Naša novinarka razgovarala sa Svenom Adamom Ewinom, književnom zvijezdom u ilegali: Nikada neću otkriti tko sam!

stdClass Object ( [id] => 255251 [title] => Naša novinarka razgovarala sa Svenom Adamom Ewinom, književnom zvijezdom u ilegali: Nikada neću otkriti tko sam! [alias] => nasa-novinarka-razgovarala-sa-svenom-adamom-ewinom-knjizevnom-zvijezdom-u-ilegali-nikada-necu-otkriti-tko-sam [catid] => 256 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] => Živog novinara svašta dopadne, pa i da intervjuira nekog za koga pojma nema ni tko je, ni što je, ni odakle je, da mu ne čuje glas, da mu ne vidi lik, da znade samo njegov “nick” i ponešto o njegovoj poeziji. Tu osobu – jer, fakat, nitko ne zna je li Sven Adam Ewin muškarac ili žena – ne možeš uhvatiti ni “za glavu ni za rep”, obitava na Facebooku i na još pitaj boga koliko blogova, teško joj je upratiti kretanje, o njezinu godištu možemo samo nagađati, pa tako akademik Josip Užarević pretpostavlja da je Sven Adam Ewin postariji muškarac, a priznati ljubitelj krimića i književnih misterija akademik Pavao Pavličić, od kojeg sam prije dva mjeseca prvi put čula za Svena Adama Ewina, tvrdi da nema pojma tko bi on mogao biti ni koliko je star.

Mogao bi on biti i neki poznati pisac, nezadovoljan statusom, koji novim, glumljenim identitetom i novom, internetskom publikom, hrani povrijeđeni ego. No, gospodin – ili ipak dama? – ne da se nagovoriti na demistificiranje, lakonski kaže “recimo da imam četrdesetak, najviše pedeset godina”, očito sam sebe zabavljajući svojim zagonetkama.

Hvala nicku!

Umjesto vlastitog portreta, makar i retuširanog, na društvenim mrežama – trenutno! – Sven Adam Ewin drži okačenu profilnu fotografiju blagopočivajućeg Walta Whitmana, pa svaki kontakt sa Svenom protječe u blagoj nelagodi zbog mrkog pogleda tog mrtvog pjesnika sijede brade. Na internetu ima obožavatelje koji mu se besramno dive, ali ima i ljutite osporavatelje i znatiželjnike kojima je, čini se, enigma građanskog identiteta Svena Adama Ewina važnija od svega, pa i od same poezije. Ima nekoliko zgotovljenih knjiga predanih u ruke nakladnika, koje čekaju objavu...

Ministarstvo kulture, saznajem na internetu, odbilo je sufinancirati zbirku “Zmijski car”, no “154 soneta” možda zadesi bolja sudbina. Na intervju za “Slobodnu Dalmaciju” pristao je tek nakon što sam dala časnu riječ da će tajna njegova “pravog imena”, ako je otkrijem, biti sačuvana. Začudo, povjerovao mi je... Ovo je prvi intervju – ili da kažem “intervju” je napravljen “onlajn” – koji daje Sven Adam Ewin, no vjerujem kako neće biti i zadnji, pa ostajem pri danom obećanju. Pitala sam ga, naravno, kojom ću fotografijom ilustrirati “intervju”, a Sven je donekle bahato odgovorio – snađite se. Pa dobro...

Naravno da vas moram pitati ono što zanima većinu ljudi koji čitaju vašu poeziju – zašto pseudonim? U posljednjih nekoliko godina imali ste ih više. Ostajete li pri Svenu Adamu Ewinu do daljnjega?

