Zašto naš čovik voli da mu smrdi ili kako je Kerum nasamario siromahe i njihov novac spiskao u nikad završeni raj za bogataše u lanenim košuljama

Neobično je u noći bez mjeseca proći splitskom Zapadnom obalom. Ako ne znate da je tu nekakav nedovršeni hotel, nećete ga ni vidjeti. Okolo je osvijetljeno, a tamo gdje je prije zalaska sunca bio stakleni neboder samo je mrak, tajanstvena, neprozirna tamna masa. Hotel Marjan iščezao je u ništavilu. Kao da ga je usisala nekakva crna rupa što se rastvorila na noćnom nebu.
Bit će valjda i deset godina kako ta betonska sablast stoji uz more, najružnija zgrada na najljepšem mjestu u gradu. Deseci tisuća išaranih i zapišanih kvadrata ni za koga osim za beskućnike i maloljetne delinkvente što se do smrti bodu noževima, opominjući spomenik propasti jednoga neukog rasipnika, piše Ante Tomić u svojoj kolumni u Jutarnjem listu.
Trebao je to biti luksuzni hotel, ali je Željko Ke...