Rijetko je koja životinja izazvala toliko prijepora u javnosti kao – činčila. Oko te male sive krznene loptice, koja se uglavnom uzgaja na farmama te služi isključivo u krznenoj industriji za proizvodnju kapa, kaputa i ostalog krzna, godinama ratuju uzgajivači i zaštitari životinja. I nije to samo hrvatska specifičnost. Uzgajivači će reći da nema nikakve razlike između farme činčila i farme koka tovilica, svinja ili kunića. Oni služe za ljudsku prehranu, a krzno činčile za meke kapute.
Suprotstavljene strane nemoguće je pomiriti. Jedni tvrde da treba uvažiti gospodarske interese budući da od uzgoja činčila žive brojne obitelji, a tu je još i vezana industrija poput proizvodnje hrane za činčile, kaveza i drugih potrepština u proizvodnji, dok drugi drže da se životinje na farmama muče i da takav uzgoj treba zakonom zabraniti.
Problem je zaista velik i, kako sada stvari stoje, ne može ga riješiti ni država. Dapače, ona nedorečenim zakonskim rješenjima produbljuje ovaj problem. A to je već jedna od hrvatskih, tranzicijskih specifičnosti. Naime, prema jednom zakonu, zabrana držanja činčila u kavezima kreće od 2017. godine, a po drugom zakonskom rješenju taj je rok produljen do 2018. godine. Uglavnom, zabranio bi se uzgoj životinja radi proizvodnje krzna, što je na snazi za sada samo u Velikoj Britaniji i Austriji. Uzgajivači su tako dobili godinu dana za prilagodbu te u tom roku moraju ugasiti svoje farme i riješiti se životinja.
A kako, pitaju se vlasnici farma koji uglavnom žive od proizvodnje činčila. Neki od njih podigli su kredite za modernizaciju uzgoja, čak i u švicarskim francima, što ih dodatno opterećuje. Nikako se ne mogu pomiriti s činjenicom da njihove farme broje zadnje dane. Puno očekuju od nove hrvatske Vlade jer, kako kažu, bivša ih je potpuno razočarala.
– Što očekivati od hrvatske vlasti kad je supruga bivšeg predsjednika HDZ-a i bivšeg prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka, Ana Šarić, bila glavna u kampanji protiv uzgoja činčila? Čak je i novčano pomagala prosvjede udruga za zaštitu životinja – kaže nam Bruno Ivančan, predsjednik Udruge uzgajivača činčila Hrvatske. On ističe da je ova životinja u prirodi istrijebljena zbog krzna, pa je njezin uzgoj na farmama zapravo jedini način da vrsta opstane.
U prilog legalizaciji uzgoja farmeri navode i podatak da je riječ o izvoznom proizvodu koji se uzgaja na šezdesetak farmi diljem Hrvatske. Napominju da se činčile izvoze žive jer kod nas nema pogona za preradu, pa nema govora o mučenju životinja ni o nehumanom klanju.
– Sada su na redu činčile, a nakon njih doći će svinje i janjci, krave i telad! – ističu ogorčeni uzgajivači, koji za sve okrivljuju lobije uvezane s udrugama za zaštitu životinja, koji u Hrvatskoj, za razliku od drugih zemalja EU-a, imaju prevelik utjecaj.
– Svakim danom sve nam se više javljaju osobe i cijele obitelji koje bi htjele krenuti u posao s uzgojem, kao i strani investitori koji su spremni uložiti svoj kapital u posao u Hrvatskoj, kako u formiranje novih farmi, tako i u širenje već postojećih – objašnjava Ivančan.
– Samo, kako to učiniti kad se u javnosti stalno govori o zabrani uzgoja činčila? – pita se on.
Primjerice, posao s činčilama cvjeta u Poljskoj i Mađarskoj, a u novije doba i na području zapadne Hercegovine. Poljska čak državnim novcem potiče uzgoj.
Ipak, još davno je "Scientific Committee on Animal Health and Animal Welfare" na inicijativu Europske komisije objavio izvješće o uzgoju životinja za krzno u zemljama EU-a, u kojem stoji kako su najveći problemi uočeni upravo u organiziranom "farmskom" uzgoju činčila, premda on čini samo manji dio industrije krzna.
