StoryEditorOCM
DalmacijaKOLOĐAVANJE

Rodila ti lozica karagača od koje je puna bačva...

Piše PSD.
9. siječnja 2016. - 11:11
Hvala, domaćine! Puno zdravlja i sriće!, uglas su zahvalili kolođani, njih petnaestak koji su i na Tri kralja, samo za nas, još jednom pokazali kako to oni u svom malom mistu omiškog zaleđa, u Svinišću, kolođavaju na Setog Stjepana.

Jer taj dan, odmah iza Božića, obiđe ovo veselo društvo sve mještane, oko 110 ih je u Svinišću, nekih 40 “dimova”, te još pedesetak stanovnika u Podašpiljama, kako bi svima zaželjeli dobro - novo lito, više sriće i smija i zdravlja u novoj godini. Jedan u nizu stihova kojim kolođani uveseljavaju domaćine je i ovaj: "Lipa loza romanija, faljen Isus i Marija. Na dobro vam doša Božić, po Božiću i sveti Stipan, po Stipanu i sveti Ivan, po Ivanu svi mladenci. Po mladencima mlado lito, rodilo vam ulje, žito i lozica karagača, od koje je puna bačva."



I nakon pisme i dobre spize kojima ih ukućani dočekuju, te darova koje im udijele tijekom obilaska kuća na Svetoga Stjepana, kolođani se na Tri kralja okupe, spreme delicije kako bi druženjem, plesom i pjesmom uplovili u novu radnu godinu. Pa smo i mi otišli provjeriti kako to Svinišćani slave Tri kralja, kako organiziraju feštu za cilo selo. Jer preko 120 ih se utiskalo u Zadružnom domu, uz crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Vrijeme im se nije smilovalo. Srušilo se nebo na zemlju, kroz kišnu zavjesu ni prsta pred nosom nije se vidjelo, nestalo je i struje, ali zato pisma ni jednom nije stala.

- Ma šta nas briga što nema struje, otići će Kilo (op.a. Dragan Mimica) po dva sića vode i struje na hidroelektranu Kraljevica - umiruje nas Anđelko Čagalj, glavni i odgovorni od organizacije, predsjednik udruge "Vrisak", zadužene za čuvanje starih običaja.



Glazbenike je moćnim zvukom harmonike predvodio Tihomir Vicko Božić, a u stopu su ga pratili gitarist Ante Čagalj, pa Ante Kalajžić i sin mu Marko, te mandolisti Ante Ćoso i Žarko Mimica. Nizala se pjesma za pjesmom, udarao ritam, pokazalo i plesno umijeće, bilo u parovima, ili u solo-dionicama, a i na stolovima se plesalo, budući da je Zadružni dom bio premalen da primi sve koji su se natiskali.

- Dobar ritam diktira naš harmonikaš, zar ne? On je voditelj Županijskih cesta Omiš, ako van di malo asfalta fali za nalit - smije se i Željko Terzić, koji ističe kako je na ovu veselicu stigao sin Ante, nogometaš na privremenom igranju u Njemačkoj.



- Ni mladoj nevisti Petri Šarić poodmakla trudnoća nije zasmetala u desetosatnom kolođavanju. Svi se pomažemo među sobom, ali i skupa se zabavimo uvik - vele mještani, koji su nam demonstrirali običaj kolođavanja. Ide se od kuće do kuće, uz pjesmu i dobre želje obiđe se cijelo selo, domaćinima se zaželi dobro zdravlje, a oni njima udijele darove.

- Sad ćemo kod Nede i Joze Terzića. Pisma nam otvori svaka vrata, a domaći nas počaste - u ulozi vodiča našao se Miro Mimica Pape, dok pet djevojaka: Marijana Terzić, Doris Tafra, Barbara Čagalj, Marina Tafra i Marija Brzović, odjevene u starinske nošnje, u pratnji Dražana Popovića, te Anđelka Čaglja, pjevaju kolođanske pjesme. Prate ovu urešenu povorku i ostali kolođani, a najbitnija je pjesma koja nosi dobre želje.



- Dragi kolođani, hvala vam na čestitkama, a sada se pogostite. Ima i pršuta, i sira, suhih smokava, kolača i domaćih kobasica te pečenice. Za vas i rakije i vina domaćega, a evo i malo para - od srca je domaćica Neda dočekala goste, te u zobnicu Barbare Čagalj spustila kobasice.

I tako je oduvijek bilo na Svetoga Stjepana u Svinišću, samo se pjesmom nije čestitalo u kućama koje su bile u žalosti.