– Pseudonim mi je nužno zlo kao posljedica mojega stava da u poeziji, i književnosti uopće, nije bitan autor, nego njegovo djelo. Jednom sam negdje na blogu napisao sljedeće: ako čovjek ostaje potpuno i trajno iza “nicka”, time mu je lakše biti iskren bez ostatka, jer nema nikakvu zadršku, neki strah što će biti “ako ipak nekad” izađe iz sjene. Ja znam da je teško zamisliti da bi netko želio biti i trajno ostati kao autor – nepoznat! To je protiv ljudske prirode. Isto kao što je, nasuprot tomu, u ljudskoj prirodi – kružiti nad lešinom, sletjeti i gurnuti lešinarski vrat duboko u drob! Tome smo svjedoci od pamtivijeka do danas. A ja bih svoj drob rado sklonio izvan oštrog oka strvinara, i to pod svaku cijenu. Ako sam nešto stvorio, to znači da sam dio sebe preselio u djelo pa ma kakvo bilo po kvaliteti, bitno je da je iskreno. Nick mi to omogućuje i hvala mu. Reći ću još nešto: kad bi me kojim slučajem i otkrili – ja bih zanijekao autorstvo. Šizofreno? Da! A Sven Adam Ewin ostaje moj pseudonim trajno, dokle god traju moji stihovi u bilo kojem obliku.

Vjera u stih

Rekli ste mi da ste poeziju počeli pisati prije tri, četiri godine. Je li se tada u vašem životu zbio neki sudbonosan događaj koji je, kao udarac u glavu, rezultirao poetskom bujicom? Ili je poezija iz vas nahrupila neobjašnjivo i bez vanjskog poticaja?

– Krleža je rekao: “Ako taj gejzir nosiš u sebi, izbit će iz tebe kad-tad.” Čini se da je gejzir kod mene vrlo dugo čekao i, evo, odlučio je šiknuti na samom kraju puta.

Napisali ste oko 1500 pjesama. Kako to da taj golemi opus do sada nije ukoričen ni u jednu knjigu?

– I više od 1500. Moji čitatelji znaju, od ožujka 2011., što na blogovima, što na forumima, što na Fejsu, znao sam u kontinuitetu dnevno plasirati po dvije, tri ili četiri pjesme. Zašto nisam ništa ukoričio? Pa kad prije, zaboga? Moj prvenstveni medij je internet! Na njemu sam počeo, na njemu stječem čitatelje, fanove, poklonike poezije, koji me vjerno prate i šire famu o mojim pjesmama. No, čini se da je na red došla i Gutenbergova galaksija, koja ipak nema dostojnu zamjenu, barem za sada.

Je li teško tražiti nakladnika nekome tko skriva svoj građanski identitet? Jesu li nakladnici sumnjičavi spram pjesnika sa pseudonimom, bez obzira na kvalitetu poezije? Ili poezija “loše kuri” zato što je poezija?

– Ah, o moje rukopise već se otimaju nakladnici, bez obzira na trenutno nisku cijenu poetskih dionica kod nas. Pravi mešetari znaju da se upravo sada ulaže u dobru poeziju. Prava poezija ne može umrijeti nikada, kao ni ljepota ljudskog duha, uostalom. To su dvije strane iste medalje. Jesam li rekao prava poezija? Sad mi pada na pamet Matoš koji je rekao da je “postati pjesnik ljepše no postati čovjek”. Dakako, on nije pritom mislio ništa ružno o čovjeku.

Pitala sam jednog uglednog pisca bi li napisao kraći osvrt na vašu zbirku soneta, znajući da mu se dopala. Kazao mi je da je istina da mu se vaša lirika sviđa, ali da mu je neugodna pomisao da piše osvrt ne znajući tko je pjesnik, da mu se ne dopada mogućnost da je Sven Adam Ewin “zapravo” netko njemu poznat i nedrag. Što kažete na to?

