Mladi Solinjani, učenici Osnovne škole don Lovre Katića u svom su filmu "As the river flows" (Dok rijeka teče), oživili staru Salonu.
Na trenutke je tako Solinom prošetala lijepa Salonitanka u lepršavoj bijeloj togi i ukrašena prekrasnim pletenicama, rimski je vojnik ponovno začuo povike svjetine u amfiteatru, a kralj Zvonimir je čvrsto stiskao svoju krunu u bazilici sv. Petra i Mojsija. Školarci su sve to realizirali sami, bili su snimatelji, urednici, scenografi, montažeri i, naravno, glumci. A, kroz projekt su ih vodile njihove mentorice, čija je i ideja filma, učiteljica Željana Lažetate profesorica engleskog i njemačkog jezikaVanja Fazinić.
– Ovo je film o povezanosti Solinjana s Jadrom, jer ni život stare Salone, a ni suvremenog Solina ne bi bio moguć bez rijeke. Rijeka je u našem filmu svjedok, ona priča svoju priču, jer u svom toku povezuje burnu prošlost, mirnu sadašnjost i budućnost, dok film završava dječjim smijehom jer djeca predstavljaju budućnost grada – ukratko je pojasnila ideju filma prof. Fazinić, ističući kako su ovakvi projekti, kroz suradnju nižih i viših razreda, postali važne odrednice na kojima svi kolege u školi sve više djeluju.
– Pratimo tako rast i razvoj djeteta od dana kada dođe u našu školu do trenutka kada je napusti i sve više ćemo nastojati raditi na ovaj način – naglasila je prof. Fazinić što potvrđuje i učiteljica Lažeta.
– Djeca su simbol Solina, jer je Solin populacijski najmlađi grad, pa smo tako u filmu povezali djecu i rijeku, jedno i drugo predstavlja život, i kontinuitet života. Imamo dosta sličnih projekata koje u školi radimo, tako i nas dvije razmjenjujemo iskustva, ideje, nadopunjujemo se i pripremamo djecu za određeni stil rada u višim razredima gdje ima više prezentacija – kaže učiteljica i pojašnjava kako su oni u nižim razredima, s drugašima, također radili projekt "Nova djeca stare Salone", što je bilo jako dobro primljeno.
– Naša ideja je da u budućnosti izgradimo jedan tim koji bi bio ekipiran od nižih i viših razreda, da djeca stasaju na tom medijskom području, jer tako puno bolje pamte sadržaje i razvijaju te svoje sposobnosti. Kada pitate moje učenike, oni su sada trećaši, oni će vam iz tih prezentacija sve izrecitirati kao da su to jučer učili, što je nemoguće da jednu redovnu lekciju tako zapamte. A, kad smo vidjele da radimo na isti način, da smo vezane za Salonu i obje je obožavamo odlučili smo krenuti upravo s ovim projektom o Saloni, da osvijestimo djeci koliko je to bogatstvo – poručuje učiteljica, a da je sve to tako potvrdili su nam i mladi "filmaši".
– Naučio sam da Solin trebam čuvati i da imamo ogromno blago – veli nam sedmašPetar Spajić koji je uz Zvonimira Mijićabio montažer.
– Inače montiram neke videouratke za sebe ili za šalu s prijateljima, a ovo je prvi put da sam u pravom projektu. Moram priznati, bilo je teško, radio sam do kasno, ali sam naučio nove stvari u montaži – otkriva Petar, dok je glavni snimatelj bio njegov kolega Zvonimir.
– Meni nije prvi put, već imam iskustva u snimanju i volim to raditi – kazao nam je Zvonimir, a da ima sklonosti za ovaj posao potvrđuje i profesorica Fazinić:
– Zvonimir je više puta sudjelovao u filmskim školskim projektima, ima nevjerojatan osjećaj za kameru i mirnoću ruke, izvanredno oko, te emociju koju spaja u sliku. Na njemu je bila velika odgovornost, ali je on to sve riješio svojom staloženošću i pouzdanošću.
Osim u Saloni i u Šupljoj crkvi, snimali su i u Gašpinoj mlinici, centru Solina i Gospinoj livadi.
