Gotovo da i nema Dolke koja ne priprema tu tortu, nema one koja je ne voli ili barem djeluje na tome kako bi je zaštitila i očuvala. Vrijedi to i za Senku Zrilić, skromnu i neizostavnu dušu ovoga sela, koju je u Dol naveo život, ali vrlo brzo i pridobio.
– Ja sam Dolka, osjećam se tako, i kad gledam ovu atmosferu večeras, kako žene to prihvate, pomažu nam, uz to što su načinile i hrapoćuše za ovu prigodu, srce mi je veliko. Svi smo zajedno, čitavo selo, jedna uigrana ekipa. A današnja je fešta fešta okusa i mirisa. Od 24 hrapoćuše koje su nam žene donijele kako bismo ih večeras dijelili na kušanje, svaka krije tajnu svoje slastičarke – kazuje Senka, ujedno i članica dolske udruge “Hrapoćuša”, čiji se vrijedni članovi s posebnon brigom zauzimaju za očuvanje seoske tradicije i baštine.
Jedna od tih dolskih žena, Marija Baloević, koju u Dolu znaju prije pod imenom Seka, darovala je tri svoje hrapoćuše za ovu večer. Njezina tajna je, kaže, jednostavna.
– Ako činiš ništo iz jubavi, sve je lako. Nikad ništa ne vaja priko voje. Ona je tradicionalna, recept je jednostavan, ali moraš znat svaki detalj. Pogotovo kada žutiš biskvit, a tajna je i znat maknut orih sa ognja u pravi tren. Ja sam to naučila nekako sama po sebi, zanimalo me, gledala sam druge i učila. Prije su se one radile rijetko, za pire. I mutilo se tad priko 80 jaja. Bez miksera! A triba da dobro, dobro uspini da bi uspila. Više ju je žen činilo, a pekla se u krušnoj peći – prisjeća se Seka.
Opojan miris ove slastice i dalje se često širi Dolom. I to ne samo uoči ove večeri organizirane njoj u čast. Zaštita nematerijalnih kulturnih dobara iznimno je važna.
– Izrazito je važna i suradnja između zajednica koje su zaštitile neko svoje nematerijalno kulturno dobro. I upravo na tom načelu, s obzirom na važnost očuvanja tradicije, koncept ove noći prerasta svoje okvire. Ovakva manifestacija izvrstan je primjer kako promovirati nematerijalnu kulturnu baštinu, očuvati, ali surađivati s drugima – govori nam Jasna Damjanović, ravnateljica Centra za kulturu Brač, koji su uz udrugu “Hrapoćuša” iz Dola organizatori manifestacije.
A tu istu kapu prezentirali su i članovi nagrađivane klape Bunari iz Vodica. Lijepi i stasiti, u tradicionalnim nošnjama, večer koju su obilježili okusi i mirisi slatkog kolača, upotpunili su i pjesmom, kojom su začinili ovu posebnu, dolsku, otočnu noć.
– Ja sam Dolka, osjećam se tako, i kad gledam ovu atmosferu večeras, kako žene to prihvate, pomažu nam, uz to što su načinile i hrapoćuše za ovu prigodu, srce mi je veliko. Svi smo zajedno, čitavo selo, jedna uigrana ekipa. A današnja je fešta fešta okusa i mirisa. Od 24 hrapoćuše koje su nam žene donijele kako bismo ih večeras dijelili na kušanje, svaka krije tajnu svoje slastičarke – kazuje Senka, ujedno i članica dolske udruge “Hrapoćuša”, čiji se vrijedni članovi s posebnon brigom zauzimaju za očuvanje seoske tradicije i baštine.
Jedna od tih dolskih žena, Marija Baloević, koju u Dolu znaju prije pod imenom Seka, darovala je tri svoje hrapoćuše za ovu večer. Njezina tajna je, kaže, jednostavna.
– Ako činiš ništo iz jubavi, sve je lako. Nikad ništa ne vaja priko voje. Ona je tradicionalna, recept je jednostavan, ali moraš znat svaki detalj. Pogotovo kada žutiš biskvit, a tajna je i znat maknut orih sa ognja u pravi tren. Ja sam to naučila nekako sama po sebi, zanimalo me, gledala sam druge i učila. Prije su se one radile rijetko, za pire. I mutilo se tad priko 80 jaja. Bez miksera! A triba da dobro, dobro uspini da bi uspila. Više ju je žen činilo, a pekla se u krušnoj peći – prisjeća se Seka.
Opojan miris ove slastice i dalje se često širi Dolom. I to ne samo uoči ove večeri organizirane njoj u čast. Zaštita nematerijalnih kulturnih dobara iznimno je važna.
– Izrazito je važna i suradnja između zajednica koje su zaštitile neko svoje nematerijalno kulturno dobro. I upravo na tom načelu, s obzirom na važnost očuvanja tradicije, koncept ove noći prerasta svoje okvire. Ovakva manifestacija izvrstan je primjer kako promovirati nematerijalnu kulturnu baštinu, očuvati, ali surađivati s drugima – govori nam Jasna Damjanović, ravnateljica Centra za kulturu Brač, koji su uz udrugu “Hrapoćuša” iz Dola organizatori manifestacije.
Izrada šibenske kape
Ove godine, uz hrapoćušu, zvijezda je večeri tako bila šibenska kapa. Točnije, prikaz umijeća izrade toga zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske. A to je prezentirala Liposava Kuštovic. Iza nje je mnogo godina ustrajnog rada na očuvanju tradicije i kulturne baštine njezina kraja. Njezine unikatne etno-kreacije tradicionalne šibenske kape bile su izložene u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku, u sklopu izložbe hrvatske kulturne baštine.A tu istu kapu prezentirali su i članovi nagrađivane klape Bunari iz Vodica. Lijepi i stasiti, u tradicionalnim nošnjama, večer koju su obilježili okusi i mirisi slatkog kolača, upotpunili su i pjesmom, kojom su začinili ovu posebnu, dolsku, otočnu noć.
IVANA GOSPODNETIĆ
|
U pripremi projekt kućeDoljani se dobro brinu o tome da se sačuva tradicionalni način pravljenja kolača. Napomenula je to i Ivana Jelinčić iz Turističke zajednice Postira, kojoj pripada i Dol, tijekom programa Noći hrapoćuše. U suradnji s Općinom i Doljanima, oni nastoje ostvariti projekt kuće hrapoćuše u prostoru koji im je ustupila crkva, u samom centru sela. U njemu bi sačuvali, izložili tradicionalan alat kojim se pripremala, slike, recepte... – Trudimo se u svakom pogledu da taj projekt i uspije. Svaka nam je pomoć dobrodošla i moram zahvaliti svima koji nam u tome pomažu. Volio bih zahvaliti i našem Jakši Baloeviću na njegovoj donaciji, ali i svima koji sudjeluju u ovoj priči – kazuje nam i Jerko Gospodnetić, predsjednik udruge “Hrapoćuša”. |