Vojni dio priznat
- Moj pokojni otac radio je 30 godina u zagrebačkoj “Kanalizaciji”, kao vozač. No, u svibnju 1992. godine vraća se u BiH i priključuje 107. brigadi HVO-a iz Gradačca, te u toj postrojbi ostao do 24. siječnja 1996. godine. Budući da je bio dijabetičar, tijekom rata mu se zdravstveno stanje pogoršalo, zbog toga su mu amputirani prsti na desnoj nozi. Pored toga morao je zbog te bolesti operirati i oči. Kako je bio teško bolestan nije se mogao vratiti u svoje poduzeće pa, ga je BiH umirovila u veljači 1998. godine po tada važećim zakonima - kaže Britvarević.
Otac mu tada dobiva 266 KM mirovine za vrijeme što je proveo u postrojbama HVO-a, znači samo mu je priznato vrijeme u vojsci jer u to vrijeme još nije bio potpisan ugovor između Hrvatske i BiH o socijalnoj suradnji, odnosno o priznavanju radnog staža.
- Početkom studenoga 2001. godine potpisan je taj ugovor. Međutim, tada se moj otac teško bolestan nalazio u tuzlanskoj bolnici pa nije mogao znati što je potpisano kako bi pokrenuo proces dobivanja mirovine. Nekoliko mjeseci poslije toga i umire. No, treba napomenuti kako je HZMO u međuvremenu kada je potpisan sporazum po službenoj dužnosti, trebao odrediti iznos mirovine. BiH je priznala majci pravo na očevu mirovinu stečenu u HVO-u, u ožujku 2003. godine. No, Hrvatska do danas ne priznaje majci pravo na mirovinu unatoč 30-godišnjem očevu radnom stažu u Zagrebu. Zahtjevi za obje mirovine majka je podnijela paralelno, s tim da je prosljeđivanje zahtjeva za hrvatsku mirovinu iz Tuzle u Zagreb trajalo više od godinu dana, otkriva Britvarević.
Tek nakon četiri godine Područna služba HZMO-a u Zagrebu, očituje se o ovom zahtjevu te donosi negativno rješenje, odbija zahtjev za mirovinu.
- Oni tek u drugoj polovini listopada 2007. godine, nakon više dopisa uzimaju predmet na razmatranje i ne priznaju pravo na mirovinu. Odmah poslije toga žalio sam se na to, no Središnja služba HZMO-a odbija žalbu. Nakon toga podnosim tužbu Upravnom sudu RH, koji krajem rujna 2011. usvaja tužbu i priznaje majci pravo na mirovinu, te to isto rješenje prosljeđuje Središnjoj službi HZMO-a koja to isto potvrđuje. Upravo kad sam pomislio da je to kraj ove trakavice nakon toliko godina, Područna služba HZMO-a u Zagrebu 8. svibnja 2012., poslije presude Upravnog suda, mojoj majci odbija pravo na mirovinu, a nakon toga to čini i Središnja služba. Zar to nije apsurd? Pobija se sudska odluka i rješenje koje su priznali prije godinu i pol dana. Sad moram ponovno podnijeti tužbu Upravnom sudu, koji je već priznao pravo na mirovinu, zaključio je ovaj bivši policajac s nevjericom i gorčinom.
Nepoštovanje presude
Pitajući se do kada će se njegova obitelj vrtjeti u začaranom krugu, te kad će se u našoj zemlji poštovati odluke suda, ističući da u zakonu piše kako presude Upravnog suda obvezuje tijela državne uprave i s javnim ovlastima. S ovim problemom upoznao je predsjednika Ivu Josipovića, saborski Odbor za nacionalne manjine, Ministarstvo pravosuđa, a namjerava o svemu pisati i Hrvatskom helsinškom odboru za ljudska prava.