Mišljenja Kultna 22

Kultna 22

Leo Kovačić

Gaženje Hajduka i ostale priče

kultna 22.

Domaći nogomet, močvara kojoj se ne vidi kraja unatoč sumnjama u organizirani kriminal zbog čega su se posljednjih godinu dana poprilično angažirale združene snage američkog FBI-ja i našeg USKOK-a, neumorno privodeći čelne ljude Dinama, odnosno HNS-a, polako ulazi u svoju posljednju dionicu uoči ljetnog raspusta i Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj.

Premda je pitanje prvaka odlučeno još tamo u srpnju, hrabrom odlukom krovne nogometne organizacije u Hrvata da šesti put u istom rangu omogući igranje filijale i matice, odnosno da i dalje tolerira da nam po travnatim terenima pravdu dijele ljudi kojima je službeno dokazano da su primali mito za “pošteno suđenje”, daleko od toga da pratimo – kamilicu.

Dapače, gledano iz ugla navijača splitskog kluba, iza nas je jedan od turbulentnijih tjedana u kojem smo se bogme opet nagledali svega i svačega: od zaslužene pobjede u derbiju, “kafkijanske” preobrazbe Hajdukove momčadi iz sirotih janjčića spremnih na klanje u muškarce i ratnike, raskola među članovima Nadzornog odbora, najavljene ostavke sportskog direktora “bijelih” Gorana Vučevića, do još jedne reprezentativne akcije izbornika Zdravka Mamića i njegove desne ruke Ante Čačića. Pregršt akcije u relativno kratkom razdoblju zaslužuje poseban osvrt, pa vam stoga u nastavku kroz pet kratkih i poučnih sličica donosimo pregled najvažnijih događaja proteklih sedam dana.

Demokracija

Sramotna, bezmuda predstava igrača Hajduka u prvoj polufinalnoj utakmici kupa izazvala je (neki će reći i s punim pravom) tektonske pomake u Splitu. Na stranu sad orgijanje dijela medija koji su jedva dočekali kiks “bijelih” kako bi nas još jednom “prosvijetlili” o ulici koja drma klubom i jednom gazdi, sanjajući otvorenim očima povratak nekih starih lica u poljudske kancelarije. Priča broj jedan svakako su razmirice u Nadzornom odboru kluba te medijski istup predsjednika NO-a Ljube Pavasovića Viskovića kako razmišlja o povlačenju s te funkcije zbog “razmimoilaženja u stavovima”.

Podsjetimo, uoči i nakon posljednje utakmice s Dinamom održana je redovna sjednica Hajdukovih nadzornika, a na tapetu je uz svakodnevnu problematiku kluba bio i dosadašnji učinak sportskog direktora Vučevića, odnosno predsjednika Marina Brbića. Iako nisu donijeli nikakvu odluku, štoviše prihvatili su Vučevićevo očitovanje, Pavasović je, iz samo njemu poznatih razloga, javno progovorio o neslaganju s nekolicinom kolega oko aktualnog trenutka u kojem se nalazi splitski klub.

Što se to konkretno događalo u utrobi Poljuda, nije sasvim poznato, osim notorne činjenice da devet nadzornika ovoga puta nisu bili jednoglasni. Demokracija, koja se već pet godina spartanski trenira u Hajduku i oko njega, tako je pala na prvom težem ispitu. Šteta. Da smo željeli jednoumlje, isto ono koje je “bijele” u samo nekoliko godina dvaput dovelo na rub stečaja i gašenja, mogli smo to napraviti i puno jednostavnije. Kakvi izbori, Naš Hajduk i vojska članova. Banovina bi to odradila u jedno popodne i vjerujte sve bi odluke bile – jednoglasne.

