Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

LOŠE DRUŠTVO Pobješnjela Maxina u srcu Halloweena

FILM: The Bad Batch; horor; SAD, 2016.; REŽIJA: Ana Lily Amirpour; ULOGE: Suki Waterhouse, Jason Momoa; DISTRIBUCIJA: Discovery; OCJENA: *** 1/2

Teksaška pustinja budućnosti je mjesto ograđeno žicom, gdje nepoželjni članovi američkog društva bivaju prognani i prepušteni na nemilost ubitačnog sunca, opasnog otpada i još opasnijih ljudskih strvinara. 'The Bad Batch' jest horor s kanibalima, ali ponajprije funkcionira kao hororska alegorija i otima se žanrovskoj kategorizaciji. Horor heroina filma postaje Pobješnjela Maxina nakon što je ostaje kraća za jednu ruku i nogu kad je dohvati ženski Leatherface iz postapokalipse. Tako je rođena nova seksi 'amputirana' heroina koju biste mogli zavoljeti poput Furiose.

Maraton za Noć vještica se drugu godinu zaredom organizira u splitskom kinu “Karaman“ kao rijetko gdje u Hrvatskoj. Hvalevrijedna filmofilska Halloween feštica započet će ovog utorka “hororskim“ crtićem “Moja čudovišna obitelj“ koji se prijavio u “Hotel Transilvaniju“, nastavit će se pretpremijerom osmog dijela ozloglašene “Slagalice strave“ (“Jigsaw“) i okončati premijerom niskobudžetne “indie“ atrakcije “Loše društvo“. “Jigsaw“ redovno dolazi na repertoar kina od 2. studenoga, pa za njega ima vremena, no “The Bad Batch“ neće u kinodistribuciju, već je ustupljen samo za Noć vještica, stoga je idealna prigoda da mu se posvetimo.

Jer, “Loše društvo“ nije tamo neki lijevi film - posrijedi je drugi dugometražni projekt instant-kultne Ane Lily Amirpour i poslastica za ljubitelje neobičnih horora. Američka filmašica iranskog podrijetla, rođena u Engleskoj, proslavila se cjelovečernjim prvijencem “A Girl Walks Home Alone At Night“ (2014.), alegoričnom, feministički osnažujućom vampirskom pričom, a “The Bad Batch“ je definitivno učvrstio njezinu poziciju u novom, krvavom valu redateljica sklonih širem horor žanru daleko od “mainstreama“ kao što su Jennifer Kent (“The Babadook“), Karyn Kusama (“The Invitation“) i Julia Ducournau (“Raw“).

Nominalno “Loše društvo“ jest horor s kanibalima umjesto vampira, ali ponajprije funkcionira kao hororska alegorija i otima se žanrovskoj kategorizaciji, ako ne i onoj dobar-loš film, baš poput “Majke!“. Pomiješala je Amirpour dosta toga i mješavina ne funkcionira uvijek u cijelosti, dijelom i zbog pritiska stvaranja novog kultnog filma pod svaku cijenu, osobito u izboru pjesama kao “tarantinovskom“ kontrapunktu nasilju (“All That She Wants“ Ace Of Base, “Karma Chameleon“ Culture Cluba), ali je intrigantna i politički potkovana.

Vizualizirajte brutalni kanibalizam “Teksaškog masakra motornom pilom“ u misterioznoj vestern pustoši “El Topa“ ili postapokaliptičnoj akciji “Pobješnjelog Maxa 4“ i prododajte tome utjecaj filma “Blizu mraka“ Kathryn Bigelow. Horor heroina filma postaje Pobješnjela Maxina iz osvetničkog akcića Quentina Tarantina (“Kill Bill 2“) nakon što u prvih deset minuta ostane kraća za jednu ruku i nogu kad je pilom, ne motornom, dakle još i gore, dohvati ženski Leatherface iz postapokalipse.

Možda bi je ljudožderka pretvorila i u Boxing Helenu te bacila na gradele i preostale njezine udove da se Arlen (Sukie Waterhouse) nije uspjela osloboditi. Tako je rođena nova seksi “amputirana“ heroina koju biste mogli zavoljeti poput Cherry Darling (Rose McGowan, “Planet Terror“) ili Furiose (Charlize Theron, “Mad Max: Fury Road“). Amirpour je, znači, najprije hororski kadrirala zgodnu heroinu i unakazila je kao rijetko neku junakinju filma strave, da bi tek onda ova postala “cool“ utjelovljenje akcijskog “girl powera“ s prostetičnom nogom, pištoljem u ruci i žutim vrućim hlačicama s namigujućim “smileyjem“ na stražnjici, često kadrirana u niskom rakursu s prljavim primislima na fetišističke (s)eksploatacije Russa Meyera (“Brže, mačkice! Ubij! Ubij“).

Prilično nemilosrdno, no takav je i distopijski barbarski svijet koji nastanjuje Arlen, inače najzanimljivija stavka filma. Odvučeni smo u Ameriku bliske budućnosti. Teksaška pustinja je mjesto ograđeno žicom, otprilike kao što je Manhattan pretvoren u veliki zatvor u “Bijegu iz New Yorka“. Nepoželjni članovi društva tu bivaju prognani i prepušteni na milost i nemilost ubitačnog sunca, opasnog otpada i još opasnijih ljudskih strvinara. U toj zoni zakoni ne vrijede i ona se ne drži dijelom Teksasa niti SAD-a, a njezini se stanovnici smatraju “lošim društvom“ i prepoznatljivi su po tetovaži iza uha.

“Iza ove ograde više nije teritorij Teksasa“, upozorava natpis. Zajedno s Arlen nalijećemo na mutave pustinjake (neprepoznatljivi Jim Carrey) i nabildane kanibale dobrog srca iz “conanovske“ teretane budućnosti poput Miami Mana (Jason Momoa). Upoznajemo pakao skorog futura, ali i komadičak raja pod vodstvom kvazi-mesijanskog The Dreama (Keanu Reeves) s haremom trudnih žena naoružanih strojnicama i stanovnicima njegova izoliranog carstva uvijek spremnim na partyje s DJ-om (Diego Luna) stacioniranim u pultu u obliku kazetofona osamdesetih.

Reevesov prorok s brkovima Pabla Escobara propovijeda o (američkom?) snu i govori o američkom društvu koje je prognalo njih, neravnopravne članove tog istog društva, nedovoljno zdrave/bogate, frikove, parazite i - imigrante. Miami Man je, recimo, doseljenik iz Kube za koju Arlen misli da je blizu Havaja. Redateljica maže oči hipnotičkim slikama poput neonskog techno partyja pod zvjezdanim nebom iz Arlenine “natripane“ perspektive, čak i nudi utješnu mogućnost stvaranja (post)nuklearne obitelji, ali pesimizam njezinog filma ostaje u sjećanju dulje od optimizma. “The Bad Batch“ je horor iz moguće budućnosti sadašnje Trumpove Amerike.

Manekenka na glumačkoj pisti

Manekenka Suki Waterhouse sve češće nastupa kao glumica (“Love, Rosie“), a prošle godine smo je također gledali na Noć vještica u kinu “Karaman“ u filmu “Ponos i predrasude i zombiji“. Od niza filmova koje snima za 2018., vrijedi izdvojiti novi uradak Woodyja Allena – “A Rainy Day In New York“.

Naslovnica Cinemark