stdClass Object
(
[id] => 243702
[title] => Dinko Bogdanić: Nisam htio kupiti diplomu. Što će mi, bio sam prvak 30 godina
[alias] => dinko-bogdanic-nisam-htio-kupiti-diplomu-sto-ce-mi-bio-sam-prvak-30-godina
[catid] => 256
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] => Hoće li poznati pedagog i koreograf
Dinko Bogdanić započeti i treću kazališnu sezonu na mjestu ravnatelja Baleta splitskoga HNK, u ovom trenutku nitko ne zna. Ako i ode, ostat će njegov program koji je već zacrtan. Naime, 22. kolovoza znat će se tko će biti novi intendant, pa o tome ovisi i budućnost ravnatelja Baleta koji je svojim izborom baletnih predstava, a posebno baletnim večerima na Sustipanu, protekle dvije godine oduševljavao splitsku publiku.
- Prihvaćam ono što život donese, kaže Bogdanić iza kojega je gotovo 40 godina iznimne karijere, a ispre njega još more planova za budućnost.
– Volio bih ostati, jako volim Split, ali ako se to i ne dogodi, nije važno. Ja sa svojim znanjem i iskustvom mogu raditi bilo gdje na svijetu pa se ne brinem za svoj budući angažman. Ovdje svi pitaju kad ćeš u mirovinu. Kad ste vani direktor baleta i to dobro radite, nitko vas ne pita za godine. Možete ići u mirovinu, ali nastaviti voditi balet jer ste dobri u svojem poslu. Na primjer,
John Neumeier je u Hamburgu doživotni direktor baleta i nitko ne postavlja pitanje o njegovu umirovljenju.
Uspoređujem se s njim jer sam s njim radio kao prvak baleta. U svijetu ima još puno primjera priznatih koreografa koji su na vodećim pozicijama baletnih ansambala. Ne pita se za godine, nego se cijeni rad. Ako ste uspješni i ako ste koreograf, kao što i ja sebe smatram koreografom ovog ansambla, onda poznajete strukturu ljudi, njihovu tehničku sposobnost, plesnost i njihove tjelesne mogućnosti s kojima možete raditi i učinite da daju svoj maksimum u stvaranju predstava.
Prosjek starosti u našem je ansamblu 38 godina, što je visoka dob. Neki od njih zbog toga su bili stavljeni po strani. Ja sam procjenio i odlučio da svi budu angažirani u repertoaru baleta. Ansambl sam pomladio i sa mladim perspektivnim hrvatskim balerinama. Prigovarali su mi i što postavljam svoje radove. Svaki dan sam na vježbama i radim koreografiju prema njihovim mogućnostima.
Sve to košta puno manje od gostovanja raznih koreografa kakvih smo imali ranije pa i dan danas otplaćujemo velike dugove. Plaćali su se honorari po 40, 50 tisuća eura, avionske karte iz Izraela, Rusije, Brazila..., pa su iz Izraela dopremani specijalni elementi za scenu, a HNK Split još uvijek plaća zaostatke tih računa. Nekome će izgledati da sam malo zločest, ali želim da ljudi konačno čuju da nije sve bilo onako lijepo kako im je tada servirano.
Vaša prethodnica onda se ponašala poput pijanih bogataša.
– Da, kao bogataš. To što se ovdje događalo po mom mišljenju je razbacivanje novaca. A sad me ti moji bivši prijatelji kritiziraju kad ja postavljam svoje radove. Govori se i o tome da je malo naših plesača. I to sam promijenio i zaposlio četiri mlade balerine koje će sigurno za koju godinu dobiti stalni angažman.
Što su do sada radili plesači koji su “na čekanju”?
- Nisu ih doslovno stavili na čekanje nego ih nisu doživljavali kao materijal s kojim se može više raditi. Oni su potrebni ansamblu za uloge koje dozvoljava njihovo zdravstveno stanje, potrebni su u operama i naprosto rade svoj posao. Od mlađeg kadra sam iskoristio zadnje razrede baletnog studia te ih upotrijebio u baletima kao što su Orašar, Verdi, Trnoružica i nadam se da će i među tim mladim ljudima biti onih koji će ostati i dobiti zaposlenje.
U kojoj je fazi vaš projekt Državne baletne škole u Splitu?
- Moja velika želja je i da konačno napravimo pravu baletnu školu i na tome radim. Krenuli smo, ali nije jednostavno. Ima sluha u gradskim vlastima i u muzičkoj školi s kojom bismo surađivali kako bi polaznici glazbene predmete poput klavira i solfeggia imali u njihovim učionicama. U našem baletnom studiu održavali bi satove baleta, karakternih plesova, povijesne i nacionalne plesove tj. hrvatski folklor, to su obavezni predmeti u osnovnoj baletnoj školi.
Tada bi oni koji završavaju sedmi ili osmi razred baletnog studija mogli polagati samo te predmete u muzičkoj školi. Puno mladih bi ostajalo u Splitu kada bi ovdje imali osnovnu i srednju baletnu školu. Sada moraju odlaziti u druge sredine. Već sada od 220 djece u studiju imamo dvadesetak talentirane djece koji bi mogli izrasti u dobre plesače i u budućnosti popunjavati redove baletnog ansambla HNK Split.
Čini mi se dosta veliki broj.
– Da, mi Dalmatinci talentirani smo za sport, ples i muziku. Evo, imamo četiri muška plesača koji su izišli s ovog podneblja. To su moj profesor
Frane Jelinčić i
Veseljko Sulić s Brača,
Jozo Borčić s Visa i ja s Hvara. I to muški.
I to otočani.
Imali ste očito dobre i razumne roditelje.
- Da, ja sam u svojoj karijeri imao veliku pomoć i podršku roditelja u svemu što sam radio u životu. Savjeti, kritike i ta podrška obitelji je izuzetno važna za ostvarivanje punog potencijala u svemu što radiš.
Dokle ste stigli u uvjeravanju svih koje trebate uvjeriti ?
