Dalmacija Split županija

DUGI RAT

Požrtvovne tete iz vrtića organizirale humanitarnu predstavu o Crvenkapici kakvu još niste vidjeli

DUGI RAT

Najdraža bakica mojaaaa, kapicu meni je dalaaa, kapicu crvenu krasnu, od mekog toploga šala, lalala, lalala... Nikud s puta ne skreni, košarica nije laka, al' će joj se sigurno veseliti baka... - pjevala je tako mala Crvenkapica šumom, dok se pred njom nije stvorio strašni vuk.

- Auuuuuu... - stao zavijati vuk iz sveg glasa, dok su uto neki mališani brže-bolje poletjeli mami ili tati, a oni malo hrabriji uzdigli se još više iz zadnjih redova na prstiće kako bi vidjeli kakav će se razvoj događaja zbiti. Otvorili širom okice čekajući rasplet...

I puče u šumi negdje tako puška, pa na scenu izišao i lovac Luka i zaradio "veeeeeliki" pljesak.

- Ajde mama, plješći - veselo povikuje i trogodišnja Marija mami Mirjani, dok sa sekom Danicom gušta u predstavi "Crvenkapica" koju su priredili iz Dječjeg vrtića "Dugi Rat" u kinodvorani u Dugome Ratu.

Pri put su odgojiteljice za mališane vrtića pripremile i odigrale jednu ovakvu predstavu, a u sklopu velikog UNICEF-ovog projekta "Škole za Afriku".

- Ovo nam je druga godina da sudjelujemo u projektu. Lani smo to učinili prodajnom izložbom radova, a ovaj put smo se upustili i u glumačke vode. Odigrat ćemo tako danas dvije predstave za ukupno 250 mališana iz naših vrtića, a sva su djeca dobrodošla - dočekuje nas ravnateljica vrtića Biljana Brkan dok polako ulaze uzbuđena dječica, a roditelji na vratima umjesto ulaznice doniraju svoj humanitarni prilog.

- U principu ni roditelji ni šira javnost nisu nikad upoznati s detaljima našega rada jer mi puno više napravimo nego što prezentiramo, pa je ovo prilika da vide barem dio onoga što svakodnevno prenosimo na djecu u radu kroz naših devet skupina. U početku smo probe održavali navečer zato što vrtić radi do osam navečer, pa je tako isprva bilo i malo otpora. Znate ono, treba izdvojiti vrijeme, većina odgojiteljica su majke, treba uskladiti sve obveze, bilo je i straha od javnog nastupa i odbijanja uloga: "Ja to ne znam, pa ja to ne mogu, kako ću"...

Međutim, kada se projekt nakon četiri, pet proba zahuktao, počeo je smijeh, radost druženja, počela je raditi mašta, kako sa što manje napraviti više - prisjeća se ravnateljica tih intenzivnih priprema, ističući kako je zaista ponosna što je cijeli vrtić sudjelovao u predstavi.

- U "Crvenkapici" glumi petnaest kolegica, odgojiteljica, ali osim njih uključeni su doslovno svi djelatnici vrtića na različite načine.

Uglavnom, cijeli kolektiv već dva mjeseca živi s našom "Crvenkapicom". Cijelu scenu su izradile odgojiteljice, na čemu im veliko hvala, ali jako smo zahvalni na pomoći jedne mame, odnosno bake koja nam je ušila ove zastore za scenu - pokazuje nam ravnateljica na zeleni svijet šume iz kojeg će poslije izići leptiri, bubamare, zečić, zaplesat će cvijeće...

- Veliki doprinos je dala kolegica Vlasta Perak kao redateljica predstave koja je ovu priču malo modificirala.

Poruka priče je, naravno, da dobro uvijek pobjeđuje. Mi smo već o značenju ove humanitarne akcije razgovarali s djecom u vrtiću, a vjerujem i roditelji kod kuće. Osim što pomažemo djeci Afrike, kod naše djece ovim razvijamo različite vrijednosti: empatiju, uvažavanje različitosti, odgovornost, pravednost, solidarnost, te važnost obrazovanja. Glavna poruka jest da se obrazovanjem može sve, štoviše, na taj način utječemo na društvo: stvari se mogu pomaknuti na puno, puno bolje - ističe Biljana Brkan.

- Ugodno sam iznenađena kako su "tete" odigrale predstavu, raduje me da su ovako aktivne jer će i moja Danica na jesen u ovaj vrtić kao predškolac - nastavlja mama Mirjana iz Krila, dok se trogodišnja Marija ne prestaje vrtjeti po sjedalici, zapitkivati i pljeskati, potpuno uživljena u predstavu.

Ni vuka se ne boji, kaže.