– Ako je to bio vrhunski pjesnik, možda nije htio priznati da je Sven Adam Ewin možda on sam?! Sumnjati da bi SAE mogao biti netko “njemu poznat, a nedrag” govori nešto drugo: da dotični kolega nije čitao moje pjesme. Jer da je upoznat s mojim opusom, isključio bi svakog poznatog, bilo dragog ili nedragog. Iako, moram priznati, do sada je na mnoge recentne pjesnike pala sumnja da su oni – ja. I da dodam: ja ne stvaram neki novi pjesnički pravac, meni to ne treba. Ja prije svega svojom poezijom odrađujem hommage sveukupnoj našoj boljoj lirici, živoj i neživoj. Time želim vratiti vjeru u stih, bolje rečeno uvjerenje da u stihu još uvijek nije sve rečeno ili nije na jedino mogući način. Tu prije svega mislim na vezani stih, strogu formu, osobito sonete. Nadam se da ću uskoro pripremiti za tisak opsežan rukopis specifičnih pjesama u kojima u formi “SAE vs. XY”, dakle pjesmom na pjesmu, razgovaram s brojnim živim i mrtvim, domaćim i stranim pjesnicima.

Aplauz na otvorenoj sceni

Rezolutno tvrdite da nikad nećete odati svoj građanski identitet. To znači da nećete biti na promocijama svojih knjiga – vjerujem da će ih biti! – i da nećete poštovateljima moći davati autograme i posvete. Mislim da i sebe i druge lišavate velikog zadovoljstva. Zašto ste tako sigurni da se nećete predomisliti?

– Rezolutno tvrdim da nikada neću odati tko sam. Na promocijama mojih knjiga ja ću se skrivati iza širokih leđa nekog jačeg ljubitelja poezije i na kraju ogorčeno upitati: ma koji je to kreten koji se boji pokazati javno, sa svojom knjigom u ruci? Da nema možda neku strašnu fizičku deformaciju? Da nije propali političar, robijaš, kriminalac, crni desničar, crveni boljševik, kopač kanala, elektromonter, zaštitar, pripadnik nacionalne manjine, profesor koji kopa po kontejnerima, neki polupismeni studentić? U svakom slučaju, to mora da je neka pošemerena ličnost! Tako ću reći i dobiti aplauz na otvorenoj sceni. Što će mi više?

EDA VUJEVIĆ

UMJESTO BILJEŠKE O PISCU

Ovaj je pjesnik vrlo čudan,
I napor ti je uzaludan.
Obasjaš li ga – on se skrije
U sjenu svoje poezije.

I duša će mu biti mirna,
Bude li sjena neprozirna.
Uz onu staru, slatku sumnju:
Hoće li moći stati u nju?

O, duša će mu biti bolna,
Bude li sjena nedovoljna.
Kaže li ugriz da nije zlatnik!
Da nije pjesnik – nego patnik.

Je li mogao biti bolji?
Čin je pisanja neumoljiv:
Ma kako duša napaćena,
Za malom pjesmom – mala sjena.

I odričuć\' se svoga ega,
On slijedi princip Heisenberga.
Neodređenost… Elektron.
Ili poezija – ili on.

Netko konačno reći mora:
Čitajte pjesmu! Ne autora!
Pa kličem, dok u sjenu padam:
– Nek\' živi pjesma! (A ne Sven Adam.)

Internetska kultura

“Fenomen zvan Sven Adam Ewin moguć je, po svemu sudeći, samo u internetskoj kulturi”, kaže akademik Josip Užarević koji je u Hrvatskoj reviji, časopisu Matice hrvatske, napisao vrlo opširan prikaz lirike Svena Adama Ewina.