- Tek smo krenuli. Našao sam dobro rješenje u jednoj osnovnoj školi u centru koja nema puno đaka i radi u jednoj smjeni, pa bi u suprotnoj smjeni baletna škola mogla obavljati nastavni plan i program. Nakon godišnjih odmora spremam se na razgovor s ravnateljicom škole. Zadar, Rijeka, Dubrovnik, Čakovec, svi već imaju osnovne baletne škole osim Splita koji ima veću tradiciju što se tiče baleta nego navedeni gradovi. Split ima jako puno talenata i to treba sačuvati.
Znači li to da ipak svoju budućnost vidite u Splitu?
- Ja jesam preselio iz Zagreba u Split, ali ne moram tu ostati. Ne stvaram tu školu da bih sebi osigurao posao. Već znam ljude koji bi je mogli voditi. Mogu biti savjetnik i pomoći ljudima sa svojim znanjem.
I vi ste, kao i mnogi drugi koji su došli u ovaj grad, osjetili na svojoj koži primitivizam koji dolazi prije svega iz dijela političkih struktura, kad se na nedavnoj sjednici Gradskog vijeća na ružan način raspravljalo o vašim kvalifikacijama za mjesto v.d. intendanta. Je li vam to trebalo?
- Meni je već na samom dolasku u Split doček bio ružan zbog bivše ravnateljice koja je propagirala vrlo neugodne priče o meni. Gospođa koja je tada bila ravnateljica baleta valjda nije mogla podnijeti da je njeno vrijeme prošlo i da dolazi netko drugi. Ali to me nije sputavalo jer sam znao otkud vjetar puše pa se onda pomaknete i pustite vjetar da prodje. Tako i ovo što se dogodilo sa gradskim vijećnicima. Ja nisam nikad želio biti intendant nego sam pristao da budem vršitelj te dužnosti do izbora novog intendanta.
Ljudi su vidjeli kako ja radim, ja sam direktor koji je tu, nigdje ne putujem nego sam sa svojim ansamblom, binskim radnicima, računovodstvom, čistačicama, pa je kazališno vijeće vidjelo da ću voditi računa o kazalištu. Vidjeli su da štedim. Moglo nam se dogoditi kao u Osijeku da ljudi ne mogu dobiti plaće jer ih nema tko potpisati. Ja sam bio spreman podmetnuti leđa da kazalište funkcionira, da se pripremi iduća sezona, što smo i napravili. Upozorio sam ih odmah da neće biti lako jer imam ‘prijatelje’ koji će se pobrinuti da to ne prođe.
O meni su u gradskoj vijećnici razgovarali ljudi koji me ne poznaju, koji me nikad nisu razgovarali sa mnom, samo su dobili upute od mojih bivših prijatelja, zvalo ih se i slalo im se sms poruke čak u toku sjednice. U jednu ruku hvala im jer je to što bi radio bio veliki teret. Olakšali su mi da se mogu fokusirat samo na balet. Ja volim biti fokusiran na jedan posao i odbijam ponude iz drugih gradova dok radim ovdje.
Jasno je da se politika ne može odvojiti od nacionalnih kuća jer ih financira. Povucite mi ipak paralelu s nekim od gradova u kojima ste radili. Bi li se igdje raspravljalo na toj razini i postavljalo pitanje formalnog obrazovanja o nekome čija biografija zauzima nekoliko stranica?
- Formalno obrazovanje u mom slučaju nikad nije dolazilo u pitanje. Balet je profesija u kojoj imaš talent ili nemaš. Diplome ti ne znače puno, ako nisi vrhunski plesač. Kad sam došao u Munchen, ušao sam u baletnu dvoranu i odigrao par varijacija koje imam na repertoaru i oni su nakon položene audicije ponudili solistički ugovor. Trideset godina koliko sam bio prvak baleta u državnim baletnim kućama u Munchenu i Hamburgu, bio sam prvi baletni majstor u državnoj Operi u Berlinu, pedagog u državnoj baletnoj akademiji u Munchenu, nitko me nije pitao koju diplomu posjedujem.
Zato što su prepoznali moj rad kao plesač, moj odnos prema poslu i ljubav za balet. Dobio sam čak i nagradu za životno djelo u Bavarskoj. Bio sam u mogućnosti kupovanja diplome u Sankt Petersburgu i platiti sedam tisuća eura da dobijem diplomu baletnog pedagoga. Nije mi to trebalo, a ne treba mi ni danas. Neki su se kod nas hvalili da su završili akademije i imaju diplomu iz Rusije, a zapravo su bili devet mjeseci na usavršavaju na kakva se išlo u staroj Jugoslaviji.
To je ista priča kao gostovanje takozvanog Ruskog kraljevskog baleta u Spaladium Areni, a i zadnji laik je vidio da to s “kraljevskim” nema veze.
– Da, inače, kraljevski balet ne postoji jer je kraljevina davno svrgnuta revolucijom. Drago mi je da su ljudi koji su to gledali primijetili prijevaru. Žao mi je da ljudi koji sjede u gradskim vijećima ne znaju kako se političari ponašaju u svijetu. Ja nikad nisam bio ni u jednoj političkoj stranci, ali sad jesam, u SDP-u.
Zašto ste se odlučili uključiti u stranku?
–Vjerovao sam u tu stranku i mislio da je dobra iako sam danas malo razočaran kako se vodi stranka i politika. Kad se politika miješa u kulturu to je najgora stvar koja se može dogoditi. Vani ministar kulture bira intendanta, a on bira svoje ljude, i tu nema miješanja. Može biti bilo koje narodnosti i boje kože, nitko se neće miješati. Onaj tko ga je imenovao stoji iza njega i njegovog repertoara, a njegovo je da radi dobro i pazi na budžet kojim raspolaže.
Je li onda suvišno pitanje može li se tamo dogoditi da premijer ili bilo koji drugi političar zabrani predstavu ili da gradski vijećnici komentiraju repertoar?
– Ne može. Reagiralo bi se samo ako bi se dogodilo nešto ekstremno što bi vrijeđalo ljude. Ne bi se zabranilo, ali intendant bi snosio posljedice.
Ivica Buljan kaže u nedavnom razgovoru u jednim novinama da su umjetnici sami o sebi stvorili sliku parazita koji otimaju javni novac i da ga je zbog toga sram. Slažete li se s tako oštrom kritikom?
