Dalmacija Split

potraga za novim domom

Splićanin čija su jedina imovina Gotovinine pohvalnice i Tuđmanova ordenja zadnji je u redu za socijalu: ima li nade za Alenka ili se ipak mora vratiti u gnjilu kamp-kućicu bez struje i vode?

potraga za novim domom

Ne dolazi u obzir. Alenko Barač neće završiti na ulici. Niti će se vratiti u kamp-kućicu, gnjilu, na Spinutu, u kojoj je nekoć godinama živio kao pas.

Tako nam je jučer rečeno na nekoliko adresa. Rješenje se, istina, još traži, zapravo, tek se počelo tražiti jer je malo tko znao da se Alenko Barač 20. rujna mora iseliti iz podstanarskog stana u Varošu, u Splitu, tamo gdje turisti kao okupatori nadiru, te se ponovno "skućiti" u trošnoj prikolici bez struje i vode, ali će se, uvjerili su nas, naći. Mora se naći. I za Alenka, i za sve nas, jer ako Alenku ne pomognemo, ako njega ne utoplimo, onda bolje da se podavimo, da nas nema i da nas nikad nije bilo.

– Činimo sve da pomognemo gospodinu Baraču, iako u ovom trenutku rješenje, odnosno formu, još nemamo, uvjeren sam da ćemo uspjeti – kaže nam splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara.

Iznenadila ga je, veli, naslovnica "Slobodne", nije znao za Alenkov slučaj, ali je odmah službama iz resora socijale dao nalog da ispitaju sve opcije koje bi mogle dovesti do trajnog i pozitivnog raspleta jedne teške ljudske priče.

– Potrudit ćemo se da gospodin Alenko živi kao čovjek. Sreća da smo donijeli proračun, pa mogu reagirati – zaključuje Opara.
Slobodnih gradskih stanova nema, red nesretnih ljudi ne smanjuje se, a nesretni Alenko, umirovljeni branitelj kojemu su jedina imovina Gotovinine pohvalnice i Tuđmanova ordenja, na samom je začelju te kolone. Nema obitelj – "kad nemaš ništa, nemaš ni ženu, tako vam je danas", govori – a ima penziju. Kakvu-takvu. Dovoljnu da bude među zadnjima u redu za socijalni stan.

Jedna od mogućnosti, možda i najizglednija, jest da Alenko pronađe podstanarski stan, a da Grad preuzme njegovo plaćanje.
– Budite uvjereni da ćemo uspjeti, da ćemo ponovno naći smještaj za našeg Alenka. U suprotnom, bila bi to tragedija za cijelo hrvatsko društvo – u izjavi za naš list veli Tomislav Madžar, jedno vrijeme savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović za sport i zdravstvo, a u ovoj priči važniji kao tajnik Udruge "Cro Unum", koja je šest godina pomagala Alenku Baraču.

Trebalo je to trajati jednu godinu, tako su svi obećavali pazeći da ih kamere ne zaobiđu, a potom će, kleli su se, društvo preuzeti brigu o Alenku. Malo morgen. Šest godina je Alenko Barač ovisio o "Cro Unumu", država ga nije ni primijetila.

– Kako smo tada uz pomoć donatora gospodinu Baraču osigurali stanarinu, tako ćemo i sada rješenje naći. Hrvatski branitelji su možda i najugroženija skupina našeg društva, i zdravstveno i socijalno, te je nedopustivo da budu zaboravljeni – tvrdi Madžar.

Institucije, uvjeren je tajnik "Cro Unuma", ovaj put neće zakazati. Grad, Županija, Ministarstvo branitelja, netko, bilo tko, pružit će Alenku ruku. I to zauvijek, a ne da sljedeće godine opet o njemu, a zapravo o nama, moramo pisati.

 

Naslovnica Split