- Dičica su guštala, neki manji su se malo preplašili vuka pa poletjeli mami ili tati u krilo. Nije im, vidjela sam, bilo svejedno, ali zato smo i napravili jednu ovakvu predstavu sa sretnim krajem, s vukom koji postaje prijatelj, zato mislim da neće biti straha - kazala nam je i redateljica predstave Vlasta Perak koja u dječjem vrtiću u Dugom Ratu radi kao odgojiteljica već sedamnaest godina, svaki dan putuje sa Žnjana.

- Volim voziti pa mi nije problem, a kad vidite kako se djeca raduju kao danas, onda morate biti sretni što radite ovaj posao. Ideju smo našli u audiopriči "Crvenkapica", poslužile smo se scenarijem Glazbene škole "Josip Hatze" u Splitu, koji sam adaptirala za naše potrebe te im ovom prilikom od srca zahvaljujemo što su nam ustupili tekst.

Prvi put sam u ovoj ulozi redateljice, snalazili smo se i u hodu smo radili sve. Za mene je ovo bilo čarobno iskustvo i jedan lijepi timski rad. Unatoč tome što smo ponekad bili malo štufi jer dugo na tome radimo i svima nam je ovo novina, ovo nam je donijelo jedno veliko zadovoljstvo. Mislim da se to vidi kod svih, pogotovo nakon ove prve izvedbe. Nakon pljeska svima nam je laknulo, mislim da smo napravili dobar posao, družili smo se i uživali, čestitam curama što su dale i više od maksimuma - poručila je Vlasta, a zadovoljstvo u radu na ovom projektu podijelio je s nama i lovac Luka, odnosno "teta" Anamaria Laušić.

- Dobili ste zaista veliku podršku iz publike!

- Čim sam čula pljesak, odmah mi je bilo lakše. Oduševljena sam i zadovoljna sam izvedbom, druženjem i pripremama. Iskreno sam guštala i voljela bih da se ovo ponovi. Budući da sam trenutno na zamjeni, voljna sam doći i ekstra i ako trenutno ne budem tu, tim više što je ovo humanitarno - veli Anamaria iz Dugog Rata, namještajući crne lovačke brkove.

- Mama, mama, eno teta Karla i Antonia - govori četverogodišnja Mihaela Mlikotić mami Marijani kad je vidjela svoje dvije "tete" leptirice kako izlaze na pozornicu.

- Super je predstava, kao da je igrala profesionalna postava - kazuje nam mama Marijana iz Dugoga Rata, a da se Mihaeli svidjelo nije trebalo ni pitati, jer se svako malo od sreće okrenula i poljubila mamu.

- Teta Tea je vuk, a teta Gorana Crvenkapica - odmah ih je prepoznala predškolka Hajdi Mladin iz Duća.

- Lijepo mi je bilo, svidjelo mi se kako naše tete glume - kaže Hajdi koja dogodine ide u školu, a voli i ona glumiti po kući.

- Obožava glumu, nadamo se da će biti kao i naša rodica, glumica Jolanda Tudor - ponosna je na to mama Nadana.

"Nek' veselje šumom vlada i nek' nitko tu ne strada...", pjevušit će djeca još dugo po vrtiću, a dogodine će im odgajateljice, vjerujemo, prirediti neku novu bajku ili priču.


Knjige za dvoje djece 95 kuna

Podaci govore da više od tri milijuna djece u svijetu još uvijek ne ide u školu. U Hrvatskoj je ovo deveta godina da se provodi UNICEF-ov projekt "Škole za Afriku", a naš vrtić uključen je od lani, kada smo priredili prodajnu izložbu.

U Hrvatskoj je u tom projektu do sada prikupljeno više od četiri milijuna kuna, a u projekt je u prošloj godini bilo uključeno 230 škola i sto vrtića.

Sredstva koja se prikupe u akciji troše se za izgradnju i opremanje škola i vrtića, edukaciju učitelja i odgojitelja, školski pribor i didaktiku, školske uniforme, opremanje knjižnica, nabavu sportske opreme i sličnog.

Na primjer, knjige i bilježnice za dvoje djece u Africi koštaju 95 kuna, klupe i stolice za dvoje djece 190 kuna, navodi ravnateljica Biljan Brkan.


Poticaj drugima

Osim velike zahvale svim kolegicama i djelatnicima vrtića na trudu i vremenu koji su uložili u ovaj projekt, zahvaljujemo i vlastitom pogonu na tehničkoj podršci, potom Goranu Mladinu koji je bio odgovoran za zvuk i svjetlo, a želimo pohvaliti i odličnu suradnju i odaziv naših roditelja, ne samo u ovom projektu nego i u svakom drugom, ističe ravnateljica Brkan, kazavši kako se nadaju da će ovim primjerom biti poticaj i drugima.

 

Naslovnica Split županija