Dalmacija Split županija

FUREŠTI, A DOMAĆI

'Ovdje se osjećam voljeno i dobro u svojoj koži, tu ću provesti ostatak života': stranci koji su se doselili u Split pokazuju kako se treba voljeti svoj grad

FUREŠTI, A DOMAĆI

Da Splićani žive u najlipšem gradu na svitu, postajemo najčešće svjesni tek kada nam počne nedostajati dok smo u tuđini, a "doma" nas na to podsjećaju ljudi koji su svojevoljno izabrali Split kao svoj grad.

Došli su nam iz svih krajeva svijeta, raznih su generacija i zanimanja, različitih kultura, životnih priča, ciljeva i želja, a osim ljubavi prema ovom kutku Lijepe naše, slobodno možemo ustvrditi da im je zajednička nevjerojatna pozitivna energija kojom zrače i želja da pridonesu društvu u kojem žive. Upravo to veže šaroliku ekipu splitskih "expata" koji ne stoje po strani kada se nešto događa u njihovu novom domu, a neke od njih smo okupili na kavi, gdje su nam govorili o svom životu u novoj sredini.

Primjer za njihov hvalevrijedan društveni angažman je brza reakcija kada je Split i okolicu zadesio golemi požar, pa su bili među prvima koji su vatrogascima u Žrnovnici nosili hranu i potrepštine. Engleskinja Maria Brooks, 68-godišnjakinja, koja tu živi već pet godina, brzo se dosjetila idealnog obroka za onemoćale vatrogasce koji su se prve noći borili s vatrenom buktinjom. Vjerujemo da su njezinom donacijom bili oduševljeni.

– Mislila sam se što im mogu dati a da budem sigurna da će im se svidjeti. Onda sam se sjetila da ovdje svi muškarci vole ćevapčiće pa sam otišla u "Kantun Paulina" i zatražila da mi naprave 22 porcije. Suptilno sam naglasila kako je to za naše hrabre vatrogasce u nadi da će ih obilnije popuniti. Čula sam da su ih prve pojeli i baš sam bila sretna – kazala nam je kroz smijeh ta umirovljena školska učiteljica, danas "šamanica", točnije duhovna učiteljica, koja u Splitu ima skupinu pratitelja s kojima radi.

Kuhanje za beskućnike

Čak devet požara prošle je godine prijavio 36-godišnji kanadski pilot Luke John Howard dok je bio na dužnosti i letio iznad naše obale kao pilot tvrtke "ECA". Upravo se iz neba zaljubio u Dalmaciju, što ga je potaknulo da tu ostane te se nastani u Segetu Donjem. Tu je već dvije godine, a nedavno je počeo raditi za jednu kanadsku aviotvrtku.

– Nisam bio tu kada je izbio požar, ali moram reći da su ti kanaderi napravljeni u Kanadi i zovu se "canadair". Divan je osjećaj kada znam da nešto iz moje domovine pomaže Hrvatskoj i drugim zemljama u EU-u pogođenima požarima. Ponosan sam što naša tehnologija spašava živote. Dolazim iz Kanade gdje je najstarija zgrada izgrađena prije sto godina, a sada živim ovdje gdje je sve dio tisućljetne povijesti. Još uvijek uživam u otkrivanju sve te baštine koju imate – ističe pilot.

Mirno nije mogla stajati ni njegova supruga Gulshat Valishina, inače Ruskinja, koja svoj Seget opisuje kao mirno i lijepo mjesto. Smatra da imaju pravi omjer vlastite privatnosti i spokoja, a opet su dovoljno blizu Splita i drugih gradova. Ona je svoju energiju i napore uložila u spašavanje napuštenih ljubimaca u tom okruženju, a naglasak je stavila na hvatanje i sterilizaciju uličnih mačaka, što se financira njezinim vlastitim sredstvima te donacijama građana ili radionicama slikanja koje sama vodi.

– Najveći je problem svijest ljudi, nedostaje edukacije. Mnogi smatraju da je normalno ako mačiće ili štence stave u vreću i bace u more. Ljudi ovdje još uvijek misle da je sterilizacija životinja nešto strašno i da joj se time nešto oduzima – emotivno nam je kazivala naša sugrađanka, koja želi stvoriti društvo u kojem nema okrutnosti prema životinjama.

U ugodan razgovor upustili smo se i s umirovljenicom Elgom Mannick, Kanađankom kojoj je majka rođena u Ogulinu. Prvih godina dana nakon dolaska u našu zemlju živjela je na Braču, već neko vrijeme je u Splitu i ulaže mnogo napora da nauči hrvatski jezik, a u procesu je traženja idealne nekretnine kako bi kod nas i ostala. Smatra da se nalazimo na idealnoj lokaciji gdje nam je sve nadomak ruke, a jedino što je brine jesu velike gužve u ljetnim mjesecima. Ni ona nije puno razmišljala kada je vidjela jadne vatrogasce koji se bore s vatrom i ugrožavaju vlastite živote za sve nas, te se priključila prikupljanju donacija. Prošlog proljeća su se splitski stranci na Elgin poticaj zaputili na Obojenu svjetlost kako bi očistili plažu, a njih 25 nakupilo je hrpe smeća.

