Spustio se dim s Mosora do mora, pa kad se Sirobujom spuštate prema skretanju za Žrnovnicu imate osjećaj da ste uronili u oblak. O smradu paljevine ne treba ništa ni reći, a kada stignete do centra sela – zaspe vas fin pepeo. Onako bijel – izgleda poput snijega. Uz sve to navedeno – imajte na umu da je u ponedjeljak ujutro Žrnovnicom osim vatre vladao i vjetar, i to onaj najgori – onaj koji ne puše u jednom smijeru – već u svim smjerovima koji mu padnu na pamet.
Požar je izbio u sred noći, negdje prije dva sata, najvjerojatnije na predjelu poviše školske dvorane OŠ Žrnovnica. Gonjen vjetrom – raširio se na sve strane. Što je vatru potaklo doznati ćemo nakon očevida, a očevid će se obaviti kada vatra bude stavljena pod kontrolu. Dok pišemo ove retke – zaustavljanje požara nije ni na vidiku.
U Ulici hrvatskih velikana zatekli smo Antoninu Štojs, njena je obiteljska kuća prva istočno od školske zgrade i da nije bilo požrtvovnosti splitskih vatrogasaca – ko zna što bi se sa njom zbilo.
- Unuk me probudio oko dva sata, a vatrogasci su već razvukli cijevi oko kuće. Još se sva tresem, teško je taj osjećaj ljudima opisati, nervoza, strah. Možda ovaj požar i ne bi bio toliko strašan da svako brine o svojem zemljištu! Da ljudi čiste svoje šume, da prave putove – savjetuje za ubuduće.
Marinko Bogdan iz Javno vatrogasne postrojbe grada Splita je zapovjednik požarišta, nisko raslinje i borovi, pretpostavlja, gore na području od nekih sedam stotina puta pet stotina metara, ali zbog vjetra strahuje da bi se te brojke mogle povećati.
Vatra se širi rapidno prema sjeveru i prema zapadu, ali gasitelji iz JVP Split zajedno sa svojim kolegama dragovoljcima iz DVD-ova Žrnovnica, Podstrana, Vranjic, Solin, Slatine i Mladost iz Kaštel Sućurca – stvaraju čvrst obruč oko velikog terena. Brane kuće. A u jednom je trenutku izgledalo kao da će biti gori pakao od pakla, jer je vatra "preskočila" brdo i nahrupila prema Privoru.
- Natapam teren oko kuće već uru vrimena, svega nas je sedam obitelji u ulici, sve ostalo su vikendice. Sjećam se kada je 2004. godine gorilo, izgorjela je potpuno susjedna mi kuća, sva sreća pa nije bilo ozlijeđenih – razgovaramo sa Josipom Strujićem, na Putu svetog Ante.
Polijeva svoju i sve susjedne kuće, a sve se sjećajući zadnje kataklizme, kada su zbog požara isključeni dalekovodi, a oni bez struje ostali i bez – vode.
Oko crkve svetog Ante na Privoru pristigle su vatrogasne ekipe. Kada ih vidite kako su organizirani, pepelu i smradu paljevine usprkos – osjeća se čovjek sigurno.
- Ako Bog da mogla bi i kiša popodne past, spasilo bi nas – kazuje nam mještanin u prolazu, pa dodaje kako je vrijedno razmisliti zašto baš oko i u Žrnovnici tako često gori.
- Ka da neko namjerno pali...
VIŠE PROČITAJTE U UTORAK U TISKANOM IZDANJU SLOBODNE DALMACIJE