autor u pogovoru hrvatskom izdanju.

Naslovnica Librofilija