Zasigurno se sjećate tog 9. srpnja 2001. i wimbledonskog finala između našeg Gorana Ivaniševića i Australca Patricka Raftera. Ivanišević je na prestižni turnir uletio debelo iza stotog mjesta ATP ljestvice, zahvaljujući pozivnici organizatora na račun prethodnih epskih završnica s Andreom Agassijem i Peteom Samprasom nakon kojih je otišao kući s “pijatom“. No, naoružan upornošću i splitskim “dišpetom“, Goran je počeo nizati iznenađujuće uspjehe na travnatoj podlozi i napokon u ruke uzeo pobjednički pokal.
Njegova priča poslužila je najprije kao inspiracija za britansku romantičnu komediju “Wimbledon“ (2004.) s Paulom Bettanyjem. Nešto manje od deset godina kasnije, pričom se nadahnuo i Leon Rizmaul za dokumentarac “Goranov Wimbledon“ koji hrvatsku p...
Njegova priča poslužila je najprije kao inspiracija za britansku romantičnu komediju “Wimbledon“ (2004.) s Paulom Bettanyjem. Nešto manje od deset godina kasnije, pričom se nadahnuo i Leon Rizmaul za dokumentarac “Goranov Wimbledon“ koji hrvatsku p...
