Kad je tsunami poharao Indoneziju, jedna televizijska ekipa me zaustavila na cesti, pa su me upitali susosjećam li s tim jadnim ljudima. Automatski sam rekao da suosjećam, jer mi se to učinio najnormalniji odgovor. No, iako mi je bilo žao tih ljudi, zaključio sam u kasnijim razmišljanjima da nisam osjetio pravo suosjećanje, jer se tragedija ipak dogodila tamo negdje daleko, te nisam imao priliku direktno podijeliti s njima iskustvo koje ih je zadesilo.
Međutim, kad sam prije neki dan u slavonskom selu Podgajci Podravski, duboko u muljevitoj vodi, s drugim članovima Torcide gradio nasip u društvu čovjeka koji je upravo ostao bez svoje kuće, mogu kazati da sam zaista osjetio patnju ljudi i ona me jako dirnula. Tom čovjeku je poplava upravo uništila kuću, a on je stajao pored nas pun...
Međutim, kad sam prije neki dan u slavonskom selu Podgajci Podravski, duboko u muljevitoj vodi, s drugim članovima Torcide gradio nasip u društvu čovjeka koji je upravo ostao bez svoje kuće, mogu kazati da sam zaista osjetio patnju ljudi i ona me jako dirnula. Tom čovjeku je poplava upravo uništila kuću, a on je stajao pored nas pun...