“U igri su dvije stvari. S jedne strane imamo pjesme koje kao činjenica hrvatskoga najnovijeg pjesništva susrećemo, bar zasad, samo u virtualnim nad-prostorima mreže: na različitim blogovima, forumima, društvenim mrežama, ili pak u osobnim pretincima elektroničke pošte. S druge je pak strane riječ o autoru koji svoje pjesme potpisuje isključivo pjesničkim pseudonimom, opredjeljujući se za radikalnu anonimnost. Nitko ne zna tko je Sven Adam Ewin, a autorova je čvrsta, neopoziva odluka da se to nikada i ne sazna. Usprkos svemu rečenom – učinak realnosti ovdje je neobično jak i uvjerljiv: imamo pjesme, imamo živa pjesnika (koji u virtualnome prostoru obznanjuje svoje pjesme ili ih iz njega uklanja, koji komentira aktualne događaje, koji polemizira s provjereno realnim ljudima), imamo njegova elektronička pisma koja svjedoče o intenzivnoj i bogatoj realnoj komunikaciji. Drugim riječima, takve je stvari nemoguće (ili gotovo nemoguće) simulirati; točnije, ako se i mogu simulirati, one prestaju biti (samo) simulacija i pretvaraju se u nepatvoren život. A to je oduvijek bila odlika istinske umjetnosti: da i realnost i irealnost pretvara u viši oblik stvarnosti”, tvrdi akademik Užarević.

Pseudonim

“Pseudonim Sven Adam Ewin uključuje čak tri imena koja zapravo znače ‘prvi čovjek’, ‘prvi ljudi’: Sven je na švedskome ‘mladić, čovjek’. Adam je, po Bibliji, ime prvoga čovjeka, a Eva – ime prve žene. Usto ime Sven u danome kontekstu može upućivati i na osobitu povezanost realnoga Svena Adama sa Švedskom, a ‘prezime’ Ewin (pisano s igrivim dvostrukim ve) svjedoči o neupitnoj i snažnoj privrženosti Svena Adama ženama (što obilno potvrđuje i njegova poezija)”, objašnjava akademik Josip Užarević. “Ako je suditi po poemi ‘Sentimentalne slike’, koja je posvećena ranomu autorovu djetinjstvu, Sven Adam Ewin potječe – bar po jednoj od roditeljskih linija – iz istočne Slavonije (Beravaca).

Kad je o zemljopisnoj tematici riječ, i u drugim se pjesmama pojavljuju istočnoslavonska mjesta (Vinkovci, Cerna, Budrovci, Jarmina), iako nerijetko figuriraju i dalmatinski otoci te Zagreb. Stoga se prilično pouzdano može zaključiti da je zemljopisno sjedište njegove poezije upravo spomenuti dio Slavonije. Iako je moguće da ovaj autor sada živi samotno i izolirano, ograničen tek na televizor, radio, novine i internet, nema dvojbe da je komunikacijski nerv jedna od njegovih bitnih odlika. Izolacija bi mogla objasniti njegovu aktivnu nazočnost na internetu, a izrazita potreba za komunikacijom upućuje na to da je u prošlosti imao (ili je bar mogao imati) veliku obitelj, širok krug prijatelja, dinamičan i bogat život – kako unutarnji (duhovni) tako i izvanjski (materijalni)”, dodaje Užarević.

Ministarstvo kulture, saznajem na internetu, odbilo je sufinancirati zbirku “Zmijski car”, no “154 soneta” možda zadesi bolja sudbina. Na intervju za “Slobodnu Dalmaciju” pristao je tek nakon što sam dala časnu riječ da će tajna njegova “pravog imena”, ako je otkrijem, biti sačuvana. Začudo, povjerovao mi je... Ovo je prvi intervju – ili da kažem “intervju” je napravljen “onlajn” – koji daje Sven Adam Ewin, no vjerujem kako neće biti i zadnji, pa ostajem pri danom obećanju. Pitala sam ga, naravno, kojom ću fotografijom ilustrirati “intervju”, a Sven je donekle bahato odgovorio – snađite se. Pa dobro...

Naravno da vas moram pitati ono što zanima većinu ljudi koji čitaju vašu poeziju – zašto pseudonim? U posljednjih nekoliko godina imali ste ih više. Ostajete li pri Svenu Adamu Ewinu do daljnjega?

