Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Nogomet je skup hobi, a Splićani para nemaju... Cici

Detalji o usluzi >

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Nogomet je skup hobi, a Splićani para nemaju... Cici

Detalji o usluzi >

Spektar

Objavljeno 21.02.2009. u 12:57

REPREZENTATIVAC IZ ZLATNE GENERACIJE SPLITSKIH ‘BIJELIH’, DESET GODINA IGRAO JE ZA HAJDUKA I JEDNU SEZONU ZA DINAMO

Vilson Džoni kod Mosora: Miše neće ponovit Červarovu grešku

Miše sigurno neće uvjerit igrače i navijače kako ćemo nakantat Dinama već u prvon dilu utakmice i već tad osigurat pobjedu. Hrvatski rukometaši pali su u finalu Svjetskog prvenstva psihološki, Hajduk u derbiju to neće ponovit...
Miše sigurno neće uvjerit igrače i navijače kako ćemo nakantat Dinama već u prvon dilu utakmice i već tad osigurat pobjedu. Hrvatski rukometaši pali su u finalu Svjetskog prvenstva psihološki, Hajduk u derbiju to neće ponovit...

Sićan se, veliki igrač i veliki zajebant Dražen Mužinić Frfa zna je reć: Od svih furešti koji su igrali i koji igraju u Hajduku, meni je najdraži – Vili Džoni!

Nije me samo Frfa zafrkava na račun toga šta su moji iz Prizrena na Kosovu. Rodija san se u Splitu, ali bi me vatali u đir govoreći da san furešt. A onda bi zamukli kad bi in ja reka: “Kampanel Splita Ivo Tijardović napisa je Malu Floramye 1926. godine, 24 godine prije nego šta san se rodija. I u toj opereti se piva – koliko mene voli Đoni Vili...

Znači, on je u toj, uz Spli’ski akvarel najspliskijoj spliskoj opereti, zna da će se poslin dvadesetak godina rodit u Splitu jedan pravi Splićanin Vili Džoni. Šta Tijardović nije u Maloj Floramye napisa – koliko mene voli Ivo Šuro, Dražen Frfa...” Onda bi svi zacenili od smija...

Bili smo čudo!

Deset godina bili ste prvotimac Hajduka, za “bijele” ste odigrali 450 službenih utakmica, ka bek ste zabili 24 gola, tri puta radovali ste se naslovu prvaka Jugoslavije, bili ste u momčadi koja je pet puta zaredon osvojila Kup maršala Tita...
Je, stvarno je to bila zlatna generacija Hajduka. Ne pantin nijednu momčad na svitu koja je pet puti zaredon osvojila kup svoje države. Ja o tin našin rezultatima u trofejnin sedandesetin godinama prošloga stoljeća mogu reć samo ovo: bili smo čudo!

Za vas su govorili da ste moderan desni bek, bila je ritkost da tad bekovi idu naprid, centriraju s mista desnog krila, zabijaju golove...
Puno godina poslin čita san da su u ondašnjoj Jugoslaviji, preteče modernih evropskih bekova, bili Fahrudin Jusufi i ja. Doživija san da mi u sjajnoj bundesligaškoj momčadi Shalke 04, za koju san u dvi godine odigra 55 službenih utakmica i zabija šest golova, trener bude i veliki igrač Fahrudin Jusufi. Govorili smo o tome, on je u zlatnoj generaciji Partizana ka livi bek puno iša naprid, bija je odličan bek i – odlično livo krilo! Nijedan trener Hajduka nije me sputava ić u napad, nije me ograničava da moran cilu utakmicu bit na svojih po terena, često san na desnoj strani napada stvara višak igrača jer me protivnička krila nisu mogli pratit. Pa je jedan put odlično livo krilo Dinama Drago Vabec reka svon treneru Mirku Baziću: “Gospon trener, umjesto da Džoni čuva mene, vi me tjerate da ja čuvam njega!” Kad već spominjen ti odnos bek-krilo u mojoj više od 20 godina dugoj igračkoj karijeri prvotimca u Hajduku, Dinamu i Njemačkoj, najteže mi je bilo čuvat Dragana Džajića. Bija je paklen igrač. S tin da san protiv Zvizde uvik ima prostora za ić naprid jer se Džaja nikad nije vraća u svoju polovicu terena...

