Bilo je to vrijeme kada je tijarička osnovna škola, koja danas nosi ime Stjepana Radića, a obuhvaća pučkoškolce iz Tijarice, Kamenskog, Voštana, Roža i Strizirepa, imala gotovo 400 učenika. Početkom 80-ih godina prošloga stoljeća na travnatom terenu sinjskog sportskog aerodroma, a poslije 1979. i Mediteranskih igara Splita novoizgrađenog hipodroma, "Slobodna Dalmacija" organizirala je kros za učenike osnovnih i srednjih škola Dalmacije koji je bio izlučno natjecanje za kros "Sportskih novosti" na razini Hrvatske s kojega su, pak, najbolji nastupali na krosu lista "Borba" u Beogradu za područje tadašnje zajedničke države. Uzaludno su se trudili osnovnoškolski nastavnici tjelesnog iz najvećih dalmatinskih gradova pripremati svoje brzonoge učenice kako bi se na krosu u Sinju domogli pobjedničkih postolja. Nisu imali šansi pred gazelama iz škole u Tijarici koje su godinama žarile i palile, ne samo u Sinju već i u Zagrebu i Beogradu.
Svi putovi vode prema Trabniku
Zašto ovakav uvod? Zato što je u istoj tijaričkoj školi u netom završenoj školskoj godini od prvog do osmog razreda brojkom i slovom bilo 11 učenika. Iz istih pet naselja. Nema više tijaričkih gazela. Nema ni čeljadi. Ali zato Tijarica ima najmasovniji skup nostalgije koji su nazvali "Dani komina, pure i bronzina", izvor na kojemu barem jednom godišnje nahrane svoju dušu, a koji je minulog vikenda doživio svoje 20. izdanje. Za čiju se organizaciju i izvedbu, valja odmah naglasiti, treba duboko nakloniti organizacijskom odboru iz udruge "Pokrenimo Tijaricu" na čelu s Anom Bravić, kojoj je desna ruka njen predhodnik na toj dužnosti Ivan Bota, danas dužnosnik u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU, koji dobar dio svoga godišnjeg odmora potroši da bi "Dani komina ..." bili što uspješniji.
Tradicionalno, od prvoga dana, "Dani komina, pure i bronzina" održavaju se u prostranom dvorištu OŠ "Stjepana Radića", a središnja pozornica je na asfaltom prekrivenom igralištu. U subotu navečer, kada je na programu bila glavna priredba, putevi svih Tijaričana, ali i drugih iz cetinskog i imotskog kraja kao i susjednih općina Bosne i Hercegovine, vodili su prema Tarabniku, toponimu centra Tijarice. Prije glavne fešte, čiji je početak bio najavljen za 19 sati, Tarabnik je već bio zakrčen automobilima da bi sat-dva kasnije, pred nastup zvijezde večeri pjevača Mate Bulića, pristigli vozači bili zadovoljni pronalaskom parkinga i kilometar dalje od pozornice. Domaćini su procijenili da je u zenitu na fešti bilo preko pet tisuća posjetitelja...
Od reraša do mažoretkinja
Priredba je počela defileom od mjesne crkve do škole, a sudjelovali su: reraši iz Tijarice, KUD "Krenica" iz Gale, Triljske mažoretkinje, Ciske mažoretkinje (iz Ciste Provo), hercegovačke "Bile ruže", gangaši iz 5 sela tijaričkog horizonta, HKUD "Kočerin", gangaši župe Radobilja iz Katuna-Kreševa, "Vukšićki bećari", KUD "Lukovica", KUD "Lindžo"iz Neuma i HKUD "Peruća" iz Hrvaca. Na čelu su uz predsjednicu Bravić i ex predsjednika Botu bili dožupan Ante Šošić i triljski gradonačelnik Ivan Bugarin i drugi. Kada su sudionici defilea stigli do pozornice i pripremali se za izvođenje programa, čiji je voditelj bio sveprisutni Ante Botić, a nakon intoniranja "Lijepe naše" i odavanja počasti svim preminulim Tijaričanima, započeo je ustaljeni ceremonijal uz nedaleko postavljeni komin kao glavni simbol ove priredbe.
Veliki je broj među živima koji pamte vrijeme bez električne energije, plinskih i drugih štednjaka. Jedino mjesto u kućama, kako tijaričkim tako i u drugim naseljima, gdje se proizvodila toplinska energija za pripremu kuhane hrane bio je komin s bronzinom na komaštrama. Bilo je to vrijeme oskudne i skromne prehrane što je Tijaričane otjeralo u svijet trbuhom za kruhom. I danas se zapjeva pjesma iz toga vremena: Tu se kuva, tu se vari. Jedan bronzin, a pet stvari.