– Pseudonim mi je nužno zlo kao posljedica mojega stava da u poeziji, i književnosti uopće, nije bitan autor, nego njegovo djelo. Jednom sam negdje na blogu napisao sljedeće: ako čovjek ostaje potpuno i trajno iza “nicka”, time mu je lakše biti iskren bez ostatka, jer nema nikakvu zadršku, neki strah što će biti “ako ipak nekad” izađe iz sjene. Ja znam da je teško zamisliti da bi netko želio biti i trajno ostati kao autor – nepoznat! To je protiv ljudske prirode. Isto kao što je, nasuprot tomu, u ljudskoj prirodi – kružiti nad lešinom, sletjeti i gurnuti lešinarski vrat duboko u drob! Tome smo svjedoci od pamtivijeka do danas. A ja bih svoj drob rado sklonio izvan oštrog oka strvinara, i to pod svaku cijenu. Ako sam nešto stvorio, to znači da sam dio sebe preselio u djelo pa ma kakvo bilo po kvaliteti, bitno je da je iskreno. Nick mi to omogućuje i hvala mu. Reći ću još nešto: kad bi me kojim slučajem i otkrili – ja bih zanijekao autorstvo. Šizofreno? Da! A Sven Adam Ewin ostaje moj pseudonim trajno, dokle god traju moji stihovi u bilo kojem obliku.

Vjera u stih

Rekli ste mi da ste poeziju počeli pisati prije tri, četiri godine. Je li se tada u vašem životu zbio neki sudbonosan događaj koji je, kao udarac u glavu, rezultirao poetskom bujicom? Ili je poezija iz vas nahrupila neobjašnjivo i bez vanjskog poticaja?

– Krleža je rekao: “Ako taj gejzir nosiš u sebi, izbit će iz tebe kad-tad.” Čini se da je gejzir kod mene vrlo dugo čekao i, evo, odlučio je šiknuti na samom kraju puta.

Napisali ste oko 1500 pjesama. Kako to da taj golemi opus do sada nije ukoričen ni u jednu knjigu?

– I više od 1500. Moji čitatelji znaju, od ožujka 2011., što na blogovima, što na forumima, što na Fejsu, znao sam u kontinuitetu dnevno plasirati po dvije, tri ili četiri pjesme. Zašto nisam ništa ukoričio? Pa kad prije, zaboga? Moj prvenstveni medij je internet! Na njemu sam počeo, na njemu stječem čitatelje, fanove, poklonike poezije, koji me vjerno prate i šire famu o mojim pjesmama. No, čini se da je na red došla i Gutenbergova galaksija, koja ipak nema dostojnu zamjenu, barem za sada.

Je li teško tražiti nakladnika nekome tko skriva svoj građanski identitet? Jesu li nakladnici sumnjičavi spram pjesnika sa pseudonimom, bez obzira na kvalitetu poezije? Ili poezija “loše kuri” zato što je poezija?

– Ah, o moje rukopise već se otimaju nakladnici, bez obzira na trenutno nisku cijenu poetskih dionica kod nas. Pravi mešetari znaju da se upravo sada ulaže u dobru poeziju. Prava poezija ne može umrijeti nikada, kao ni ljepota ljudskog duha, uostalom. To su dvije strane iste medalje. Jesam li rekao prava poezija? Sad mi pada na pamet Matoš koji je rekao da je “postati pjesnik ljepše no postati čovjek”. Dakako, on nije pritom mislio ništa ružno o čovjeku.

Pitala sam jednog uglednog pisca bi li napisao kraći osvrt na vašu zbirku soneta, znajući da mu se dopala. Kazao mi je da je istina da mu se vaša lirika sviđa, ali da mu je neugodna pomisao da piše osvrt ne znajući tko je pjesnik, da mu se ne dopada mogućnost da je Sven Adam Ewin “zapravo” netko njemu poznat i nedrag. Što kažete na to?

