Premda u nadolazećoj dramskoj premijeri “Tiha noć”, osmišljenoj po motivima Smojine “Borbene ponoćke” nema glavne uloge - ima mnogo važnih i glavnih - poseban je ipak izazov igrati Roka Prča.
Poznato je koliko je ta uloga u TV seriji pridonijela popularnosti pokojnog Borisa Dvornika, da su ga neki otada i zvali - Roko.
Roka će u kazalištu tumačiti Stipe Radoja, mladi glumac koji je krajem prošlog mjeseca na Marulićevim danima osvojio nagradu “Marul” za glumačko ostvarenje - za ulogu Boga u predstavi “Tako nam Bog pomogao”.
Prema zamisli redatelja Gorana Golovka, nije u planu ponuditi publici repliku TV serije, nego novo čitanje.
O radu na predstavi postavili smo nekoliko pitanja novom Roku.
I knjiga i serija “Malo misto” ni danas ne gube na popularnosti, a “Borbena ponoćka” posebno je uspjela. Prelazak u treći medij, teatarski, nije bez rizika, bit će usporedbi. Što misliš o tome?
- Mislim da usporedbe uopće ne bi trebalo raditi jer teatar ima skroz drukčiji pristup kreiranju predstave od onog koji imaju drugi mediji u stvaranju svog sadržaja. Pogotovo u situaciji gdje se predstava radi po predlošku iz serije i gdje se radnja mora prostorno svesti na ograničen interijer, a istovremeno gledateljima dočarati i oživjeti sve uspomene koje ih vežu uz “Malo misto”.
Kako je to igrati Roka Prča? Stvaraš li svoga vlastitog, uspoređuješ li se s Dvornikom?
- Za mene je Roko Prč sinonim za Borisa Dvornika, a Dvornik je, u umjetničkom smislu, jedna od ikona Splita. Nastojao sam zadržati srž samog Roka, a interpretacijom se odmaknuti od onog Roka iz “Malog mista”... kako moja interpretacije ne bi bila imitacija.
Kako ti doživljavaš taj lik, odnosno karakter? Dosta je slojevit, u osnovi pozitivan, ali ima i drugu stranu?
- Roko Prč je duhovit, zaj*bant, lik koji uđe ljudima pod kožu. Istovremeno je lukav i dovitljiv... jedan od onih tipova kojima opraštaš, a ne znaš zašto.
Kako tvoja generacija doživljava ovo Smojino djelo? Srednjoj i starijoj generaciji koja ga je gledala i čitala u doba nastanka mnogi su motivi dobro poznati, a za vas mlade to je već povijest. Tema “Borbene ponoćke” je sukob dviju ideologija - prepoznajete li nešto slično u današnjem vremenu?
- Sukob ideologija nije nešto što je ostalo iza nas i s čime moja generacija nema iskustva. To je sukob koji se ponavljao kroz povijest, događa se sad i događat će se sutra... mijenjaju se fokusi i teme ideologija, ali sukob uvijek ostaje.
Imaš u predstavi i “glazbeni dio”. Pjevaš nekada popularne talijanske zabavne pjesme, ali i borbene. Kako si se tu snašao, čujem da ti “Padaj silo i nepravdo” nije bila poznata?
- Talijanske pjesme su mi bile poznate, ali borbene se nisu vrtile po radiju kad san bija dite. Mislim, jesu... ali ne ove borbene.