– Žao mi je što ljudi bacaju stvari gdje god stignu. Tamo odakle ja dolazim, odmah bi dobili kaznu – ističe 67-godišnja Elga, koja smatra da se ne bismo smjeli tako odnositi prema predivnoj zemlji koja nam je dana. I ona se planira priključiti jednoj od idućih akcija kuhanja splitskih "stranaca" za beskućnike, u sklopu dugogodišnje inicijative "O La La". Već su im dvaput pripremali večeru te je donijeli u prihvatilište koje vodi udruga MoSt, pritom uloživši poseban trud da skuhaju jela karakteristična za krajeve odakle dolaze, pa je to bila prava internacionalna gozba.

Bombardiranje odgovorima

– Najviše me iznenadilo što korisnici nisu bili zainteresirani za egzotičnija jela, svima se svidjela pašticada i njoki, a piletina s curryjem, primjerice, nije baš bila popularna. Razgovarali smo i šalili se s njima, baš je bio dobar osjećaj vidjeti ih sretne. Sigurno ćemo to u budućnosti ponavljati, a sad znamo koja jela najbolje idu – kazala nam je Olga Fomina, 30-godišnja inženjerka iz Ukrajine koja tu živi pet godina, a od jeseni će biti pomoćnica Ivice Pirića, počasnoga konzula Ukrajine u Splitu, te je uzbuđena što će moći pomagati svojim sunarodnjacima kada tu dođu na odmor, ali i što će se naše dvije zemlje više poslovno povezati.

Imali smo priliku upoznati i Rosellu Vujević koja je u Split stigla prije 20 godina zbog ljubavi. Po struci je medicinska sestra, ali bavi se turizmom. Sudjeluje u svim aktivnostima koje ekipa "stranaca" organizira, od humanitarnih akcija do izleta koji su omiljeni.

– Split je moj dom, tu su moja kći i sin te brojni prijatelji. Tako mi je drago da ljudi ovdje žele živjeti i da vide kako nam je dobro ovdje. Ispratila sam već neke grupice "expata", a sada dočekujem nove. Zadnje dvije godine primjećujem da nam dolaze više mladih ljudi, za razliku od obitelji s djecom kojima baš njihovo školovanje često bude razlog za povratak u svoju zemlju – govori nam simpatična Južnoafrikanka, sretna što su njezina djeca odrasla u sigurnom okruženju, što nije slučaj u njezinoj domovini.

– Kad dođe netko novi u grupu i nešto ga zanima, svi ga bombardiraju odgovorima. Solidarnost je jako dobra među članovima, ovi koji su tu dulje pomažu novima pri dobivanju dokumenata, kako pronaći liječnika i slično – objašnjava nam, a svi nam uglas govore kako je za humanitarne akcije i djelovanja zaslužna Ives Cikatić, Splićanka koja se povezala s našim "strancima" te ih obavještava ako se nešto značajno događa u gradu.

Splitski "stranci" uglavnom se povezuju preko društvenih mreža, a tu svakako prednjači Facebook, na kojem djeluju dvije grupe. Mnogi su se tako povezali, razmjenjuju iskustva, pomažu jedni drugima. Ives ih, osim na mogućnost humanitarnog djelovanja, upućuje i na društvena zbivanja i manifestacije, što je dodatna prilika za druženje što, jednoglasno nam objašnjavaju, mnogo znači kada ste u stranoj zemlji. Zato je i razumljivo što nam redom kažu kako su u Splitu stekli brojne prijatelje iz redova lokalaca, ali i "Stranaca".

Fantastična energija

– Meni je izlet nas stranaca na Klis doslovno promijenio život u Splitu. Bilo nas je sa svih strana i svih godišta. Tu sam pronašla dobre prijatelje. O tebi ovisi koliko ćeš sudjelovati i biti aktivan, bilo da je riječ o planinarenju, volontiranju, odlasku na kulturna događanja, zaista svašta zajedno radimo – kazala nam je mlada Ukrajinka, koju smo zamolili da nam kaže što joj u Splitu i baš nije po guštu.

– Za Split bi bilo dobro da se naprave biciklističke staze. Sviđa mi se što je u gradu obogaćena ponuda restorana, mjesta za izlazak, no smeta mi što zimi nije ugodno boraviti nepušačima u kafićima gdje se uglavnom puši – ustvrdila je, a savjet je imala i Maria.

– Mislim da morate paziti da ne izgubite vaš način življenja koji nas je sve tu privukao. Ne želim da vam otmu sve što imate, druge zemlje su tako izgubile svoju kulturu. Vi imate fantastičnu duhovnu energiju, vibracije nalik Indiji, predivno tlo i zemlju. Ovdje se osjećam voljeno i dobro u svojoj koži, zato sam tu odlučila provesti ostatak života – govori nam ta umirovljena učiteljica iz Engleske koja vodi aktivan društveni život, obilazi sva gradska događanja, oduševljena je našim baletom i operom, a nije joj jasno zašto su tako malo posjećena gradska kina.

 

Naslovnica Split županija