– Ako je to bio vrhunski pjesnik, možda nije htio priznati da je Sven Adam Ewin možda on sam?! Sumnjati da bi SAE mogao biti netko “njemu poznat, a nedrag” govori nešto drugo: da dotični kolega nije čitao moje pjesme. Jer da je upoznat s mojim opusom, isključio bi svakog poznatog, bilo dragog ili nedragog. Iako, moram priznati, do sada je na mnoge recentne pjesnike pala sumnja da su oni – ja. I da dodam: ja ne stvaram neki novi pjesnički pravac, meni to ne treba. Ja prije svega svojom poezijom odrađujem hommage sveukupnoj našoj boljoj lirici, živoj i neživoj. Time želim vratiti vjeru u stih, bolje rečeno uvjerenje da u stihu još uvijek nije sve rečeno ili nije na jedino mogući način. Tu prije svega mislim na vezani stih, strogu formu, osobito sonete. Nadam se da ću uskoro pripremiti za tisak opsežan rukopis specifičnih pjesama u kojima u formi “SAE vs. XY”, dakle pjesmom na pjesmu, razgovaram s brojnim živim i mrtvim, domaćim i stranim pjesnicima.

Aplauz na otvorenoj sceni

Rezolutno tvrdite da nikad nećete odati svoj građanski identitet. To znači da nećete biti na promocijama svojih knjiga – vjerujem da će ih biti! – i da nećete poštovateljima moći davati autograme i posvete. Mislim da i sebe i druge lišavate velikog zadovoljstva. Zašto ste tako sigurni da se nećete predomisliti?

– Rezolutno tvrdim da nikada neću odati tko sam. Na promocijama mojih knjiga ja ću se skrivati iza širokih leđa nekog jačeg ljubitelja poezije i na kraju ogorčeno upitati: ma koji je to kreten koji se boji pokazati javno, sa svojom knjigom u ruci? Da nema možda neku strašnu fizičku deformaciju? Da nije propali političar, robijaš, kriminalac, crni desničar, crveni boljševik, kopač kanala, elektromonter, zaštitar, pripadnik nacionalne manjine, profesor koji kopa po kontejnerima, neki polupismeni studentić? U svakom slučaju, to mora da je neka pošemerena ličnost! Tako ću reći i dobiti aplauz na otvorenoj sceni. Što će mi više?

EDA VUJEVIĆ

UMJESTO BILJEŠKE O PISCU

Ovaj je pjesnik vrlo čudan,
I napor ti je uzaludan.
Obasjaš li ga – on se skrije
U sjenu svoje poezije.

I duša će mu biti mirna,
Bude li sjena neprozirna.
Uz onu staru, slatku sumnju:
Hoće li moći stati u nju?

O, duša će mu biti bolna,
Bude li sjena nedovoljna.
Kaže li ugriz da nije zlatnik!
Da nije pjesnik – nego patnik.

Je li mogao biti bolji?
Čin je pisanja neumoljiv:
Ma kako duša napaćena,
Za malom pjesmom – mala sjena.

I odričuć\' se svoga ega,
On slijedi princip Heisenberga.
Neodređenost… Elektron.
Ili poezija – ili on.

Netko konačno reći mora:
Čitajte pjesmu! Ne autora!
Pa kličem, dok u sjenu padam:
– Nek\' živi pjesma! (A ne Sven Adam.)

Internetska kultura

“Fenomen zvan Sven Adam Ewin moguć je, po svemu sudeći, samo u internetskoj kulturi”, kaže akademik Josip Užarević koji je u Hrvatskoj reviji, časopisu Matice hrvatske, napisao vrlo opširan prikaz lirike Svena Adama Ewina.

