Dalmacija Split

REAKCIJA ČLANA

Miroslav Madunić: Stečaj BRA-MA kreditne unije je jedino rješenje

REAKCIJA ČLANA

Iako me je novinar Marko Didić telefonski pozvao u „pet do dvanaest“, tj. pri već sročenom članku koji je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 27. prosinca, odazvat ću se pozivu, premda, danas, ja nisam službena osoba BRA-MA kreditne unije, u likvidaciji, (u daljnjem tekstu Unije) Split, koja može dati neku službenu izjavu, o stanju u Uniji, odnosno komentar objavljenog članka…

Odmah moram istaknuti da ja, niti bilo tko od preko 900 članova Unije nije vlasnik Unije. Ja sam samo jedan od pedesetak građana koji su prije 20 godina osnovali ŠKZ BRA-MA, Split, koja je svoje poslovanje, shodno Zakonu o kreditnim unijama (ZKU) preoblikovala u Kreditnu uniju 2009. godine.

Radi cjelovitog uvida u današnje stanje Unije neminovno je vratiti se dvije godine unatrag (konac 2015. godine), odnosno prikazati situaciju koja se tada dogodila.

Objavom članka u Slobodnoj Dalmaciji koncem listopada 2015. o tobožnjoj prijevari vlasnika nekretnine (braća Stenići iz Trogira) koja je bila sredstvo osiguranja novčane tražbine za dva kredita prijateljima Hadžibulić Nediljka iz Splita, počinje propast kreditne unije BRA-MA, Split. Iako je Unija svoj posao dodjele kredita obavila po svim propisima i procedurama uredno, stavljeni smo na stup srama…

Istog dana po objavi članka BRA-MA kreditna unija Split je doživjela 'stampedo štediša' na šaltere sa zahtjevima za isplatom sredstava koje su položili na štednju. Unija je izdržala oko dva mjeseca isplaćujući samo djelomično dospjelu štednju, ali više se nije moglo jer su iscrpljene sve likvidne mogućnosti za masovniju isplatu…

Prema izvještajima o likvidnosti koje je Unija obvezna slati HNB-u, a koji su pokazivali stanje nedovoljni stupanj likvidnosti, prisilili su HNB da izvrši uvid u situaciju u Uniji.

Predstavnici HNB-a koji su kontrolirali stanje, u svom radu su se ravnali prema propisima koji reguliraju poslovanje banaka, a ne kreditnih unija (slični su propisi koji reguliraju poslovanje, ali ne isti). Rezultat nadzora je utvrđenje negativnog stanja od oko 28 milijuna kuna.

Utvrđeni negativni rezultat je posljedica nenaplaćenih kredita i neopravdanog umanjenja vrijednosti vlastitih nekretnina, od predstavnika HNB-a, bez ikakve podloge, u tada važećim propisima koji reguliraju poslovanje kreditnih unija. Iako je bilo opravdano sporiti nalaz predstavnika HNB-a, predsjednik NO-a Kreditne unije, to Upravi nije dozvolio, tako da je uprava silom prilika morala prihvatiti zapisnik HNB-a, i na posljetku prihvatiti vlastitu kaznenu sankciju odmjerenu od HNB-a, sve prema Zakonu o kreditnim unijama.

Posljedica nelikvidnosti koju su izazvale štediše navalom na šalter za isplatom te nalaz nadzora HNB-a bio je uzrok odluke o likvidaciji Kreditne unije, jer se, u tom momentu, zbog nedostatka sredstava jednostavno nije moglo više raditi.

Po rješenju o upisu u registar Trgovačkog suda Split, članovi Uprave su i likvidatori, koji su trebali nastaviti poslovanje sa samostalnom vlastitom likvidacijom, ali za to predsjednik NO-A nije mario već je želio dovesti likvidatora izvan Unije.
Ista osoba, temeljem zapisnika HNB-a kojim je „de facto“ neopravdano umanjena imovina Unije, je predložila stečajni postupak te je, naposljetku, podnijela i ostavku.