U tom se dokumentu naglašava kako se u farmskom uzgoju činčila za krzno posvećuje jako mala pažnja dobrobiti životinja. Među problemima su posebno istaknuti uzgoj u malim i skučenim kavezima, zbog čega se životinja ne može normalno ponašati. Navedeno je da je na farmama mali broj posuda za gniježđenje te da se činčile ne mogu kupati u pijesku, a posebno se ističe da se ženke vežu žicom prilikom parenja.
Međutim, vlasnici farmi to s indignacijom odbacuju.
Zvjezdana Karas, vlasnica farme činčila u Kaštelima, kaže da se činčile redovito "kupaju" u pijesku, četkaju se i vodi se briga o njihovu krznu, jer se oštećeno krzno nikako ne može prodati. Posebno se vodi briga o prozračnosti prostora, što je presudno za kvalitetu krzna, pa na kraju i prodaju.
– Pa nitko nije lud držati životinju u kavezu i mučiti je. Takve se činčile ne bi mogle prodati – govori nam Zvjezdana, čije se činčile kupaju u pijesku da im krzno bude mekano. Upravo je to presudno za kvalitetu krzna u industriji pa ni jedan farmer sebi ne može dopustiti luksuz da mu se činčile olinjaju.
– Činčila odbaci dlaku kad je u opasnosti. Što to znači? To znači da kad uzmete životinju u ruku na neodgovarajući način, ili je slučajno potegnete ili počupate, odbacit će taj dio dlake i onda trebaju tri, četiri mjeseca da joj ta dlaka ponovno izraste. Takva životinja nije za prodaju, a sve vam to govorim da shvatite kako farmeri ne zlostavljaju činčile. Dapače, spašavamo ih od izumiranja. A ovo je vrlo pipav posao – rezolutna je Zvjezdana.
I ona, kao i ostali uzgajivači, strepi od zabrane jer je namjeravala proširiti proizvodnju zajedno sa kćeri, koja je pokazala interes za farmerski uzgoj činčila.
– Svi se brinu o dobrobiti životinja, a brine li se itko u ovoj zemlji o dobrobiti ljudi? – pita se naša sugovornica. – Tko neće kupovati krzno, ne mora, ali neka ta agresivna manjina prestane terorizirati druge. Koja je razlika između držanja činčile kao kućnog ljubimca i organiziranog uzgoja? Nikakva. Bolje se mi brinemo u organiziranom uzgoju. Evo, vidite, nemamo ni sveca ni petka. Činčilama se mora doći i na Božić. Živina traži svoje. Pa onda se javljaju neki tamo koji vole sve, a najmanje životinje – kaže Zvjezdana.
– Ovaj posao volim i boli me sve ono što se govori o uzgoju činčila. Kakav je to prijatelj životinja koji meni uzima životinju s farme? – ogorčena je naša sugovornica, koja samo traži da je puste da živi i radi u miru.
– Ne može svatko biti predsjednik Republike i ministar, netko mora raditi i ovaj težak i šporak posao – govori nam Zvjezdana Karas.
Slično razmišlja i Bruno Ivančan, koji drži da se u javnosti barata pogrešnim informacijama o uzgoju činčila. Ovdje nisu čista posla, kaže.
– Zakon je skroz nedorečen. Činčile se po zakonu mogu uzgajati do početka 2017. godine. Međutim, povjerenstvo pri Ministarstvu poljoprivrede donijelo je odluku da se činčile mogu uzgajati bez ikakvih ograničenja – objašnjava Ivančan, naglašavajući da se ovdje nekome pogoduje. – Poznato je da mladi odlaze iz Hrvatske, i ako zaustavimo i jednog mladog čovjeka i otvorimo jedno radno mjesto, puno smo učinili – kaže Ivančan, naglašavajući da u Hrvatskoj postoji veliki interes za investiranje u farme činčila, ali da država i političari to ne podupiru.
– Ako Hrvatskoj ne trebaju radna mjesta, ne znam uopće što bih dalje rekao – smatra Ivančan.– Zar je dobrobit životinja ispred dobrobiti ljudi? Tu su veliki interesi u pitanju. Udruge za zaštitu životinja žele bez rada izvlačiti za sebe državni novac. Kad unište nas uzgajivače činčila kao najslabiju kariku, oni idu dalje, na redu su farme svinja i farme krava. Od čega će Hrvati živjeti, što će jesti? – pita se Bruno.
