Rodbina, brojni prijatelji i znanci na mjesnom groblju u Vrboskoj na otoku Hvaru posljednji su se put oprostiti od Dinka Matkovića (1925.), hrvatskog pjesnika, aforista, sakupljača narodnog jezičnog blaga (poslovica) i napose posljednjeg esperantista sa škoja.
U tom smislu je on još od 1946. bio sljedbenik starijeg vrbovačkog kolege, pok. Tome Havane, a svojim ustrajnim i plodonosnim radom desetljećima pridonosio unapređenju Zamenhofove ideje kako na području Lijepe naše, tako i u cijelom svijetu.
Zar nije dovoljno spomenuti da mu, kao čovjeku koji je duži niz godina predavao engleski u školama i koji se zaista uspješno bavio spomenutim međunarodnim jezikom, nije bilo teško prevaliti tisuće i tisuće kilometara da bi nazočio brojnim seminarima i kongresima Svjetske esperantske organizacije u Zagrebu, Beču, Göteborgu, Pekingu, Firenci, Rotterdamu, Sarajevu...
S druge strane je, kao pobornik što jednostavnijeg sporazumijevanja među ljudima, mladima uvijek sugerirao da je za njih bolje ako govore više stranih jezika.
'Buodulske batudice...'
A meni je osobno veliko zadovoljstvo da je upravo Matkoviću pripalo posebno mjesto u mojoj monografiji "Preporodna luč", međutim, treba reći i to da su njegovi (č)aforizmi svjetlo dana ugledali u zbrci aforista iz Splita i bliže okolice.
Neki od njih su objavljivani u humorističnoj rubrici "Pomet" u Slobodnoj Dalmaciji ili pak čitani na Radio Splitu i drugdje. Dio njih preveden je na esperanto, pa je uistinu bio ponosan što ih je poznati poljski esperantist Georgo Handzlik čak 29 uvrstio u antologiju originalnih esperantskih aforizama "Verdeskaj Pensoj" (Zelenkaste misli).
Iza barba Dinka ostaje nam nekoliko zaista vrijednih djela – "Buodulske batudice: (č)aforizmi i poslovice" (2001.), "333 Cerbaj Impulsoj" (2001.), "Rječnik frazema i poslovica govora Vrboske na otoku Hvaru" (2004.)...
Također je bio autor nekoliko članaka u "Čakavskoj riči" na temu govora mjesta Vrboske (Frazemi i paremiološki izričaji s natuknicama iz ribarstva i pomorstva u govoru Vrboske na otoku Hvaru, Poslovice Vrboske), a također je uvršten u zbirke haiku pjesništva urednika Zlatka I. Jurasa (Haiku u Dalmaciji) i Đurđe Vukelić-Rožić (Nepokošeno nebo).
Pokojnik je za života bio dobitnik brojnih nagrada i priznanja – Nagrade Udruge zagrebačkih esperantista, ulazak u antologiju originalnih esperantskih aforizama, Nagrade u Kini za knjigu "333 Cerbaj Impulsoj", Nagrade za životno djelo Općine Jelsa... i sve je to bez imalo sumnje zaslužio.
Neka Vam je stoga, šjor Dinko, vječna slava i pokoj, te laka hrvatska zemlja koju ste toliko voljeli.