“U igri su dvije stvari. S jedne strane imamo pjesme koje kao činjenica hrvatskoga najnovijeg pjesništva susrećemo, bar zasad, samo u virtualnim nad-prostorima mreže: na različitim blogovima, forumima, društvenim mrežama, ili pak u osobnim pretincima elektroničke pošte. S druge je pak strane riječ o autoru koji svoje pjesme potpisuje isključivo pjesničkim pseudonimom, opredjeljujući se za radikalnu anonimnost. Nitko ne zna tko je Sven Adam Ewin, a autorova je čvrsta, neopoziva odluka da se to nikada i ne sazna. Usprkos svemu rečenom – učinak realnosti ovdje je neobično jak i uvjerljiv: imamo pjesme, imamo živa pjesnika (koji u virtualnome prostoru obznanjuje svoje pjesme ili ih iz njega uklanja, koji komentira aktualne događaje, koji polemizira s provjereno realnim ljudima), imamo njegova elektronička pisma koja svjedoče o intenzivnoj i bogatoj realnoj komunikaciji. Drugim riječima, takve je stvari nemoguće (ili gotovo nemoguće) simulirati; točnije, ako se i mogu simulirati, one prestaju biti (samo) simulacija i pretvaraju se u nepatvoren život. A to je oduvijek bila odlika istinske umjetnosti: da i realnost i irealnost pretvara u viši oblik stvarnosti”, tvrdi akademik Užarević.

Pseudonim

“Pseudonim Sven Adam Ewin uključuje čak tri imena koja zapravo znače ‘prvi čovjek’, ‘prvi ljudi’: Sven je na švedskome ‘mladić, čovjek’. Adam je, po Bibliji, ime prvoga čovjeka, a Eva – ime prve žene. Usto ime Sven u danome kontekstu može upućivati i na osobitu povezanost realnoga Svena Adama sa Švedskom, a ‘prezime’ Ewin (pisano s igrivim dvostrukim ve) svjedoči o neupitnoj i snažnoj privrženosti Svena Adama ženama (što obilno potvrđuje i njegova poezija)”, objašnjava akademik Josip Užarević. “Ako je suditi po poemi ‘Sentimentalne slike’, koja je posvećena ranomu autorovu djetinjstvu, Sven Adam Ewin potječe – bar po jednoj od roditeljskih linija – iz istočne Slavonije (Beravaca).

Kad je o zemljopisnoj tematici riječ, i u drugim se pjesmama pojavljuju istočnoslavonska mjesta (Vinkovci, Cerna, Budrovci, Jarmina), iako nerijetko figuriraju i dalmatinski otoci te Zagreb. Stoga se prilično pouzdano može zaključiti da je zemljopisno sjedište njegove poezije upravo spomenuti dio Slavonije. Iako je moguće da ovaj autor sada živi samotno i izolirano, ograničen tek na televizor, radio, novine i internet, nema dvojbe da je komunikacijski nerv jedna od njegovih bitnih odlika. Izolacija bi mogla objasniti njegovu aktivnu nazočnost na internetu, a izrazita potreba za komunikacijom upućuje na to da je u prošlosti imao (ili je bar mogao imati) veliku obitelj, širok krug prijatelja, dinamičan i bogat život – kako unutarnji (duhovni) tako i izvanjski (materijalni)”, dodaje Užarević.

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/kultura/nasa-novinarka-razgovarala-sa-svenom-adamom-ewinom-knjizevnom-zvijezdom-u-ilegali-nikada-necu-otkriti-tko-sam-255251 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=98cd0f762d31c8cc8d24da503f3f58d743bd8188 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Na%C5%A1a+novinarka+razgovarala+sa+Svenom+Adamom+Ewinom%2C+knji%C5%BEevnom+zvijezdom+u+ilegali%3A+Nikada+ne%C4%87u+otkriti+tko+sam%21&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fnasa-novinarka-razgovarala-sa-svenom-adamom-ewinom-knjizevnom-zvijezdom-u-ilegali-nikada-necu-otkriti-tko-sam-255251 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fnasa-novinarka-razgovarala-sa-svenom-adamom-ewinom-knjizevnom-zvijezdom-u-ilegali-nikada-necu-otkriti-tko-sam-255251 )

Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => Umjesto vlastitog portreta, makar i retuširanog, na društvenim mrežama – trenutno! – Sven Adam Ewin drži okačenu profilnu fotografiju blagopočivajućeg Walta Whitmana [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => Hrvatski poetski Banksy [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) )

18. svibanj 2024 05:43