– Pročitao sam to, ali nije istina. Ta je izjava posljedica njegova nezadovoljstva. On je dobar režiser, ali ne slažem se uvijek s njegovom koncepcijom. Ako si se zaposlio u nacionalnoj kući, ne znači da si parazit. Sustav je kriv što je dopustio da vi kao glumac možete odbiti ulogu u svojem kazalištu jer smatrate da je ispod vašeg nivoa pa onda snimate sapunice.
U baletu toga nema. Ali ni vani nema šanse da odbijete ulogu u matičnom kazalištu. Ako dobijete da u Shakespeareu igrate slugu i pronesete neku tacnu preko pozornice, to ćete odraditi jer tu primate plaću. Želite li ići snimati na televiziju, možete uzeti neplaćenog dopusta koliko vam treba i otići. Kod nas dođe novi režiser pa dovede svoga glumca, svoga dramaturga, a ne koristi ljude koji su tu već zaposleni.
Je li onda dobro rješenje prijedlog koji se znao čuti, da u kazališnim kućama više ne bude ugovora na neodređeno vrijeme kako bi se izbjegle situacije da je netko zaposlen za stalno, a ništa ne radi u matičnoj kući?
– Nije, samo treba postaviti pravila igre da svaki ravnatelj, redatelj izvlači maksimum iz ljudi koje ima, a ne da lako poseže za ljudima sa strane. Ja bih tako postavio pravila. Ima puno zaposlenih ljudi koji su zaboravljeni i ne daju im priliku. Evo, Split je imao jednu generaciju sjajnih glumaca koji su, na žalost, sada gore na nebu pa smo imali razdoblje fantastičnog teatra i tada je bilo lako raditi. Onda dođe vrijeme da treba stvarati nove. Već ima dobrih mladih glumaca i u HNK-u i u splitskom Kazalištu mladih kojima treba dati priliku.
Povremeno se čuju razmišljanja da je teško održavati kvalitetnima pet nacionalnih kuća u ovako maloj zemlji i s budžetima koji jesu, pa da bi bilo dobro da svaka od tih kuća razvija po jedan segment i razmjenjuje programe, a ne da svi žele imati sve. Split, na primjer, ima odličan balet, Rijeka dramu, Zagreb operu. Što vi mislite o tome?
– Kad sam 2002. došao u Hrvatsku, moja je ideja bila da se napravi takozvani hrvatski balet i svi su graknuli na mene jer svaki direktor želi ostati na svome mjestu. Ali može se, na primjer, u Varaždinu raditi samo opereta, ljudi je vole, u Zagrebu opera, u Splitu balet, Osijek bi mogao razvijati dječje kazalište.
Eto, vi i ja raspodijeli smo sve.
– Da, samo nas nitko ne pita. Ja sam se tada držao samo baleta pa sam predlagao da različite kuće rade različite vrste baleta. Da imamo po dvije ili tri produkcije godišnje, pa danas, kad su ceste ovako dobre, začas razmijenimo predstave. I da jedna osoba bude intendant svih baleta.
Takvih primjera ima u Njemačkoj jer ta osoba onda nadgleda program pa se ne može dogoditi da ja, dok sam bio u Zagrebu, radim “Labuđe jezero”, pa ga onda radi Split, pa je radim “Bajaderu”, “Giselle”, “Trnoružicu”, pa ih onda rade i drugi jer nemaju vlastite ideje. Na takvom bi modelu trebalo sada raditi Ministarstvo kulture i moglo bi se realizirati da ima volje. München ima dva teatra i oni su se podijelili u repertoaru pa svi imaju publiku.
Je li, po vašem mišljenju, naše kazalište, a posebno mislim na Splitsko ljeto, previše zatvoreno za uski krug publike i ne živi dovoljno s gradom? Mani Gotovac je, na primjer, imala jedan pokušaj da se kazalište otvori većem broju ljudi, pa je i otvaranje Splitskog ljeta priredila na Rivi. Je li šteta da, na primjer, “Aidu”, koja je ove godine oduševila kostimografijom i scenografijom, na otvaranju gleda tek dvjestotinjak ljudi, koliko ih može primiti Peristil?
– Mislim da nije problem zatvorenosti, nego nečega drugog. Evo, od vremena
Mani Gotovac do danas u Splitu se otvorilo tisuću novih kafića i restorana. Oni diktiraju događanja u gradu. Pa, na primjer, na Peristilu izvedemo tri “Aide” umjesto osam da je vidi više ljudi. Ako kulturno ljeto traje mjesec dana, svi bi trebali na neki način biti uključeni u to.
Puno je stranaca koji nakon sunčanja i večere žele pogledati predstavu. Nisu nezainteresirani. Među njima ima i vrlo važnih ljudi iz teatra, mi i ne znamo tko je sve u gradu. Došli su mi ljudi nakon izvedbe “Cirkus primitifa” da bi ga pozvali na neki festival. Nisam ni znao da su u publici. U Njemačkoj, na koju se stalno vraćam, u svakom se gradu održavaju mali festivali čije se predstave događaju na trgovima gdje su preko dana restorani i štekati. Kad završi večera, ljudi ostaju gledati predstavu. Zašto mi to ne bismo imali?
Imali smo i mi u prošlu subotu na baletu “Bolero i Carmen” odličnu kombinaciju kulturnog ljeta i stvarnog života. Dok je trajala izvedba baleta na Sustipanu, borili smo se s poskočicama s pira u obližnjem restoranu. Može li se to još negdje dogoditi?
– Da, to je bilo strašno. Izabrali smo subotu jer smo smatrali da ljudi subotom više izlaze, ali nismo računali na svatove. Prvo sam pjevače i svatove, dok je bilo vjenčanje u crkvici, molio da u devet sati stanu pa smo se našli na devet i 15, ali nisam otišao moliti u restoran da nas puste sat vremena dok se završi predstava. Kako smo mi pojačali glazbu, tako su i oni. Čovjek koji vodi restoran na nekom bi drugom mjestu vodio računa o tome i zamolio svoje goste da se u početku, dok ionako traje večera, suzdrže od tako jake glazbe. Mi ne vodimo računa jedni o drugima.
