stdClass Object
(
[id] => 325009
[title] => Mlada splitska arhitektica zablistala na velikom platnu, a za 'Slobodnu' progovorila o izazovima glume
[alias] => mlada-splitska-arhitektica-zablistala-na-velikom-platnu-a-za-slobodnu-progovorila-o-izazovima-glume
[catid] => 256
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Od arhitektice do glumice, tako bi se mogao sažeti neobičan životni put Mije Petričević, 27-godišnje Splićanke. Nakon diplome na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, koju je stekla prošlog ljeta, odmah je stupila na filmski set, gdje je utjelovila glavnu žensku ulogu u dugometražnom prvijencu mlade redateljice Hane Jušić "Ne gledaj mi u pijat".
Rijetko tko se može pohvaliti da je svoj glumački debi doživio na filmu koji će gledati velikani svjetske kinematografije. Film će, naime, svoju svjetsku premijeru imati na "Danima autora", paralelnom programu 73. Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji, koji se održava od 31. kolovoza do 10. rujna. Miju smo ulovili za razgovor dok se pripremala za odlazak u Veneciju.
Prva na audiciji
- Nemam glumačkog iskustva niti sam pohađala ikakve radionice. Naravno, ako tu ne računate nastupe na školskim priredbama u 6. razredu osnovne škole – priča nam duhovita arhitektica, koju je život odveo u neočekivanom pravcu kada ju je Jušić, scenaristica i redateljica filma, uočila na kampiranju na Visu prije dvije godine.
- Prišla mi je prilično stidljivo, pitala me jesam li zainteresirana glumiti u njezinu filmu i doći na audiciju u Zagreb. Bila sam na odlasku tako da smo uspjele samo razmijeniti kontakte. Mislila sam da je riječ o studentskom filmu, no kad sam je "guglala", shvatila sam da je riječ o kvalitetnoj i uspješnoj mladoj redateljici pa je moje čuđenje bilo još veće. Nije mi bilo jasno zašto sam joj baš ja zanimljiva pokraj tolikih glumica, i to za glavnu ulogu – pitala se tada Mia, koja je mladu redateljicu očito oborila s nogu, i na poslovnom i na privatnom planu.
No, prvo je trebalo proći nekoliko dugih audicija gdje su joj konkurentice bile akademske glumice s područja cijele bivše države.
- Na kraju smo postale stvarno dobre prijateljice. U pauzama od audicija i priprema koje su trajale godinu dana, zbog čega sam morala često odlaziti u Zagreb, puno smo pričale o liku Marijane, glavne junakinje, i njezinu životu. Mislim da je presudilo to što sam zaista shvatila tko je ona i kako se osjeća, čak imamo i nekakve karakterne sličnosti, obje smo prilično iskrene i direktne, iako je Marijana introvert.
Smatram da je Hani odgovarao i moj fizički izgled, kazala mi je da je baš tako zamišljala svoju glavnu junakinju – kazuje nam mlada glumica i arhitektica te objašnjava kompleksne odnose unutar fiktivne obitelji Petković, koja doslovno živi jedan na drugome u malenom stanu, međusobno se dovodeći do ludila.
Moždani udar oca, stroge glave obitelji, natjerao je da se inače sramežljiva Marijana otvori svijetu i preuzme ulogu vođe čopora, no u tome joj ne pomažu neodgovorna majka i usporeni brat.
S faksa u biro
- Diplomirala sam netom prije početka snimanja koje se prošlog rujna odvijalo u Šibeniku. Na pripremama uoči snimanja, svi smo skupa živjeli u istom stanu, filmski otac Zlatko Burić, koji nam je stalno kuhao, ali i Nikša Butijer koji glumi mog brata, dok bi nam svakoga dana iz Splita dolazila Arijana Čulina, koja je glumila majku.
Stan je bilo odličan, potpuna suprotnost onom filmskom, kao i naša druženja. Unatoč tomu, nije mi bilo lako boriti se sa svojim strahom. Trebala sam jako puno raditi kako bih se uopće mogla opustiti ispred kamera. Na sreću, imala sam podršku cijelog tima, ali i mog momka Admira, inače glumca iz Sarajeva, koji je oduševljen kako sam se snašla pred kamerom.
Ukupno gledajući, predivno iskustvo, teško je to dočarati nekome tko to nije prošao - prisjeća se Mia te nas uvjerava da nema glumačkih ambicija. Prioritet joj je, kaže, njezina struka pa će početi raditi u jednom splitskom arhitektonskom birou.
- Kad bi mi ponudili neku stvarno dobru ulogu, bila bih luda da je ne prihvatim, ali zaista me gluma ne zanima niti planiram razvijati svoje vještine. Arhitektura i projektiranje su moja ljubav. Kada snimate film, to nije realnost. Živiš cijeli dan na setu i stalno si "u liku", totalno se uživiš u taj fiktivni svijet. Sada puno bolje shvaćam koliko je zahtjevan i težak glumački posao – kazala nam je, dodajući da joj je scenografija privlačnija od glume.
Nakon svjetske premijerena venecijanskom festivalu, hrvatska bi publika film 'ne gledaj mi u pijat' trebala pogledati na jesen.
Od arhitektice do glumice, tako bi se mogao sažeti neobičan životni put Mije Petričević, 27-godišnje Splićanke. Nakon diplome na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, koju je stekla prošlog ljeta, odmah je stupila na filmski set, gdje je utjelovila glavnu žensku ulogu u dugometražnom prvijencu mlade redateljice Hane Jušić "Ne gledaj mi u pijat".
