Dalmacija Split

ČITAV ŽIVOT TAJNICA

Za mirovinu radila 49 godina, od toga 44 na - Patologiji

ČITAV ŽIVOT TAJNICA

Smilja Vuko, tajnica Patologije splitskog KBC-a Jakov Prkić/CROPIX

Dobar dan, da, da dobili ste Patologiju, imamo vaš nalaz gospođo, pričekajte trenutak, ne smijem vam ja reći nalaz preko telefona, ali kad je takva situacija evo mogu... Jeste li još tu, sve vam je u redu, nalaz je negativan. Ne znači vam to da ste bolesni, negativan vam je u ovom slučaju dobro, najbolje, zdravi ste, a po nalaz možete doći kad hoćete...

Ovakav razgovor tek je jedan od tisuće poziva dnevno na koje odgovara Smilja Vuko, tajnica Kliničkog zavoda za patologiju, sudsku medicinu i citologiju KBC-a Split, smještenog u zgradi na istočnom dijelu bolnice na Firulama, u zgradi u koju se mora otići i kad se ne želi, na kraju životnog puta, ali i zgradi u kojoj se događaju lijepe stvari, viđaju vedri i topli ljudi i dobivaju lijepe vijesti.

Upravo takva vijest itekako ima veze s ovom zgradom i Zavodom, jer tajnica Smilja Vuko nakon 49 godina staža odlazi u zasluženu mirovinu.

E, sad, kad se gospođu Smilju vidi na prvi pogled, teško je zamisliti da je stigla do 65. godine života i fascinantne brojke od čak 49 godina radnog staža, od toga 44 godine na istom mjestu, na Patologiji splitske bolnice.

- Eh, Bože moj, kao djevojčica od nepunih 16 godina, a kao najstarije dijete od nas devetero, došla sam, kako se kaže, trbuhom za kruhom iz triljskog kraja, točnije iz Košuta u Split. U tom velikom gradu znala sam samo za crkvu, i to Svetog Duju, te za bolnicu i ništa drugo - prisjeća se Smilja Vuko.

’Moja je sreća što samsurađivala s krasnim ljudima’

U život se tada na najljepši način uplela ljubav i njezin Ante za kojega se udala i s godinama postala majka troje djece i baka troje unučadi.

Tijekom svih desetljeća rada na Patologiji iskusila je loše i vedre strane posla. Kaže kako je taj posao i težak, jer se isprepliću dobre i one manje dobre vijesti, kada i tajnica pusti suzu. Tuge, i to one najteže, bilo je u Domovinskom ratu:

- Naša je mladost odlazila na ratište, braniti svoje, a onda se vrate u našu zgradu, morate zbog obitelji biti dostojanstveni, a srce se lomi. Tako je bilo i nakon kornatske tragedije, svi smo plakali...

A kako li je tek našem osoblju bilo i za vrijeme rata i nakon njega, oni su vam svi krasni, tehničari, obducenti, patolozi, molekularni biolozi... Treba te zapisnike s očevida složiti, to je važan dio svih sudskih postupaka, ali moja je sreća što sam surađivala s krasnim ljudima - zaključuje Smilja Vuko pri kraju svog dugovječnog radnog staža, jednoga od najdužih u državi.

ojdana koharević

Od nje učila i današnja pročelnica

Pročelnica Odjela za obdukcije doc. dr. sc. Gea Forempoher s posebnim emocijama govori o Smilji Vuko:

- Pisala je na jednom pisaćem stroju, sve se diktiralo “u pero”, patohistološki i obdukcijski nalazi su morali biti, iz prve, gramatički i lingvistički točni, a gospođa Smilja je točno pisala, bez pogrešaka. Štoviše, mene kao mladog specijalizanta tada je naučila mnogim detaljima latinske terminologije koju smo morali upotrebljavati - kaže doc. dr. sc. Gea Forempoher.

Prof. dr. Šimun Anđelinović: Ljudima je pružala utjehu i nadu

Smilja Vuko je profesionalka s dušom, tako o svojoj tajnici govori prof. dr. sc. Šimun Anđelinović, predstojnik Zavoda za patologiju, sudsku medicinu i citologiju KB-a Split.

– Bila mi je čast raditi s njom jer ona je ta osoba koja je ljudima u najtežim trenucima znala pružiti utjehu i nadu, uputiti ih gdje se trebaju liječiti. Bez obzira tko je naslijedi, slobodan sam reći da je takvu osobu teško zamijeniti – kaže prof. dr. Anđelinović.

Naslovnica Split