Mislite li da su, s obzirom na krizu, ulaznice od 150 kuna malo preskupe? Ima praznih mjesta u gledalištima, iako su mala za ovako veliki grad.
– Ja bih malo obratio pažnju na to da sam direktor Splitskog ljeta. Ako na dan predstave vidite da 20 posto ulaznica nije prodano, dao bih ih s popustom da gledalište bude puno. To je do osobe koja se time bavi.
Splitsko ljeto je na kraju. Koja je vaša ocjena svega što smo vidjeli?
– Jako sam zadovoljan programom. Moj je balet imao 14 predstava u kojima je sudjelovao i ostvario je najviše večeri. Ove godine nismo toliko koristili Sustipan jer je program drugačiji. Na primjer,
Staša Zurovac ocijenio je Sustipan preromantičnim prostorom za Krležu, a njegova se priča događa u težim uvjetima, pa je kazališno dvorište bio puno bolje pogođen prostor.
Sad slijedi zasluženi odmor. Što spremate za jesen?
– “Cirkus Primitif” uvodimo u kazalište jer ga ovoga ljeta nije uspjelo vidjeti puno ljudi. Imat ćemo “Orašara”. Međutim, ovu sam sezonu nazvao “Hrvatski autori” (kompozitori, koreografi). Tako ćemo imati premijere “Đavo u selu”, “Tramvaj zvan čežnja” na glazbu
Mladena Tarbuka i na kraju “Mačak u čizmama”. Bit će i reprize “Don Quijotea”, “Brela”, “Trnoružice” i jedan gala koncert 29. travnja, na Međunarodni dan plesa. Što se tiče financija, pokrit ćemo se budžetom. Osobno sam inzistirao da balet ima svoj budžet i njega ćemo poštovati.
Kako sada, nakon dvije godine, doživljavate Split? Jeste li se uklopili?
– Stvarno ga volim. Stanujem u Varošu, kazalište mi je iza leđa, Pjaca lijevo, toplice blizu kad se ozlijedim. Dan počinjem ujutro kavom na Rivi.
Je li istina da u sedam ujutro pijete kavu na Rivi? Uvijek mislimo da umjetnici dugo spavaju.
– Meni su, kad sam došao u Njemačku, rekli da sam gori od Nijemaca. Ako sam i bio cijelu noć vani, uvijek sam rano ujutro bio na poslu. Ranoranilac sam jer mi je dan onda dug i imam energije za sve.
nataša bakotić, foto: tom dubravec / cropix
|
Niz nagrada za najboljeg partnera
Dobili ste čitav niz nagrada za najboljeg partnera. Objasnite mi kako to ide?
– Kad sam 1988. došao u München, istovremeno sam počeo raditi u baletnoj školi kao pedagog. Direktorica je vidjela kako radim s partnericama i htjela je da to radim i u toj školi. Dobio sam jednu talentiranu curu koju sam vodio na internacionalno natjecanje da time i prezentiramo školu kako bi imala više polaznika. U žiriju je bila gospođa Obradović, koja mi je rekla da je šteta što sam došao samo kao partner izvan konkurencije, te da bih se trebao natjecati. I tako su osmislili nagradu za partnerstvo. Kasnije sam je dobio u Moskvi, pa u Americi, ali i to sam radio s užitkom kao i sve što radim. Tako se nakupilo dvije bronce, dva srebra i četiri zlata. Kao na Olimpijadi.
|
|
Pleše od sedme godine
U sedmoj godini života počinje učiti balet, a s nepunih 18 godina postaje članom Baleta HNK u Zagrebu, u kojem ubrzo stječe status prvaka plešući uloge poput Romea u “Romeu i Juliji” Prokofjeva, Mirka u baletu “Đavo u selu” Lhotke, Plave Ptice u “Trnoružici” Čajkovskog. Karijeru nastavlja u Münchenu, gdje je angažiran kao prvak u Bavarskoj državnoj operi i baletu, gdje s jednakim uspjehom kreira uloge u klasičnom i modernom repertoaru. Potom prelazi u Hamburg Ballett, radi i kao pedagog te baletni majstor u Državnoj operi u Berlinu. Nakon povratka u Hrvatsku ravnatelj je Baleta HNK u Zagrebu, pa Splitu.
Sudjelovao je na mnogim prestižnim međunarodnim baletnim natjecanjima, gdje je bio i nagrađivan. Dobio je i Plesačku nagradu države Bavarske za životno djelo. Za koreografiju baleta “Tramvaj zvan čežnja” dobio je Nagradu hrvatskoga glumišta.
|
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => životna priča
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2014-08-17 15:10:08
[created_by] => 32
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2014-08-18 09:36:38
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2014-08-18 09:27:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 65
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 256
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link nav__link--kultura
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz kulture.
