Ne bi stranac nikad pogodio da je tog dana državni praznik – Dan državnosti. Jutro je osvanulo neugodno prohladno, a nebo sivo. Na gradskom trgu nikoga. Ako ne računamo policiju. Ali, priroda njihove službe je takva da nije iznenađenje kad iskoče iz svake paštete, baš kao što nikoga ne čudi – na ovim stranama svijeta – ako ih nema na onom mjestu na kojem bi morali biti...
Ni zastava nema po kućama i ulicama grada. O budnicama s limenom glazbom, svečarskom raspoloženju, razdraganoj djeci koja nemaju nastave, nego upravo izlaze sa svečane školske akademije, da i ne govorimo. Usred toga mučnog kadra strši samo spomenik: u krug složeni visoki kameni stupovi, a iz svakog vire brojne metalne tanke šipke, šireći se zrakasto.
Ni zastava nema po kućama i ulicama grada. O budnicama s limenom glazbom, svečarskom raspoloženju, razdraganoj djeci koja nemaju nastave, nego upravo izlaze sa svečane školske akademije, da i ne govorimo. Usred toga mučnog kadra strši samo spomenik: u krug složeni visoki kameni stupovi, a iz svakog vire brojne metalne tanke šipke, šireći se zrakasto.