Kako doznajemo, Hrvatska proizvodi iznimno kvalitetne činčile, ima dobar genetski materijal, koji uzgajivači diljem svijeta žele kupovati baš od naših uzgajivača.
– U Poljskoj se godišnje proizvodi više od stotinu tisuća činčila, čime su se otvorila brojna radna mjesta – objasnio je Ivančan, koji ima 3500 životinja i jedini je u Hrvatskoj sa završenom školom za uzgoj činčila.
– Mađari jedva čekaju da se u Hrvatskoj zabrani uzgoj činčila jer će ovdašnji vlasnici svoju proizvodnju prebaciti tamo gdje je to legalan i unosan posao – rezolutan je Bruno, koji naglašava da se u Mađarskoj novootvorena farma činčila potiče s 40 tisuća eura, plus 10 eura državnih poticaja po svakoj životinji.
– Ja kao proizvođač činčila od hrvatske države ne tražim ništa, samo neka me puste da živim i radim posao koji je legalan u čitavoj Europskoj uniji i koji se sufinancira iz EU fondova. Zabranom uzgoja činčila Hrvatska krši ustavno pravo svakog građanina na rad. Činčila je 100 posto hrvatski izvozni proizvod, od nje u Hrvatskoj ne ostane ni jedna dlaka. Za jednu činčilu uzgajivač može dobiti 300 kuna, a u poslu se vrte milijuni dolara, koji bi se mogli sliti u Hrvatsku kad bi se stabilnim zakonskim rješenjima regulirao uzgoj činčila – kaže nam Ivančan, naglašavajući da porez plaća u Republici Hrvatskoj i da svaka lipa koju zaradi ide preko računa.
I Frane Prkut iz Kaštela ima farmu činčila. Njega, kao i ostale uzgajivače, muče isti problemi. Očekuje legalizaciju proizvodnje činčila.
– Svoju farmu neću ugasiti. Dok dur, dur. Nemam nekog velikog izbora. Čime ću se baviti ako ne ovim – kazao nam je Frane.
– Držat ću činčile sve dok ne dođe interventna policija pa odvede i njih i mene – govori u strahu. – Činčile se ne kolju na farmama, žive se životinje, stare deset mjeseci, izvoze. Glupo je kad nešto funkcionira i ima prođu na tržištu da ga triba odmah uništiti. I tako, logika je tih zaštitara životinja da postoji umjetno krzno pa da je grijota držati beštije u kavezima. Takva se logika može okrenuti na sva polja života. Ima i umjetno cvijeće pa opet ljudi sade i kupuju pravo pa uvene za pet dana. Za sve postoji umjetno. I astronauti jedu umjetnu spizu pa isto svako voli pojesti dobar komad mesa – slikovit je Frane.
– Grijota je zaklati janjca i kokoš, pa se isto kolju i jedu! Nisam ja neki sadist i zločinac koji muči životinje. I ja tribam živiti i hraniti svoju dicu – kaže Frane, kojemu su činčile glavni izvor prihoda u obitelji. Od njih zapravo živi, uz nešto polja koje obrađuje.
– Koliko god izgledalo drugačije, oko činčila ima previše posla i tu nema brzog bogaćenja. Činčila treba biti sive boje, dobroga krzna i veličine. Ako imalo baca na crno, ne može se prodati – objašnjava Frane.
– Kao uzgajivač činčila nemam nikakve veze s proizvodnjom krzna. U istoj sam poziciji kao onaj što uzgaja žito u Slavoniji pa se od njega pravi kruh u pekarama – zaključio je Prkut.
Kako će se rasplesti zavrzlama oko organiziranog uzgoja činčila u Hrvatskoj te hoće li pobijediti farmeri ili udruge za zaštitu životinja, vrijeme će pokazati. Ako država stane na stranu zaštitara, farme će se morati prisilno ugasiti i brojne obitelji bit će doslovno otjerane na prosjački štap. S druge pak strane, ako udovolji farmerima, zaratit će s udrugama za zaštitu životinja. Na novom je ministru poljoprivrede Tomislavu Tolušiću da donese solomonsko rješenje, kojim će teško svi biti zadovoljni.
