- U Odboru vjerovnika to smo zahtijevali još prije tri godine. Zahtjev smo pokušali plasirati na Gradsko vijeće Sinja preko jednog vijećnika, ali nismo uspjeli. Stoga smo obnovili zahtjev i uputili ga u službenu proceduru gradskoj vlasti – kaže Radonja.
Odbor vjerovnika smatra da bi prenamjenom preostalog kompleksa “Dalmatinke” iz industrijske u poslovno-stambenu zonu uspjeli ostvariti svoj temeljni cilj, a to je podmirenje potraživanja bivših radnika.
Rasprodaja imovine
Nad “Dalmatinkom novom” stečaj je otvoren u srpnju 2009. godine. Trgovački sud u Splitu svojim je rješenjem između prijavljenih potraživanja priznao 311 radnika pravo na isplatu 12,8 milijuna kuna iz stečajne mase s osnova neisplaćenih plaća i drugih prinadležnosti. Za svu imovinu tvornice određena je početna cijena od 27 milijuna kuna. Vjerovalo se da će biti zainteresiranih kupaca.
Gradska vlast hvalila se da je pronašla investitora i najavljivala kako je prodaja kompleksa bivše tvornice i ponovno zapošljavanje dijela radnika gotova stvar. Na javni natječaj o prodaji imovine “Dalmatinke nove” u stečaju kao jedinstvene cjeline u siječnju 2010. godine javio se zagrebački “Unitas”, koji je ponudio sedam milijuna kuna. Odbor vjerovnika je ponudu “Unitasa” ocijenio neprihvatljivom.
Do sada je prodaja imovine “Dalmatinke nove” d.d. u stečaju javno oglašena sedam puta, uvijek po početnoj cijeni od 27 milijuna kuna. Ponuda “Unitasa” ostala je jedina, osim slučaja kada je jedan neozbiljni ponuđač ostao bez 200 tisuća kuna jamčevine. U međuvremenu se dio imovine rasprodao.
Na posebnim natječajima prodani su strojevi i alati iz tvorničkih radionica, dio strojeva, zastarjeli i zahrđali strojevi kao sekundarne sirovine, kao i sve zalihe gotovih proizvoda. Novac od tih rasprodaja otišao je u državnu blagajnu jer je zbog ranijih nepodmirenih dugovanja Porezna uprava blokirala žiroračun tvrtke.
Vidjevši da ne ide prodaja preostale imovine “Dalmatinke” kako se nudila, u Odboru vjerovnika domislili su se da bi, možda, bilo zainteresiranih kada bi se kompleksu promijenila namjena. Jer GUP-om Sinja već ranije je 38.000 četvornih metara tvorničkog kompleksa prenamijenjeno iz industrijskog u stambeno-poslovno. To je zemljište, godinu prije otvaranja stečaja, “Dalmatinka nova” d.d. prodala tvrtki “Bilić & Petrolvilla” za 4.050.000 eura, ili za oko 106 eura po metru četvornome.
Cijena rušenja
Preostali kompleks “Dalmatinke nove” u stečaju, za koji se traži promjena GUP-a radi izmjene namjene, sastoji se od parcela ukupne površine 78.000 četvornih metara na kojima su izgrađene proizvodno-poslovne građevine u ukupnoj površini oko 55.000 kvadrata.
Zanemarujući građevine i sve drugo, na primjer 4,5 megavata zakupljene snage električne energije, industrijsko zemljište “Dalmatinke nove” u stečaju prodavalo se po 45 eura po četvornome metru. Ako bi u proceduri izmjene GUP-a sinjsko Gradsko vijeće prihvatilo zahtjev Odbora vjerovnika, postavlja se pitanje bi li se i u tom slučaju kompleks “Dalmatinke” prodavao po početnoj cijeni od 27 milijuna kuna. Ili bi iznos skočio na više od 62 milijuna, ako bi se kvadrat prodavao po 106 eura, koliko su 2008. platili “Bilić & Petrolvilla”.
- Naravno da bismo povećali cijenu ako bi se promijenila namjena zemljišta – kaže Radonja, u nadi da bi u tom slučaju 311 bivših radnika koji do sada kroz stečaj nisu dobili ni jednu lipu, ipak uprihodilo pripadajući novac.
Iako je upitno bi li se i za prenamijenjeno zemljišta našao netko voljan platiti i 27 milijuna kuna. Svi objekti koji su danas na tom zemljištu morali bi se srušiti. A rušenje, odvoženje i deponiranje te uređenje terena stajali bi desetke milijuna kuna.
Tko ima novca, danas u Sinju može puno jeftinije do građevinskih parcela. Zato bi se prostorna prenamjena kompleksa “Dalmatinke” mogla pretvoriti u još jednu čašu pelina bivšim radnicima.
Toni Paštar