Da je imala radnu knjižicu, Ana Grabovac bi danas bila vlasnica pomoračke penzije. Ipak je iza nje 33 godine navigavanja po svjetskim morima, ali...nije to bilo za radni staž. Upoznala je daleke otoke, uvale, obišla je sve kontinente, samo zato što je davno odlučila na životnom putu biti uz svog Čovika. Pomorca.
Nije ga htjela ostaviti samog, na brodu, bez nje, eto toliko je bila velika ta ljubav, da je ostavila uobičajeni, ugodni kopneni život ‘bijele udovice’ i odlučila poći na sinje more. Službeno, na papiru, bila je - svašta. Mali od kužine. Za nekih vijađa je glumila da je konobarica. Bila je i pomoćno osoblje.
A zapravo je ponajviše bila sama sa sobom, na krmi ili u kabini, čekajući da njen Čovik završi radne obveze. Morske je milje kratila pletenjem džempera ...
Nije ga htjela ostaviti samog, na brodu, bez nje, eto toliko je bila velika ta ljubav, da je ostavila uobičajeni, ugodni kopneni život ‘bijele udovice’ i odlučila poći na sinje more. Službeno, na papiru, bila je - svašta. Mali od kužine. Za nekih vijađa je glumila da je konobarica. Bila je i pomoćno osoblje.
A zapravo je ponajviše bila sama sa sobom, na krmi ili u kabini, čekajući da njen Čovik završi radne obveze. Morske je milje kratila pletenjem džempera ...