Sušić i Svilar

Spomenili ste Dragu Vabeca... Sićate se onoga vašeg centaršuta na utakmici Hajduk – Dinamo 1:2 prije 30 godina. U zadnjoj minuti je Dinamo dobija utakmicu golon Vabeca, parilo je da su tad osigurali prvo misto, na kraju je ipak slavija Hajduk!
Istina, Dinamo je poslin te pobjede bija siguran u naslov prvaka, ali Hajduk je tad pokaza da je veći klub od Dinama. Umisto da polude od muke šta ih je u najvažnijoj utakmici Dinamo dobija u Splitu, Tito Kirigin & company su iste večeri skovali pakleni plan – kako postat prvaci? I uspili su! Moj dragi Frfa Mužinić zna kako...

Zašto Frfa!?
Zato šta je on sredija da Safet Sušić na utakmici zadnjeg kola Sarajevo – Hajduk 1:2 odigra najgoru utakmicu sezone...

Šta vi niste sredili da vaš prijatelj, vratar Vojvodine Ratko Svilar, na utakmici zadnjeg kola Vojvodina – Dinamo isto tako odigra najgoru utakmicu sezone i da ga napunite s onoliko golova koliko van triba za naslov prvaka...
Zato šta je Hajduk bija brži. Pa je Svilaru javljeno da ga na toj utakmici gleda predsjednik i glavni menadžer Ajaxa koji će ga, ako bude dobro branija, zvat u Ajaxa toga lita. Svilar je na branci činija čuda, Dinamo je dobija s 1:0, a, časna moja rič, po stopostotnin šansama Dinamo je triba zabit baren deset goli. Niko iz Ajaxa nije gleda tu utakmicu, Hajduk je tu farabutski zafrka Svilara i Dinama...

Odlazak u Maksimir

Zašto ste nakon deset godina igranja u Hajduku i najvećih sportskih radosti otišli jednu sezonu u Dinamo?
Tito Kirigin mi je ponudija puno manje nego san mislija da će mi ponudit, skoro da se ponaša po onoj: uzmi ili ostavi! To me povridilo ka čovika... U igru je isti dan uletija Partizan, ponuda je bila “boli glava”, da dođen u Beograd najviše je upira moj najdraži trener Ante Mladinić Biće... Onda se javija Vlatko Marković, trenira je Dinama, nakon šta je bija trener Hajduka. Vaga san šta ću učinit... Tad san konzultira moga oca, velikog i zadrtog hajdukovca Džona Džonija, koji je pedeset godina u centru Splita, ispod Pjace, ima zlatarsku radnju, di su se svakog dana skupljali hajdukovci. Otac mi je reka: “Ajde u Dinamo!” Posluša san ga, u Maksimiru mi je bilo lipo, uvažavali su me, za “modre” san odigra 30 utakmica, zabija 11 golova, moj Hajduk me zafrka da s Dinamom ne osvojin naslov prvaka Jugoslavije...

Kako van je bilo, ka hajdukovcu od ditinjstva, igrat u dresu Dinama protiv svoga Hajduka...
Jedan neopisiv osjećaj. Tija san da Dinamo dobije, za dišpet onima šta su me, onako ufino, natirali da iden ća iz Splita. A s druge strane, volija san Hajdukove navijače koji su cilo desetljeće volili mene. I nisu me vriđali čak ni na te dvi utakmice. Iako su, s oproštenjen, popizdili kad san ono diga ruku prema zapadnoj tribini nakon šta je poslin moga centaršuta Drago Vabec zabija gol za onu veliku pobjedu u Splitu. Ali, to je bilo naminjeno onima na zapadnoj tribini koji su jedva dočekali da oden iz Splita... Sićan se, u Zagrebu san na utakmici Dinamo – Hajduk 2:2 zabija gol vrataru “bijelih” Špiru Ćosiću iz penala... Po stadiona u Maksimiru bili su hajdukovci, nisan čuja ono šta se uvik vikalo onima koji su iz Splita išli bilo di, a onda igrali protiv Hajduka. Ono skandiranje: prodano meso!

Jeste li ikad poslin govorili s nekin iz Uprave Hajduka o tome zašto su vas pustili u Dinamo?
Jesan! Tito Kirigin mi je reka: “Da san zna da ćeš ić ća, dobija bi šta bi tija, samo da ostaneš. Ali, mislija san da nikad nećeš ić ća iz kluba di si igra deset godina...”