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, film, tv, književnosti, glazba, kazalište, slikarstvo, arhitektura
[secure] => 0
[page_title] => Kultura
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Small
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {
"is_import_from_dnn": true,
"incptvocmimagegalleryIGParameters": "default",
"incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent",
"incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow",
"incptvocmimagegalleryImages": [
"/Archive/images/2014/08/17/Nedjeljna/dinko_bogdanic3-140814.jpg"
],
"incptvocmimagegalleryImageTitles": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageFocus": [
"50:50"
],
"incptvocmimagegalleryImageDimensions": [
{
"size0": "800x552"
}
]
}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 256
[name] => Kultura
[alias] => kultura
[description] =>
[parent] => 240
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 18
[params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"1","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"1","itemRelatedLimit":"2","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"1","itemRelatedImageSize":"Small","itemRelatedIntrotext":"0","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"1","itemRelatedImageGallery":"1","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 7743963 Threads: 4 Questions: 1563348550 Slow queries: 4768730
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 111566524
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 52
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front03
[password] => b3hX5DrKwjx6
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /kultura
)
[additional_categories] => Array
(
)
[link] => /kultura/dinko-bogdanic-nisam-htio-kupiti-diplomu-sto-ce-mi-bio-sam-prvak-30-godina-243702
[printLink] => /kultura/dinko-bogdanic-nisam-htio-kupiti-diplomu-sto-ce-mi-bio-sam-prvak-30-godina-243702?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 231710
[name] => dinkobogdanić
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => dinkobogdanic
[link] => /tag/dinkobogdanic
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 233842
[name] => hnksplit
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => hnksplit
[link] => /tag/hnksplit
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 231318
[name] => hnk
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => hnk
[link] => /tag/hnk
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => životna priča
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Dinko Bogdanić: Nisam htio kupiti diplomu. Što će mi, bio sam prvak 30 godina
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] =>
[name] =>
[username] =>
[email] =>
[password] =>
[password_clear] =>
[block] =>
[sendEmail] =>
[registerDate] =>
[lastvisitDate] =>
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
)
[guest] => 1
[lastResetTime] =>
[resetCount] =>
[requireReset] =>
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[link] => /autor/2024-05-15-22-21-37-32
[profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object
(
[_errors:protected] => Array
(
)
[gender] =>
)
[avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2014/08/17/Nedjeljna/dinko_bogdanic3-140814.jpg
[galleryCount] => 1
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2014/08/17/Nedjeljna/dinko_bogdanic3-140814.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}Hoće li poznati pedagog i koreograf
Dinko Bogdanić započeti i treću kazališnu sezonu na mjestu ravnatelja Baleta splitskoga HNK, u ovom trenutku nitko ne zna. Ako i ode, ostat će njegov program koji je već zacrtan. Naime, 22. kolovoza znat će se tko će biti novi intendant, pa o tome ovisi i budućnost ravnatelja Baleta koji je svojim izborom baletnih predstava, a posebno baletnim večerima na Sustipanu, protekle dvije godine oduševljavao splitsku publiku.
- Prihvaćam ono što život donese, kaže Bogdanić iza kojega je gotovo 40 godina iznimne karijere, a ispre njega još more planova za budućnost.
– Volio bih ostati, jako volim Split, ali ako se to i ne dogodi, nije važno. Ja sa svojim znanjem i iskustvom mogu raditi bilo gdje na svijetu pa se ne brinem za svoj budući angažman. Ovdje svi pitaju kad ćeš u mirovinu. Kad ste vani direktor baleta i to dobro radite, nitko vas ne pita za godine. Možete ići u mirovinu, ali nastaviti voditi balet jer ste dobri u svojem poslu. Na primjer,
John Neumeier je u Hamburgu doživotni direktor baleta i nitko ne postavlja pitanje o njegovu umirovljenju.
Uspoređujem se s njim jer sam s njim radio kao prvak baleta. U svijetu ima još puno primjera priznatih koreografa koji su na vodećim pozicijama baletnih ansambala. Ne pita se za godine, nego se cijeni rad. Ako ste uspješni i ako ste koreograf, kao što i ja sebe smatram koreografom ovog ansambla, onda poznajete strukturu ljudi, njihovu tehničku sposobnost, plesnost i njihove tjelesne mogućnosti s kojima možete raditi i učinite da daju svoj maksimum u stvaranju predstava.
Prosjek starosti u našem je ansamblu 38 godina, što je visoka dob. Neki od njih zbog toga su bili stavljeni po strani. Ja sam procjenio i odlučio da svi budu angažirani u repertoaru baleta. Ansambl sam pomladio i sa mladim perspektivnim hrvatskim balerinama. Prigovarali su mi i što postavljam svoje radove. Svaki dan sam na vježbama i radim koreografiju prema njihovim mogućnostima.
Sve to košta puno manje od gostovanja raznih koreografa kakvih smo imali ranije pa i dan danas otplaćujemo velike dugove. Plaćali su se honorari po 40, 50 tisuća eura, avionske karte iz Izraela, Rusije, Brazila..., pa su iz Izraela dopremani specijalni elementi za scenu, a HNK Split još uvijek plaća zaostatke tih računa. Nekome će izgledati da sam malo zločest, ali želim da ljudi konačno čuju da nije sve bilo onako lijepo kako im je tada servirano.
Vaša prethodnica onda se ponašala poput pijanih bogataša.
– Da, kao bogataš. To što se ovdje događalo po mom mišljenju je razbacivanje novaca. A sad me ti moji bivši prijatelji kritiziraju kad ja postavljam svoje radove. Govori se i o tome da je malo naših plesača. I to sam promijenio i zaposlio četiri mlade balerine koje će sigurno za koju godinu dobiti stalni angažman.
Što su do sada radili plesači koji su “na čekanju”?
- Nisu ih doslovno stavili na čekanje nego ih nisu doživljavali kao materijal s kojim se može više raditi. Oni su potrebni ansamblu za uloge koje dozvoljava njihovo zdravstveno stanje, potrebni su u operama i naprosto rade svoj posao. Od mlađeg kadra sam iskoristio zadnje razrede baletnog studia te ih upotrijebio u baletima kao što su Orašar, Verdi, Trnoružica i nadam se da će i među tim mladim ljudima biti onih koji će ostati i dobiti zaposlenje.
U kojoj je fazi vaš projekt Državne baletne škole u Splitu?
- Moja velika želja je i da konačno napravimo pravu baletnu školu i na tome radim. Krenuli smo, ali nije jednostavno. Ima sluha u gradskim vlastima i u muzičkoj školi s kojom bismo surađivali kako bi polaznici glazbene predmete poput klavira i solfeggia imali u njihovim učionicama. U našem baletnom studiu održavali bi satove baleta, karakternih plesova, povijesne i nacionalne plesove tj. hrvatski folklor, to su obavezni predmeti u osnovnoj baletnoj školi.
Tada bi oni koji završavaju sedmi ili osmi razred baletnog studija mogli polagati samo te predmete u muzičkoj školi. Puno mladih bi ostajalo u Splitu kada bi ovdje imali osnovnu i srednju baletnu školu. Sada moraju odlaziti u druge sredine. Već sada od 220 djece u studiju imamo dvadesetak talentirane djece koji bi mogli izrasti u dobre plesače i u budućnosti popunjavati redove baletnog ansambla HNK Split.
Čini mi se dosta veliki broj.
