S jedne strane Hrvatske domoljubne snage u crnim jaknama i košuljama, s druge Radnička fronta, između njih kordon policije, a oko njih začuđeni prolaznici. Ni na jednoj ni na drugoj strani nije bilo više od tridesetak ljudi. Jedni su vikali protiv komunista i četnika, a drugi protiv ustaša i fašista. U Hrvatskoj postoji jedan soj ljudi kojima ni jedan Hrvat nije dovoljno velik ni pouzdan i ni jedna im vlast nije dovoljno dobra. Oni su najveći i s njima se nitko ne može mjeriti.
S druge strane su oni što sebe nazivaju antifašistima, vremenu usprkos. Sunce i dalje sja, ali njima je tamo od devedesetih pao mrak na oči i stalno im je sve crno, čak i onda kad je vlast po njihovoj mjeri i ukusu. Neki su od svog antifašizma bogme napravili profesiju i osigurali solidan novac iz držav...