Pa se nabrajaju stvari: bronzin, voda, pura, sol i malo masla. Ili se sastav izmijeni na način da umjesto pure dođe raštika, a umjesto masla komadić slanine.
Odlaskom u svijet, gdje su, nimalo slučajno, masovno prešli u ugostitelje vlasnike restorana, Tijaričani su proširili jelovnik do beskraja, ali su rodni kraj pretvorili u naselje u kojemu zimi ne gore vatre na kominima, gdje su dimnjaci hladni kao jacera.
Svakome njegovo zaduženje
Ali, vratimo se kominu na fešti. Pod već pripremljene lonce potpaljena je vatra od naslagane praške, a svatko od okupljenih znao je svoje zaduženje. Tako je Boži Vuki pripalo kuhanje pure, njegovoj supruzi Mariji kruha i uštipaka, Anka Omrčen kuhala je raštiku s mesnatom slaninom. Raštiku su još kuhale Ivanka Bota koja je pekla i fritule. Mladi Luka Bota uz uštipke ispekao je i soparnik, a njegova prezimenjakinja Danica kukuruz(ovnic)u. Kako su uštipci bili najtraženija roba njih su još pekle Perica i Anđelka Škaro. Ivanka Omrčen u stapu je mela mlijeko dobivajući tako maslac.
Pitamo Ivanku otkuda joj mlijeko?
- Dala mi je susjeda, posljednja koja na cijeloj Tijarici i šire još ima dvije krave. I ja sam imala tri krave do prije nekoliko godina, ali nisam mogla više, pritisle godine, pa sam ih smakla. Sjećam se da ne tako davno, prije masovnog iseljavanja ljudi s ovoga prostora, nije bilo kuće u cijelom tijaričkom kraju koja nije imala makar dvije muzne krave. Valjalo je imati mlijeka za djecu jer je tada bilo i djece – priča Ivanka.
U svim naseljima na ruralnim područjima tri su zanimanja koja stanovnici naročito uvažavaju. To su učitelj, policajac i pop. U Tijarici ima učitelja, koji, istina, tu uglavnom ne žive, ali rade u školi, policajce se viđa rijetko jer više i nemaju što raditi, ali zato je pop sveprisutan. Već godinama tijarički župnik je don Mate Lekić.
- Od početka godine u našoj župi, koja obuhvaća Tijaricu i Kamensko, krstio sam dvoje djece, a imali smo 18 sprovoda. Djeci koju sam krstio ovdje žive djedovi i bake, a oni i njihovi roditelji žive u Splitu ili drugdje. Živimo u nadi da će biti drukčije, da će se i ovdje jednom češće čuti dječji plač nego će se označavati brecanje crkvenih zvona – kaže don Mate.
Da je dovesti do novog života...
- Ovo je naša najveća manifestacija izvan samog naselja Trilj. Hvala članovima udruge "Pokrenimo Tijaricu" koji su uspjeli održati ovu feštu do njenog 20. izdanja. Naše je da ih podržimo i to radimo – kazao nam je gradonačelnik Bugarin.
- Zadovoljstvo mi je što sam ovdje kao izaslanik našega župana i Splitsko-dalmatinske županije, a još više kao susjed iz nedalekog Aržana. Ovakve priredbe koje okupljaju ljude imaju veliku vrijednost, a održavaju se zahvaljujući lokalnim entuzijastima – kaže Ante Šošić.
- Kao bivši predsjednik zadovoljan sam što su "Dani komina, pure i bronzina" iz godine u godinu postali sve masovnije okupljalište Tijaričana i naših prijatelja. Naravno da rado, u okviru svojih mogućnosti, dadem ruke predsjednici Bravić i drugim članovima udruge – veli Ivan Bota.
- Bila sam među osnivačima ove priredbe i nitko od nas u startu nije očekivao da ćemo doći do 20. "Dana komina, pure i bronzina". Hvala svima koji nas podržavaju, koji nas podupiru financijski ili na drugi način, gradu Trilju, Splitsko-dalmatinskoj županiji, županijskoj TZ, a najviše "Cemexu". Ove godine ćemo potrošiti gotovo 20 tisuća eura.
U organizaciji je izravno angažirano pet-šest ljudi. Kao ravnateljica škole sa zadovoljstvom gledam da ćemo u narednoj školskoj godini imati 13 učenika, dva više nego ove, a nagodinu će broj učenika prijeći 15. Živim u nadi da će rast prerasti u trend. Posebno što je i ovdje pokrenut turizam kroz kuće za odmor s bazenima. Do sada ih imamo desetak, a nove se pripremaju. Nadamo se da ćemo i kroz njegovanje naše tradicijske kulture dovesti do novog života na ovim prostorima – zaključila je Ana Bravić.