– Da, mi Dalmatinci talentirani smo za sport, ples i muziku. Evo, imamo četiri muška plesača koji su izišli s ovog podneblja. To su moj profesor
Frane Jelinčić i
Veseljko Sulić s Brača,
Jozo Borčić s Visa i ja s Hvara. I to muški.
I to otočani.
Imali ste očito dobre i razumne roditelje.
- Da, ja sam u svojoj karijeri imao veliku pomoć i podršku roditelja u svemu što sam radio u životu. Savjeti, kritike i ta podrška obitelji je izuzetno važna za ostvarivanje punog potencijala u svemu što radiš.
Dokle ste stigli u uvjeravanju svih koje trebate uvjeriti ?
- Tek smo krenuli. Našao sam dobro rješenje u jednoj osnovnoj školi u centru koja nema puno đaka i radi u jednoj smjeni, pa bi u suprotnoj smjeni baletna škola mogla obavljati nastavni plan i program. Nakon godišnjih odmora spremam se na razgovor s ravnateljicom škole. Zadar, Rijeka, Dubrovnik, Čakovec, svi već imaju osnovne baletne škole osim Splita koji ima veću tradiciju što se tiče baleta nego navedeni gradovi. Split ima jako puno talenata i to treba sačuvati.
Znači li to da ipak svoju budućnost vidite u Splitu?
- Ja jesam preselio iz Zagreba u Split, ali ne moram tu ostati. Ne stvaram tu školu da bih sebi osigurao posao. Već znam ljude koji bi je mogli voditi. Mogu biti savjetnik i pomoći ljudima sa svojim znanjem.
I vi ste, kao i mnogi drugi koji su došli u ovaj grad, osjetili na svojoj koži primitivizam koji dolazi prije svega iz dijela političkih struktura, kad se na nedavnoj sjednici Gradskog vijeća na ružan način raspravljalo o vašim kvalifikacijama za mjesto v.d. intendanta. Je li vam to trebalo?
- Meni je već na samom dolasku u Split doček bio ružan zbog bivše ravnateljice koja je propagirala vrlo neugodne priče o meni. Gospođa koja je tada bila ravnateljica baleta valjda nije mogla podnijeti da je njeno vrijeme prošlo i da dolazi netko drugi. Ali to me nije sputavalo jer sam znao otkud vjetar puše pa se onda pomaknete i pustite vjetar da prodje. Tako i ovo što se dogodilo sa gradskim vijećnicima. Ja nisam nikad želio biti intendant nego sam pristao da budem vršitelj te dužnosti do izbora novog intendanta.
Ljudi su vidjeli kako ja radim, ja sam direktor koji je tu, nigdje ne putujem nego sam sa svojim ansamblom, binskim radnicima, računovodstvom, čistačicama, pa je kazališno vijeće vidjelo da ću voditi računa o kazalištu. Vidjeli su da štedim. Moglo nam se dogoditi kao u Osijeku da ljudi ne mogu dobiti plaće jer ih nema tko potpisati. Ja sam bio spreman podmetnuti leđa da kazalište funkcionira, da se pripremi iduća sezona, što smo i napravili. Upozorio sam ih odmah da neće biti lako jer imam ‘prijatelje’ koji će se pobrinuti da to ne prođe.
O meni su u gradskoj vijećnici razgovarali ljudi koji me ne poznaju, koji me nikad nisu razgovarali sa mnom, samo su dobili upute od mojih bivših prijatelja, zvalo ih se i slalo im se sms poruke čak u toku sjednice. U jednu ruku hvala im jer je to što bi radio bio veliki teret. Olakšali su mi da se mogu fokusirat samo na balet. Ja volim biti fokusiran na jedan posao i odbijam ponude iz drugih gradova dok radim ovdje.
Jasno je da se politika ne može odvojiti od nacionalnih kuća jer ih financira. Povucite mi ipak paralelu s nekim od gradova u kojima ste radili. Bi li se igdje raspravljalo na toj razini i postavljalo pitanje formalnog obrazovanja o nekome čija biografija zauzima nekoliko stranica?
- Formalno obrazovanje u mom slučaju nikad nije dolazilo u pitanje. Balet je profesija u kojoj imaš talent ili nemaš. Diplome ti ne znače puno, ako nisi vrhunski plesač. Kad sam došao u Munchen, ušao sam u baletnu dvoranu i odigrao par varijacija koje imam na repertoaru i oni su nakon položene audicije ponudili solistički ugovor. Trideset godina koliko sam bio prvak baleta u državnim baletnim kućama u Munchenu i Hamburgu, bio sam prvi baletni majstor u državnoj Operi u Berlinu, pedagog u državnoj baletnoj akademiji u Munchenu, nitko me nije pitao koju diplomu posjedujem.
Zato što su prepoznali moj rad kao plesač, moj odnos prema poslu i ljubav za balet. Dobio sam čak i nagradu za životno djelo u Bavarskoj. Bio sam u mogućnosti kupovanja diplome u Sankt Petersburgu i platiti sedam tisuća eura da dobijem diplomu baletnog pedagoga. Nije mi to trebalo, a ne treba mi ni danas. Neki su se kod nas hvalili da su završili akademije i imaju diplomu iz Rusije, a zapravo su bili devet mjeseci na usavršavaju na kakva se išlo u staroj Jugoslaviji.
To je ista priča kao gostovanje takozvanog Ruskog kraljevskog baleta u Spaladium Areni, a i zadnji laik je vidio da to s “kraljevskim” nema veze.
– Da, inače, kraljevski balet ne postoji jer je kraljevina davno svrgnuta revolucijom. Drago mi je da su ljudi koji su to gledali primijetili prijevaru. Žao mi je da ljudi koji sjede u gradskim vijećima ne znaju kako se političari ponašaju u svijetu. Ja nikad nisam bio ni u jednoj političkoj stranci, ali sad jesam, u SDP-u.
Zašto ste se odlučili uključiti u stranku?
–Vjerovao sam u tu stranku i mislio da je dobra iako sam danas malo razočaran kako se vodi stranka i politika. Kad se politika miješa u kulturu to je najgora stvar koja se može dogoditi. Vani ministar kulture bira intendanta, a on bira svoje ljude, i tu nema miješanja. Može biti bilo koje narodnosti i boje kože, nitko se neće miješati. Onaj tko ga je imenovao stoji iza njega i njegovog repertoara, a njegovo je da radi dobro i pazi na budžet kojim raspolaže.