Burićeve trupe

Što se to dogodilo s igračima u samo četiri dana: od Dinama do Dinama, zaista ne znamo. Zasluge za totalnu metamorfozu momčadi, koja je, ponovimo još jednom, u prvom susretu polufinala Kupa na Poljudu izgledala na skupinu beskrvnih jadnika, u ratničku ekipu spremnu da ore, gazi i udara svih 90 minuta, pripisat ćemo treneru. Baš kao i za sve one loše strane kojih smo se nagledali od “bijelih” proteklih sedam mjeseci.

Ipak, vjerojatno ni jedna momčad Hajduka otkako je HNL-a nije trpjela tolike kritike koliko današnja ekipa Damira Burića. Ponekad, istina, potpuno zasluženo, a nekad baš i ne. Premda je statistika prilično varljiva znanost, vrijedi notirati nekoliko postignuća “bijelih” ove sezone pod ravnanjem novog stratega koji je zanat brusio u Bundesligi, daleko od očiju stručnjaka iz kultnoga poljudskog kafića.

Buriću su tako “znalci” često zamjerali kukavičluk, ziheraški pristup u pojedinim utakmicama te izostanak napadačkog nogometa koji, je li, krasi “bijele” još tamo od daleke povijesti i braće Kaliterna. No, prema službenim podacima, “ziheraška” igra ima i neke dobre strane: Hajduk je, naime, u dosadašnjih 28 kola, računajući i posljednji derbi s Dinamom na Poljudu, u čak 17 utakmica (!) sačuvao svoju mrežu netaknutom i sa samo 20 primljenih pogodaka, uz dečke s Maksimira i Rijeke, ima ponajbolju obranu lige.

Nadalje, uspoređujući učinak iz prošle sezone, “bijeli” su se već sada, osam kola do kraja Prve HNL Močvare, izjednačili po broju osvojenih bodova (lani točno 50 u 36 kola op.a), s tim da je već sada praktički nemoguće da im Dinamo ili Rijeka do kraja sezone pobjegnu na nevjerojatnih 38, odnosno 25 bodova, ili da vade loptu iz svoje mreže čak 58 puta, a čemu smo, nažalost, svjedočili lanjske godine.

Napadački ili ne, ovakav Hajduk puno nam je draži.

Član do člana

Najljepša sportska priča u Hrvatskoj, zemlji u kojoj se niti zakoni više ne poštuju, svakako je simbioza navijača i splitskog kluba. Dok se drugdje nekoliko tisuća ljudi na stadionu slavi kao praznik nogometa, “bijeli” iz godine u godinu unatoč suši trofeja obaraju sve rekorde po posjećenosti, broju pretplatnika i članova.

Prema posljednjim podacima Odjela za članstvo, uz trenera Burića vjerojatno najzaposleniji dio radne zajednice na Poljudu, za sada se u Hajduk učlanilo više od 34 tisuće ljudi sa svih kontinenata. Prevedeno, vojsci pristaša narodnog kluba svakog dana pridruži se u prosjeku oko 405 navijača, što izaziva respekt ne samo u domaćim okvirima, već puno, puno šire.

Naravno, nisu svi sretni ovakvim raspletom situacije. Već danima slušamo žalopojke nekolicine čelnika Društva prijatelja Hajduka koji se ne slažu s prijedlogom udruge Naš Hajduk da se sredstva od uplaćenih članarina knjiže kao pozajmica klubu koja će se kasnije dokapitalizacijom prebiti dionicama, premda još uvijek nismo čuli jedan, jedini suvisli razlog zbog čega je to tako. A vjerojatno ni nećemo. Čisto da demantiramo zlobne komentare kako je hajdučki puk podijeljen po pitanju “narodnog kluba” istaknut ćemo kako je gotovo 35 tisuća navijača podržalo model Našeg Hajduka, a njih 500-tinjak (oko tri posto) nije. Pametnome dosta.