Iznenađeni ovakvim stavom prvog likvidatora, skupština je imenovala drugog likvidatora, početkom kolovoza 2016., kojem je, zaključujem, glavni cilj bio kazneno progoniti bivše rukovodstvo, dok je osnovnom zadatku za koji se nametnuo skupštini - likvidaciji, tj. naplati potraživanja te isplati štedišama njihovih potraživanja, posvetilo vrlo malo pažnje.

Dakle, prelaskom u pravni status likvidacije, glavni radni zadatak likvidatora je bio naplatiti nenaplaćeno iskazano u zapisniku HNB-a, te sredstva isplatiti štedišama-deponentima, čime bi se anulirao negativni rezultat utvrđen zapisnikom HNB-a i postupak likvidacije bi tekao na jedan normalan, vjerujem, zadovoljavajući način.

Dakle, drugoimenovani likvidator je jedan cilj ostvario, tj. pokrenuo je kazneni postupak koji je započeo saslušanjem uprave, od predstavnika ŽDO-a, dok sa drugim najvažnijim, tj. osnovnim ciljem - naplatom potraživanja, nije učinjeno, praktično, ništa.
Za gotovo 1,5 godinu dana štedišama je isplaćeno samo oko 4,5 posto od ukupnog iznosa štednje, pa je to glavnu uzrok što je grupa štediša, ne vjerujući u ovakav tijek likvidacije, tj. u strahu za vlastita sredstva na štednji, pokrenula stečajni postupak.

Naime, Kreditna unija za osiguranje novčane tražbine po kreditima ima ugovoreno osiguranje, gotovo isključivo, s nekretninama koje su, u pravilu dvostruko veće vrijednosti od plasiranih sredstava. Isto tako, po nevraćenim kreditima, u svom portfelju posjeduje nekretnine preuzete umjesto novčane tražbine.

Prodajom istih nekretnina te, kako je spomenuto, efikasnom naplatom kredita koje poslove treba, umjesto likvidatora obavljati stečajni upravitelj, štedišama će, u dobroj mjeri, sredstva biti isplaćena, o čemu će voditi računa opunomoćenici štediša, koji čine tzv. vjerovničko vijeće (uglavnom grupa opunomoćenih odvjetnika)…

Ako stečajni upravitelj ne bi svoju dužnost obavljao savjesno, kao što je to slučaj sada s likvidatorima, vjerovničko vijeće ga, po proteku svaka tri mjeseca, može smijeniti, te tražiti od Trgovačkog suda imenovanje drugoga stečajnog upravitelja. Za razliku od današnjeg stanja, predlagači stečaja, a i ostali štediše koji razumno razmišljaju, vjeruju da je stečaj, u ovoj situaciji, najbolje rješenje.

Stoga sam uvjerenja da stečaj mora započeti što prije kako bi štediše pretrpjeli što manju štetu, jer za kreditni portfelj od oko 60 milijuna kuna, kako je spomenuto, za osiguranje novčane tražbine, Unija ima ugovoren dvostruko veći iznos vrijednosti nekretnina…

Nije mi namjera komentirati izjave nekolicine štediša objavljene u Vašem članku, no mogu samo reći da se ŠKZ BRA-MA, nakon toga i Kreditna unija pridržavala propisa o obavješćivanju članstva, naročito štediša gdje je u poslovnom prostoru, na javnom mjestu naznačeno bilo da sredstva na štednim depozitima kod kreditnih zadruga ili unija ne mogu biti osigurana (zakonodavac nije dozvolio osiguranje štednih uloga u KU).

Isto tako, ističem da nitko od uprave ili zaposlenika Unije nije nikoga nagovarao da polaže sredstva na štednju u Uniju, kako to izjavljuju pojedinci u navedenom članku. Ističem da su krediti umirovljenicima najsolidnija stavka kreditnog portfelja, s tim što je ona, nažalost, bila niska.

Što se tiče izjava o kamatama iste su se uvijek kretale u okvirima propisanih limita.

Na kraju želim istaknuti da ćemo se, kao okrivljene osobe, u predstojećem kaznenom postupku, znati obraniti, te želim naglasiti da se ubuduće suzdržavam od bilo kakvih javnih izjava kao što je ovaj put.

Miroslav Madunić - član BRA-MA kreditne unije, u likvidaciji, Split

Naslovnica Split