Je li onda suvišno pitanje može li se tamo dogoditi da premijer ili bilo koji drugi političar zabrani predstavu ili da gradski vijećnici komentiraju repertoar?
– Ne može. Reagiralo bi se samo ako bi se dogodilo nešto ekstremno što bi vrijeđalo ljude. Ne bi se zabranilo, ali intendant bi snosio posljedice.
Ivica Buljan kaže u nedavnom razgovoru u jednim novinama da su umjetnici sami o sebi stvorili sliku parazita koji otimaju javni novac i da ga je zbog toga sram. Slažete li se s tako oštrom kritikom?
– Pročitao sam to, ali nije istina. Ta je izjava posljedica njegova nezadovoljstva. On je dobar režiser, ali ne slažem se uvijek s njegovom koncepcijom. Ako si se zaposlio u nacionalnoj kući, ne znači da si parazit. Sustav je kriv što je dopustio da vi kao glumac možete odbiti ulogu u svojem kazalištu jer smatrate da je ispod vašeg nivoa pa onda snimate sapunice.
U baletu toga nema. Ali ni vani nema šanse da odbijete ulogu u matičnom kazalištu. Ako dobijete da u Shakespeareu igrate slugu i pronesete neku tacnu preko pozornice, to ćete odraditi jer tu primate plaću. Želite li ići snimati na televiziju, možete uzeti neplaćenog dopusta koliko vam treba i otići. Kod nas dođe novi režiser pa dovede svoga glumca, svoga dramaturga, a ne koristi ljude koji su tu već zaposleni.
Je li onda dobro rješenje prijedlog koji se znao čuti, da u kazališnim kućama više ne bude ugovora na neodređeno vrijeme kako bi se izbjegle situacije da je netko zaposlen za stalno, a ništa ne radi u matičnoj kući?
– Nije, samo treba postaviti pravila igre da svaki ravnatelj, redatelj izvlači maksimum iz ljudi koje ima, a ne da lako poseže za ljudima sa strane. Ja bih tako postavio pravila. Ima puno zaposlenih ljudi koji su zaboravljeni i ne daju im priliku. Evo, Split je imao jednu generaciju sjajnih glumaca koji su, na žalost, sada gore na nebu pa smo imali razdoblje fantastičnog teatra i tada je bilo lako raditi. Onda dođe vrijeme da treba stvarati nove. Već ima dobrih mladih glumaca i u HNK-u i u splitskom Kazalištu mladih kojima treba dati priliku.
Povremeno se čuju razmišljanja da je teško održavati kvalitetnima pet nacionalnih kuća u ovako maloj zemlji i s budžetima koji jesu, pa da bi bilo dobro da svaka od tih kuća razvija po jedan segment i razmjenjuje programe, a ne da svi žele imati sve. Split, na primjer, ima odličan balet, Rijeka dramu, Zagreb operu. Što vi mislite o tome?
– Kad sam 2002. došao u Hrvatsku, moja je ideja bila da se napravi takozvani hrvatski balet i svi su graknuli na mene jer svaki direktor želi ostati na svome mjestu. Ali može se, na primjer, u Varaždinu raditi samo opereta, ljudi je vole, u Zagrebu opera, u Splitu balet, Osijek bi mogao razvijati dječje kazalište.
Eto, vi i ja raspodijeli smo sve.
– Da, samo nas nitko ne pita. Ja sam se tada držao samo baleta pa sam predlagao da različite kuće rade različite vrste baleta. Da imamo po dvije ili tri produkcije godišnje, pa danas, kad su ceste ovako dobre, začas razmijenimo predstave. I da jedna osoba bude intendant svih baleta.
Takvih primjera ima u Njemačkoj jer ta osoba onda nadgleda program pa se ne može dogoditi da ja, dok sam bio u Zagrebu, radim “Labuđe jezero”, pa ga onda radi Split, pa je radim “Bajaderu”, “Giselle”, “Trnoružicu”, pa ih onda rade i drugi jer nemaju vlastite ideje. Na takvom bi modelu trebalo sada raditi Ministarstvo kulture i moglo bi se realizirati da ima volje. München ima dva teatra i oni su se podijelili u repertoaru pa svi imaju publiku.
Je li, po vašem mišljenju, naše kazalište, a posebno mislim na Splitsko ljeto, previše zatvoreno za uski krug publike i ne živi dovoljno s gradom? Mani Gotovac je, na primjer, imala jedan pokušaj da se kazalište otvori većem broju ljudi, pa je i otvaranje Splitskog ljeta priredila na Rivi. Je li šteta da, na primjer, “Aidu”, koja je ove godine oduševila kostimografijom i scenografijom, na otvaranju gleda tek dvjestotinjak ljudi, koliko ih može primiti Peristil?
– Mislim da nije problem zatvorenosti, nego nečega drugog. Evo, od vremena
Mani Gotovac do danas u Splitu se otvorilo tisuću novih kafića i restorana. Oni diktiraju događanja u gradu. Pa, na primjer, na Peristilu izvedemo tri “Aide” umjesto osam da je vidi više ljudi. Ako kulturno ljeto traje mjesec dana, svi bi trebali na neki način biti uključeni u to.
Puno je stranaca koji nakon sunčanja i večere žele pogledati predstavu. Nisu nezainteresirani. Među njima ima i vrlo važnih ljudi iz teatra, mi i ne znamo tko je sve u gradu. Došli su mi ljudi nakon izvedbe “Cirkus primitifa” da bi ga pozvali na neki festival. Nisam ni znao da su u publici. U Njemačkoj, na koju se stalno vraćam, u svakom se gradu održavaju mali festivali čije se predstave događaju na trgovima gdje su preko dana restorani i štekati. Kad završi večera, ljudi ostaju gledati predstavu. Zašto mi to ne bismo imali?