Rijetko tko se može pohvaliti da je svoj glumački debi doživio na filmu koji će gledati velikani svjetske kinematografije. Film će, naime, svoju svjetsku premijeru imati na "Danima autora", paralelnom programu 73. Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji, koji se održava od 31. kolovoza do 10. rujna. Miju smo ulovili za razgovor dok se pripremala za odlazak u Veneciju.
Prva na audiciji
- Nemam glumačkog iskustva niti sam pohađala ikakve radionice. Naravno, ako tu ne računate nastupe na školskim priredbama u 6. razredu osnovne škole – priča nam duhovita arhitektica, koju je život odveo u neočekivanom pravcu kada ju je Jušić, scenaristica i redateljica filma, uočila na kampiranju na Visu prije dvije godine.
- Prišla mi je prilično stidljivo, pitala me jesam li zainteresirana glumiti u njezinu filmu i doći na audiciju u Zagreb. Bila sam na odlasku tako da smo uspjele samo razmijeniti kontakte. Mislila sam da je riječ o studentskom filmu, no kad sam je "guglala", shvatila sam da je riječ o kvalitetnoj i uspješnoj mladoj redateljici pa je moje čuđenje bilo još veće. Nije mi bilo jasno zašto sam joj baš ja zanimljiva pokraj tolikih glumica, i to za glavnu ulogu – pitala se tada Mia, koja je mladu redateljicu očito oborila s nogu, i na poslovnom i na privatnom planu.
No, prvo je trebalo proći nekoliko dugih audicija gdje su joj konkurentice bile akademske glumice s područja cijele bivše države.
- Na kraju smo postale stvarno dobre prijateljice. U pauzama od audicija i priprema koje su trajale godinu dana, zbog čega sam morala često odlaziti u Zagreb, puno smo pričale o liku Marijane, glavne junakinje, i njezinu životu. Mislim da je presudilo to što sam zaista shvatila tko je ona i kako se osjeća, čak imamo i nekakve karakterne sličnosti, obje smo prilično iskrene i direktne, iako je Marijana introvert.
Smatram da je Hani odgovarao i moj fizički izgled, kazala mi je da je baš tako zamišljala svoju glavnu junakinju – kazuje nam mlada glumica i arhitektica te objašnjava kompleksne odnose unutar fiktivne obitelji Petković, koja doslovno živi jedan na drugome u malenom stanu, međusobno se dovodeći do ludila.
Moždani udar oca, stroge glave obitelji, natjerao je da se inače sramežljiva Marijana otvori svijetu i preuzme ulogu vođe čopora, no u tome joj ne pomažu neodgovorna majka i usporeni brat.
S faksa u biro
- Diplomirala sam netom prije početka snimanja koje se prošlog rujna odvijalo u Šibeniku. Na pripremama uoči snimanja, svi smo skupa živjeli u istom stanu, filmski otac Zlatko Burić, koji nam je stalno kuhao, ali i Nikša Butijer koji glumi mog brata, dok bi nam svakoga dana iz Splita dolazila Arijana Čulina, koja je glumila majku.
Stan je bilo odličan, potpuna suprotnost onom filmskom, kao i naša druženja. Unatoč tomu, nije mi bilo lako boriti se sa svojim strahom. Trebala sam jako puno raditi kako bih se uopće mogla opustiti ispred kamera. Na sreću, imala sam podršku cijelog tima, ali i mog momka Admira, inače glumca iz Sarajeva, koji je oduševljen kako sam se snašla pred kamerom.
Ukupno gledajući, predivno iskustvo, teško je to dočarati nekome tko to nije prošao - prisjeća se Mia te nas uvjerava da nema glumačkih ambicija. Prioritet joj je, kaže, njezina struka pa će početi raditi u jednom splitskom arhitektonskom birou.
- Kad bi mi ponudili neku stvarno dobru ulogu, bila bih luda da je ne prihvatim, ali zaista me gluma ne zanima niti planiram razvijati svoje vještine. Arhitektura i projektiranje su moja ljubav. Kada snimate film, to nije realnost. Živiš cijeli dan na setu i stalno si "u liku", totalno se uživiš u taj fiktivni svijet. Sada puno bolje shvaćam koliko je zahtjevan i težak glumački posao – kazala nam je, dodajući da joj je scenografija privlačnija od glume.
Nakon svjetske premijerena venecijanskom festivalu, hrvatska bi publika film 'ne gledaj mi u pijat' trebala pogledati na jesen.
Od arhitektice do glumice, tako bi se mogao sažeti neobičan životni put Mije Petričević, 27-godišnje Splićanke. Nakon diplome na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, koju je stekla prošlog ljeta, odmah je stupila na filmski set, gdje je utjelovila glavnu žensku ulogu u dugometražnom prvijencu mlade redateljice Hane Jušić "Ne gledaj mi u pijat".
Rijetko tko se može pohvaliti da je svoj glumački debi doživio na filmu koji će gledati velikani svjetske kinematografije. Film će, naime, svoju svjetsku premijeru imati na "Danima autora", paralelnom programu 73. Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji, koji se održava od 31. kolovoza do 10. rujna. Miju smo ulovili za razgovor dok se pripremala za odlazak u Veneciju.
