Dalmacija Split županija

Split županija

Još nas ima, još puno dobrih ljudi

Snijeg ne pada da prekrije brijeg nego da ljudi u njega utisnu tragove svog duha. I kao u ratovima tako i u elementarnim nepogodama na površinu ispliva ono najgore, ali i ono najbolje što živi u nama i među nama: I sebičnost i žrtvovanje i mržnja i ljubav i ravnodušnost i solidarnost.

Split nije bio ovih dana ni izbliza najugroženiji grad u zemlji, ali se o njemu najviše pisalo. Nenaviknut na ovakve situacije Grad je dočekao snijeg, led i vjetar nespreman i kao da se organizirao i pokrenuo tek kad je glavna nepogoda prošla.

Oštrica nesmiljenih, gnjevnih kritike uperena je u gradsku vlast, u gradonačelnika Željka Keruma i njegove suradnike, koji su, ako i nisu mogli učiniti više, morali pokazati više razumijevanja i solidarnosti s građanima. Naprotiv, oni su nizom izjava samo dodatno iritirali pučanstvo, onako s visoka demonstrirajući oholu nezainteresiranost.

Kao da su se trudili na sebe navući, kako već kod koga, bijes ili smijeh. Gradonačelnik će na učestale prozivke uzvratiti: što hoćete, pogledajte kako je u Varšavi, Moskvi i u Sibiru.

Okrivio je porezni sustav i skupu opremu, dok se predsjednica Gradskog vijeća iz iste dinastije okomila na sugrađane, koji eto drsko i nepotrebno izlaze na ulicu, izazivaju nesreću i prave probleme, imputirajući im loše odnose s djecom, nećacima i susjedima.

Gotovo da smo čuli glas Marije Antoanete: kad nemaju kruha, neka jedu kolače. S druge strane, gradom se poput magle proširio razorni duh kritizerstva, optuživanja svega i svačega.

Za sve je nedaće kriva vlast i uvijek je odgovoran onaj drugi, naročito onaj gore. Od Keruma kao da se očekivalo da rastjera oblake da ne pada snijeg, jedna je žena vrištala što joj nitko u kuću ne dolazi po smeće, ona druga se žalila kako nema brašna, svi su htjeli da im netko drugi očisti led s praga, da im netko donese lopate, krampove, sol i pijesak i tako unedogled. Stanovnici jednoga sela su umjesto da uzmu lopate u ruke, najavili prosvjede. Građani su pokazali manjak odgovornosti i višak neorganiziranosti.

Grad ili država, to nisam ja, to je uvijek neka imaginarna sila koja sve može samo ako hoće. I za frustracije i nesreće druge vrste odjednom je pronađena pogodna meta. Jedna bi pouka mogla biti: prirodu ne možemo pobijediti, moramo joj se prilagoditi, a druga: pomozi sam sebi, pa će ti i Kerum pomoći.

Cijelu su situaciju političke skupine i pojedinci iskoristili za političko potkusurivanje, odnosno tek kao dobrodošli, dodatni argument za napade na gradonačelnika kojemu inače nisu skloni tražeći njegovu ostavku i to za vruće rane, još dok se snijeg nije otopio. Sada mu i Državno odvjetništvo prijeti kaznenim gonjenjem.

Političke igre

S političkim, konkurentskim motivima nastupila je i Jadranka Kosor, prozivajući premijera Zorana Milanovića zbog toga što se cijelo vrijeme drame nije uprizorio, a ovaj je odgovorio, ali bez reakcija onog dijela javnosti kojoj je bio izložen Kerum, kako se on ne želi snimati i glumatati, kako za takve predstave čeka teža vremena koja će doći otapanjem snijega i prvim poplavama.

No, da se nije dobro ni previše približiti ljutitim građanima, pokazuje neugodnost koju je doživio metkovski gradonačelnik Stipe Gabrić Jambo. On je sam svojim traktorom čistio ulice, a za uzvrat je dobio šakom u glavu od sugrađanina koji je to vozikanje traktorom doživio kao provokaciju.

Nekako u sjeni galame na gradske vlasti ostala je, naravno ne prvi put, pokazana zadivljujuća požrtvovnost ljudi iz Gorske službe spašavanja na čelu sa Stipom Božićem, koji nas znaju zateći i posramiti u našoj malodušnosti, sitničavosti i samoživosti, koji nam vraćaju nadu u čovječanstvo i čovječnost, u ljudstvo i ljudskost. Oni su toliko različiti od svijeta egoizma koji nas sve više obuzima i ništa što bismo mogli kazati njima u pohvalu nije i ne može biti pretjerano.

Ta oni su satima gazili i plivali po snijegu do najudaljenijih kuća, do nemoćnih i od najbližih nerijetko zaboravljenih staraca i starica da bi im donijeli kruha, drva, lijekova i vode, da bi ih izvukli i odnijeli u bolnicu.

Oni su stopostotni dobrovoljci, njima ništa nije teško, i bez materijalne naknade uživaju pomagati i spašavati. Kao udruga zaslužuju više državne novčane potpore i više zahvalnosti od svih ideologiziranih nevladinih udruga zajedno.

Dugi je niz

Plemenitost GSS-a nije bila usamljena. Zahvalnost i divljenje zaslužuju, recimo, vojnici, aktivisti Crvenog križa u Imotskom, mladi volonteri udruge “Most”, koji se inače brinu o nemoćnima i potrebitima i koji su i ovaj put pokazali svoju humanost i srčanost.

Radnici HEP-a su se u najtežim uvjetima, riskirajući zaista vlastite živote, pentrali po stupovima dalekovoda da bi povezali pokidane žice i da bi sela dobila struju. Kirurzi splitske bolnice su zbrinuli gotovo tisuću nastradalih na zaleđenim ulicama, pokazujući veliku umješnost, požrtvovnost i organiziranost.

Čistači cesta su sjedili i po osamnaest sati za volanom. Bilo je i puno samoinicijativnih, pojedinačnih primjera pomaganja.

Ali, u skladu s prevladavajućom medijskom filozofijom, kako loši primjeri zaokupljaju više pozornosti čitatelja i gledatelja, kako se zlo prodaje bolje od dobra, kako su političke intrige, nadmetanja i podmetanja zanimljivija od dobročinstva ljudi uzvišena duha, ovi zaista sjajni primjeri hrabrosti i dobrote ostaju na samom rubu interesa.

josip jović
foto: Tom Dubravec / CROPIX
Naslovnica Split županija
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last