– Ovakvi su projekti privlačni djeci, zato jer se oni tu nesputano daju, kreativni su, i mi zaista uživamo raditi s njima. Bili su zaista i predani i strpljivi, bilo im je važnije završiti scenu nego ići na sok, a bilo je zaista vruće, bio je vreli kolovoz – govore mentorice o ekipi.
A, onaj koji je možda najviše okušao što znači raditi ljeti na filmskom setu bio jeMarko Tarle u ulozi rimskog vojnika.
– Bilo je dosta teško nositi cijelu opremu, čitav onaj oklop. Baš sam se zapitao kako im je bilo tako ratovati i živjeti... Ma, ni špigetu nisam mogao zavezati, pa mi je pomogla profesorica – smije se Marko, a svi potvrđuju kako takvih anegdota nije nedostajalo.
– Postavili smo suvenire u rijeku, ali ih je voda odnijela, pa je profesorica brže bolje uskočila da ih spasimo – prepričava Nina Lauš pritom ističući kako su se zaista tijekom "seta" dobro i nasmijali.
– Ovako smo bolje upoznali naše profesore i stvorili smo svi bolje odnose – ističe i učenicaEna Baričević, koja je bila zadužena za scenografiju, a pomagala je i oko snimanja. Ona je, kako je predstavljaju i "dobri duh ekipe".
– Prvi kadrovi snimljeni su priručnom kamerom i tabletom. Sve nam je to bilo nešto novo i zanimljivo i ponavljali smo scene više puta dok nismo svi bili zadovoljni – dodaje Ena.
I Nina Lauš koja je utjelovila Salonitanku, odnosno poznatu "glavu Solinjanke", mislila je da će sve to biti laganije.
– Ponavljala sam scene dosta puta dok se cijela ekipa nije složila da to valja, shvatila sam tako kako je bitan svaki detalj, od velikog i malog koraka, do pokreta ruke, glave, na sve je trebalo paziti, a posebno mi se svidjela frizura koji su mi radili u solinskom frizerskom Salonu "Bella Donna" – govori sedmašica Nina, dok je godinu dana mlađa Korina Vego bila glas rijeke.
– Bilo je zanimljivo biti glas rijeke, i to još na engleskom jeziku – kazuje Korina dok se iDuji Lisniću svidjela njegova uloga kralja Zvonimira.
– Super je iskustvo, svi smo radili kao tim. A, ja sam se osjećao kao vladar Solina – sa osmijehom će Duje kojemu se najviše utisnulo to što film završava dječjim smijehom, smijehom mladih.
– Mi smo budućnost ovoga grada – zaključuje Duje.
Učenje posredstvom novih medija
– Svaka od nas odvojeno je radila s generacijama učenika na multimediji u svome razredu. Moja priča počinje 2012. kada sam dobila stipendiju EU-a. Na sveučilištu u Amsterdamu sam dobila tečaj za multimediju u nastavi s naglaskom na film i od tada sam s učenicima snimila više od dvadeset filmova i te filmove su vidjeli na konferencijama u Dublinu, Manchesteru, Münchenu... Primjenjujem, dakle, metodu učenja jezika kroz film – pojašnjava prof. Fazinić, pa veli kako su im projekti i ranije bili zapaženi.
– Na konferenciji u Birminghamu našu je prezentaciju zapazio direktor međunarodne ljetne škole iz Ludlowa, pa je naš učenik Zvonimir Delaš, danas srednjoškolac, dobio prošle godine dvotjednu stipendiju. A, Grad Solin je sufinancirao njegov put – ističe uz zahvalu prof. Fazinić.
Sve smo snimili vlastitom opremom'
Film "As the river flows" u trajanju nešto manjem od pet minuta dobio je i posebno priznanje na ovogodišnjem 20. jubilarnom Međunarodnom festivalu turističkog filma (ITF CRO 2017.), koji se održao u Solinu.
– Sve smo radili sa svojom opremom, koja nije dovoljna za ovakav projekt. Možda nas netko još prepozna, pa ubuduće dobijemo nešto profesionalnije – kažu mentorice.