 Vilson Džoni i naš novinar s grudama sniga u rukama, ka da nisu u Splitu, nego na vrju Mosora...
  / Jadran BABIĆ / CROPIX

Evropski Hajduk

Godinama radite u Hajduku, kako ka hajdukovac koji je igra i u Dinamu gledate na ovi superderbi Hajduk Dinamo?
Virujen da odličan čovik i dosad vrlo uspješan trener Ante Miše viruje u ono šta govori. Da nije toliki optimist samo zato da bi pristrašija dinamovce, nego stvarno misli da će Hajduk sigurno dobit. Ovo šta ću reć je već otrcana fraza, ali siguran san da će prevagu u korist Hajduka donit Torcida i atmosfera na tribinama. S tin da isto tako virujen da Ante Miše neće ponovit grešku koju je u finalu Svjetskog prvenstva u rukometu učinija hrvatski selektor Lino Červar...

Šta to Miše može falit šta je falija Červar?
Hrvatski rukometaši bili su psihološki skroz nespremni za situaciju da rezultat dugo bude u egalu. Lino Červar je uvjerija njih i cilu hrvatsku sportsku javnost da će Francuzi kalat gaće, da ćemo se odma odlipit na nedostižnu prednost. I onda su naši rukometaši kad se odlučivala utakmica – pukli! Miše sigurno neće uvjerit igrače i navijače kako ćemo nakantat Dinama već u prvon dilu utakmice i već tad osigurat pobjedu. Dinamo nije momčad za bacit. Valja bit oprezan, pritisnit ih, ne dat in disat, sigurno će in se stisnit u grlu od navijanja Torcide... Sve to valja iskoristit i dobit utakmicu. U to virujen. Mislin da je ovi snig šta je par dana prije utakmice pa u Splitu znak da će Split i Dalmacija i poslin velikog derbija bit u znaku bile boje...

Na radnon ste mistu koordinatora za struku i skauta “bijelih”. Godinama se čuju kritike i povike na račun Omladinske škole Hajduka...
Znan, znan. Čuja san mali milijun puti da naši treneri u Omladinskoj školi Hajduka uzimaju lovu od roditelja, da se tamo igra po vezi, a ne po zaslugama. Isto tako san milijun puti reka: zašto se ti koji govore da su davali lovu našin trenerima javno ne oglase i reču da su dali lovu ton i ton treneru, da je to trener od njih tražija. Niko nikad nije ponudija neki dokaz. A kroz cilo to vrime Omladinska škola izbacuje igrače koji postaju udarni prvotimci. Evo, sad ih u prvoj momčadi nekoliko...

Oće li Hajduk konačno bit u Evropi ono šta je bija u vrime kad ste vi bili igrač “bijelih”?
Virujen u to. I to s razlogon. Klub se sredija po mirama velikog evropskog kluba. Sve je posloženo stvarno superprofesionalno, nema razloga da u tako vrhunski organiziranon evropskon klubu momčad i njeni rezultati ne budu po miri Evrope!

Biće i penali

Zabija san puno, puno golova iz penala. Kako je došlo da jedan desni bek puca penale? Bilo je to u juniorima, veliki meštar baluna Biće Mladinić nas je u svlačionici pita: “Ko bi puca penal ako bude potriba?” Skočija san i zadera se: “Ja, šjor Biće!”

Pogleda me, nasmija se i reka: “Više volin da Jure Jerković falije penal nego da ga ti daš!” Baš na toj utakmici dosuđen je penal za nas, Biće mi je reka da ga pucan, zabija san gol. I tako je krenilo sve do kraja moje karijere, kad san u 41. godini prista igrat balun ka libero njemačkog Oberhausena...

Mundijal 1974.

Za reprezentaciju Jugoslavije odigra san četiri službene utakmice. Prva je bila protiv Italije u Zagrebu, čuva san Prattija, dobili smo sa 1:0, gol je zabija Ivica Šurjak, selektor je bija Biće Mladinić. Igra san još protiv Norveške, Španjolske i Grčke.

Tih godina, dok san bija u reprezentaciji ili blizu nje, puno igrača se prominilo na mistu desnog beka: Pavlović, Ramljak, Rajković, Krivokuća, Tešan, Stepanović, Galeb Bošković, Frfa Mužinić, Iko Buljan, Luka Peruzović, Vujkov, Golac...

Uvjerljivo najviše utakmica na ton mistu igra je Iko Buljan. Žaj mi je šta nisan bija na Mundijalu 1974. godine u Njemačkoj. Miljan Miljanić je reka da san prva rezerva, kad je otpa Krivokuća, u reprezentaciju je upa Luka Peruzović. A da bude tako, odlučilo se, ne u Beogradu, nego u Splitu...