Mišljenja ad hoc

ad hoc

Josip Jović

Saucha i Hribar: sličnosti i razlike

Gotovo svakodnevno na svjetlo dana izbije pokoja korupcionaška afera i čini se kako su svi tobožnji napori da se korupcija kao način poslovanja i života uopće iskorijeni iz društva za sada bez pravog rezultata.

Fiktivni računi, provizije, lobiranja, pogodovanja, off shore kompanije, itd., sve je to jedna razrađena i razuđena mreža, u konačnici, pljačkanja same države i društva, uvijek dakako na štetu poreznih obveznika. I svi nešto viču: držite lopova.

Bivšem ministru gospodarstva, koji je ugovorio skupi otkup struje iz vjetroelektrana na račun potrošača i koji je svojoj supruzi namjestio unosne poslove s državnim poduzećem, ili zastupniku koji je o državnom trošku na
Brijunima ljetovao za jednu kunu, u Saboru su puna usta morala.

Zloupotrebe položaja

Nekako su novinske stranice zadnjih dana najviše zapljuskivane vijestima o slučaju Tomislava Sauche, saborskog zastupnika i bivšeg predstojnika ureda premijera Zorana Milanovića te slučaj Hrvoja Hribara, smijenjenog ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra. U oba slučaja može se već sada govoriti o zloupotrebama položaja.

Jedan je osumnjičen i priveden pod sumnjom da je lažnim putnim nalozima uzeo za sebe i možda još nekoga poveći iznos novca iz blagajne Vlade Republike Hrvatske i time na najprimitivniji mogući način „upao“ u samo središte političke moći.

Drugi je protuzakonito dijelio novce uglavnom sebi bliskim ljudima, što, za sada, nije dobilo svoj kazneni nastavak. I jednog i drugog razotkrila je Državna revizija, na čije se nalaze Državno odvjetništvo dugo oglušivalo.

Tu bi nekako završavale sličnosti spomenuta dva slučaja. No, postoji i jedna bitna razlika u političkoj i javnoj refleksiji u odnosu na njih. Dok Tomislava Sauchu nitko, osim Pernara, niti ne pokušava braniti ili opravdati, dotle se u već poznatoj maniri slučaj Hribar nastoji prebaciti na političko - ideološki teren.

Relativizacija slučaja

Za Hribarove branitelje, a među njima su najžešće oni koji su imali najveće koristi (izabrani redatelji i producenti) Hribar je pokleknuo u valu desničarske revolucije.

Nepoštivanje zakonske odredbe da sva plaćanja iznad pedeset, odnosno dvjesto tisuća kuna moraju odobriti Upravni odbor HAVC-a, odnosno ministar kulture, nastoje se iz tog kuta relativizirati, u čemu nažalost sudjeluje i sama ministrica kulture, i protumačiti kao pritisak na slobode umjetničkog stvaralaštva te se traži da film bude „izvan kontrole političkog sustava“.

Država nam mora dati novac i ne smije pitati kako ga i koliko trošimo. Pa gdje toga ima? Ako želiš biti neovisan od države nemoj od nje ništa ni tražiti.

Naslovnica ad hoc