Imali smo i mi u prošlu subotu na baletu “Bolero i Carmen” odličnu kombinaciju kulturnog ljeta i stvarnog života. Dok je trajala izvedba baleta na Sustipanu, borili smo se s poskočicama s pira u obližnjem restoranu. Može li se to još negdje dogoditi?
– Da, to je bilo strašno. Izabrali smo subotu jer smo smatrali da ljudi subotom više izlaze, ali nismo računali na svatove. Prvo sam pjevače i svatove, dok je bilo vjenčanje u crkvici, molio da u devet sati stanu pa smo se našli na devet i 15, ali nisam otišao moliti u restoran da nas puste sat vremena dok se završi predstava. Kako smo mi pojačali glazbu, tako su i oni. Čovjek koji vodi restoran na nekom bi drugom mjestu vodio računa o tome i zamolio svoje goste da se u početku, dok ionako traje večera, suzdrže od tako jake glazbe. Mi ne vodimo računa jedni o drugima.
Mislite li da su, s obzirom na krizu, ulaznice od 150 kuna malo preskupe? Ima praznih mjesta u gledalištima, iako su mala za ovako veliki grad.
– Ja bih malo obratio pažnju na to da sam direktor Splitskog ljeta. Ako na dan predstave vidite da 20 posto ulaznica nije prodano, dao bih ih s popustom da gledalište bude puno. To je do osobe koja se time bavi.
Splitsko ljeto je na kraju. Koja je vaša ocjena svega što smo vidjeli?
– Jako sam zadovoljan programom. Moj je balet imao 14 predstava u kojima je sudjelovao i ostvario je najviše večeri. Ove godine nismo toliko koristili Sustipan jer je program drugačiji. Na primjer,
Staša Zurovac ocijenio je Sustipan preromantičnim prostorom za Krležu, a njegova se priča događa u težim uvjetima, pa je kazališno dvorište bio puno bolje pogođen prostor.
Sad slijedi zasluženi odmor. Što spremate za jesen?
– “Cirkus Primitif” uvodimo u kazalište jer ga ovoga ljeta nije uspjelo vidjeti puno ljudi. Imat ćemo “Orašara”. Međutim, ovu sam sezonu nazvao “Hrvatski autori” (kompozitori, koreografi). Tako ćemo imati premijere “Đavo u selu”, “Tramvaj zvan čežnja” na glazbu
Mladena Tarbuka i na kraju “Mačak u čizmama”. Bit će i reprize “Don Quijotea”, “Brela”, “Trnoružice” i jedan gala koncert 29. travnja, na Međunarodni dan plesa. Što se tiče financija, pokrit ćemo se budžetom. Osobno sam inzistirao da balet ima svoj budžet i njega ćemo poštovati.
Kako sada, nakon dvije godine, doživljavate Split? Jeste li se uklopili?
– Stvarno ga volim. Stanujem u Varošu, kazalište mi je iza leđa, Pjaca lijevo, toplice blizu kad se ozlijedim. Dan počinjem ujutro kavom na Rivi.
Je li istina da u sedam ujutro pijete kavu na Rivi? Uvijek mislimo da umjetnici dugo spavaju.
– Meni su, kad sam došao u Njemačku, rekli da sam gori od Nijemaca. Ako sam i bio cijelu noć vani, uvijek sam rano ujutro bio na poslu. Ranoranilac sam jer mi je dan onda dug i imam energije za sve.
nataša bakotić, foto: tom dubravec / cropix
|
Niz nagrada za najboljeg partnera
Dobili ste čitav niz nagrada za najboljeg partnera. Objasnite mi kako to ide?
– Kad sam 1988. došao u München, istovremeno sam počeo raditi u baletnoj školi kao pedagog. Direktorica je vidjela kako radim s partnericama i htjela je da to radim i u toj školi. Dobio sam jednu talentiranu curu koju sam vodio na internacionalno natjecanje da time i prezentiramo školu kako bi imala više polaznika. U žiriju je bila gospođa Obradović, koja mi je rekla da je šteta što sam došao samo kao partner izvan konkurencije, te da bih se trebao natjecati. I tako su osmislili nagradu za partnerstvo. Kasnije sam je dobio u Moskvi, pa u Americi, ali i to sam radio s užitkom kao i sve što radim. Tako se nakupilo dvije bronce, dva srebra i četiri zlata. Kao na Olimpijadi.
|
|
Pleše od sedme godine
U sedmoj godini života počinje učiti balet, a s nepunih 18 godina postaje članom Baleta HNK u Zagrebu, u kojem ubrzo stječe status prvaka plešući uloge poput Romea u “Romeu i Juliji” Prokofjeva, Mirka u baletu “Đavo u selu” Lhotke, Plave Ptice u “Trnoružici” Čajkovskog. Karijeru nastavlja u Münchenu, gdje je angažiran kao prvak u Bavarskoj državnoj operi i baletu, gdje s jednakim uspjehom kreira uloge u klasičnom i modernom repertoaru. Potom prelazi u Hamburg Ballett, radi i kao pedagog te baletni majstor u Državnoj operi u Berlinu. Nakon povratka u Hrvatsku ravnatelj je Baleta HNK u Zagrebu, pa Splitu.
Sudjelovao je na mnogim prestižnim međunarodnim baletnim natjecanjima, gdje je bio i nagrađivan. Dobio je i Plesačku nagradu države Bavarske za životno djelo. Za koreografiju baleta “Tramvaj zvan čežnja” dobio je Nagradu hrvatskoga glumišta.
|
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/kultura/dinko-bogdanic-nisam-htio-kupiti-diplomu-sto-ce-mi-bio-sam-prvak-30-godina-243702
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=ccf025fb490b2540060a7777636cc1e4bda402ee
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Dinko+Bogdani%C4%87%3A+Nisam+htio+kupiti+diplomu.+%C5%A0to+%C4%87e+mi%2C+bio+sam+prvak+30+godina&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fdinko-bogdanic-nisam-htio-kupiti-diplomu-sto-ce-mi-bio-sam-prvak-30-godina-243702
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fdinko-bogdanic-nisam-htio-kupiti-diplomu-sto-ce-mi-bio-sam-prvak-30-godina-243702
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => životna priča
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
16. svibanj 2024 00:21