Za ‘repku’ spremni

Dočekali smo i novo okupljanje “repke”. Veliki trenerski autoritet Ante Čačić u Osijek je za prijateljsku utakmicu s Izraelom poveo najbolje što su mu sugerirali braća Mamić. I nije pogriješio. “Vatreni” su porazili skromnu ekipu s istoka kontinenta, no osim veličanstvenog rezultata koji daje za pravo Čačiću da pored ozlijeđenih dinamovaca Josipa Pivarića i Marka Pjace ne zove više niti jednog lijevog beka ili napadača, nas se najviše dojmila atmosfera u Osječkom Gradskom vrtu – stadionu gdje se Mamićeva reprezentacija već tradicionalno osjeća najljepše.

Svjedočili smo tako fair play ponašanju navijača koji nisu zviždali notornim nogometnim moćnicima, nije bilo neprimjerenih skandiranja HNS-u, ni zloglasne pirotehnike. Čak su se domaći dečki na tribinama u nekoliko navrata potrudili da se i jedan Joe Šimunić, pomoćnik izbornika Čačića, osjeća ugodno, urlajući onu staru hrvatsku “Za dom spremni”. Dirljive scene na utakmici s pripadnicima židovskog naroda nikoga nisu ostavile ravnodušnim. Čak ni državni vrh koji je uživao zavaljen u loži u društvu Davora Šukera, predsjednika Nogometnog saveza. Zato ljudi sretno u Francuskoj i daleko od Splita!

Lukina poslanica

Da sve protekne u revijalnom tonu, pobrinuo se svojom dirljivom poslanicom o pomirbi “sjever i juga” Luka Podrug, splitski gradski vijećnik iz redova Hrvatske čiste stranke prava i jedan od rijetkih simpatizera Mamićeva Dinama.

Da ne budemo licemjerni, odmah ćemo istaknuti kako se u potpunosti slažemo s njim kada je u pitanju nasilje na splitskim ulicama kojem smo svjedočili uoči posljednjeg derbija, odnosno brutalni obračun huligana koji su zapalili automobil sa zagrebačkim navijačima: to je bolesno, nenormalno, neprihvatljivo te zaslužuje svaku osudu.

Ipak, Podrug je u svom stilu detektirao i krivce za eskalaciju nasilja, a oni su, pogađate, novinari, i to oni rijetki koji pišu o anomalijama u domaćem nogometu.

“Svakodnevno sustavno trovanje mladih ljudi tzv. močvarama, patološkom mržnjom prema Hrvatskom nogometnom savezu (HNS) daje svoj danak, jer navijači smatraju kako su oni pozvani uzeti pravdu u svoje ruke”, zaključio je Podrug.

Šteta što se i prije nije oglasio. Recimo zbog policijske brutalnosti prema navijačima s juga, odnosno kada su zbog krivog naglaska po metropoli premlaćivani dalmatinski studenti. A nije da nije bilo prilike.

Očito mu krv procirkulira do mozga tek na spomen Hajduka...

Sretan im rođendan

Koji redak u tjednom pregledu dogodovština po travnjacima Lijepe naše svakako zaslužuje i GNK Dinamo. Za one koji ne znaju, klub Zdravka Mamića koji već godinama egzistira kao obiteljsko domaćinstvo, unatoč prilično jasnim pravilima igre i Zakonu o udrugama, upravo se priprema za svoju treću privatizaciju u povijesti, a usput i za proslavu 105. godišnjice. Da, dobro ste pročitali, Dinamo također ove godine slavi veliki jubilej, predviđen je 26. travnja, premda ni navijačima kojima je “modra” boja pri srcu nije potpuno jasno kakvom suludom jednadžbom su u Maksimiru došli do te brojke. Ali ajde. Čestitke na tome. Zajebali su čitavu jednu znanstvemu disciplinu poput matematike. To, a da ga ne zatvore u kakvu medicinsku ustanovu, može samo pravi mačak, tata i consiglire. A “savjetnik” Zdravko to svakako jest. Bravo.

Naslovnica Kultna 22
Page 1 of 29FirstPrevious[1]2345678910Last