- I nisu vam žene išle u kolođane. Uvik samo muški, ali ima petnaestak godina, otkada mi ovo opet organiziramo, pa smo i naše lipe cure primili - otkriva Željko Brzović:

- Ujutro na Svetoga Stipana, na misi bi pop najavija dolazak kolođana iza ručka u kuće. I tako bi mi od jedne ure popodne do deset navečer obilazili kuće. A na Tri kralja bi nakon mise pred popovom kućom igrali kolo, da bi navečer imali veselicu za cilo selo. Sve ono što smo dobili na dar, spremili bi za pojist, za popit i za dobru zabavu. Do ujutro bi pivali i plesali.



- I kraljicu i kralja birali - dobacuje Stipe Terzić.

- Napišite pokojnog Žarka! Sićan van se i ja kako je veselo bilo. A kralj od kolođavanja i njegova kraljica godinu dana su ponosno bili prvi od kolođana. Čast je velika to bila - veli 56-godišnji Stipe, dok 76-godišnji Željko dodaje:

- Kralj je ima i svog vojnika. Velika je to bila ceremonija od kolođavanja.

- Ma šta te briga što više nema kralja i kraljice. Ti si sritnik, pa više od 25 godina si bija među ženama u Omišu, u "Galeba". Zato i jesi tako mladolik - lete šale i podbadanja.



A svi su imali samo riječi hvale za mladog svećenika Marija Popovića, koji u Rimu studira povijest kršćanstva, a javnosti je postao poznat tijekom posjeta pape Franje Sarajevu, kada mu je bio prevoditelj.

- I ja bi piva, no ne znam tekst. Grlo imam, ali stihove ne znam. Naučit ću - obećao nam je 20-godišnji Luka Mušac, kojemu je ovo prvo kolođavanje, došao je u selo svoga oca, a s obitelji živi u Münchenu, u Njemačkoj.

Stariji su ispričali Luki kako mu je i pokojni djed odlazio u kolođavanje, pa će priča o ovom običaju stići i u München. Ali i u Zagreb, gdje ekologiju i zaštitu prirode studira 22-godišnja Doris Tafra. Odjenula je nošnju, naučila pjesme, te redovito ide u kolođavanje.



- Pivala sam u crkvenom zboru, a ovakve manifestacije u selu nikada ne propuštam - veli Doris, zadovoljna što zovu i djevojke, pa i one mogu zapjevati tijekom obilaska kuća.

- Samo curama smo dopustili, a njih ćete pripoznati jer nemaju šudare na glavi ka udane žene. Cure imaju pletenice - kazuju nam iz mnoštva. A velika se fešta u Zadružnom domu zahuktava. I staro i mlado, među njima najmlađa, desetogodišnja Dora Jerčić, zajedno slave.

Do jutra će biti skupa, dok ne nestane pića i grlo ili noge ne posustanu. Samo neka su stolovi puni, ima pečenog odojka, fažola, kiselog kupusa i domaćih kobasica.



- I domaćeg vina - dodaje popularni Šore: - Nas četvorica smo vam također u organizaciji: Kilo, Skikalo, Gajo i ja, dvojica iz Svinišća, dvojica iz Podašpilja. Zajedno smo vam uvik u ovakvim akcijama - pojašnjava Šore, odnosno Nediljko Mimica, koji se diči i uspješnom vinarijom brata Nikole, pa uvijek pazi da su čaše pune.

Jer triba u veselju ući u novu godinu, a Svinišćana je iz godine u godinu sve više na ovakvim veselicama i, što je najvažnije - sve više je mladih.

SANDRA BARČOT
SNIMIO: NIKOLA VILIĆ / CROPIX

Evo što kolođani sve oblače



Kolođani, barem oni u Svinišću, obvezno budu u nošnjama tijekom obilaska kuća. A Damir Mimica, voditelj Udruge za očuvanje hrvatskog folklora Omiš, naveo nam je što sve čini nošnju kraja koji obuhvaća Lokvu Rogoznicu, Podašpilje, Svinišće i Kučiće.

- Žene imaju košulje, modru ili crnu jačerimu, crveni sadak, suknju s oplećkom, jaketicu, odnosno korpet, pregaču, torbicu zobnicu, a na glavi šudar ili maramu, dok djevojke nose pletenice. Muškarci su u suknenim gaćama, điletu, jaketi ili kaparanu, imaju pojas, ali i pripašu, kožni dio u kojemu se čuvaju novac ili duhan.

Košulje im imaju i pjete, te su ove nošnje krasili i opanci i suknene bičve. Kape su bile različite, od onih plitkih do dubljih za glavu, a i rese na njima su se razlikovale, od kraćih do većih - opisao nam je Mimica taj dinarski tip nošnje koji se nosio u ovom kraju, da bi se danas, po starim nacrtima i krojevima, pravile nošnje za mlade i sve koji čuvaju stare običaje.






















Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. travanj 2024 05:37