Gotov operativni plan
Prema posljednjoj odluci Europske komisije, Hrvatska bi trebala primiti 1064 izbjeglice, no s obzirom na izbjeglički val, njihov bi broj mogao biti znatno veći. Još prije ljeta, kad je određena kvota za Hrvatsku iznosila 550 izbjeglica, u Hrvatskoj je osnovana međuresorna skupina koja okuplja predstavnike 12 različitih ministarstava s namjerom da se izradi operativni plan o tome kako će izgledati prihvat osoba koje su trebale krajem ove godine i tijekom iduće stići u Hrvatsku. Operativni je plan već trebao biti predstavljen Vladi, no njegovo je finiširanje odgođeno s obzirom na novonastalu situaciju.– Prema prvotnom planu, Hrvatska je trebala primiti izbjeglice iz Grčke i Italije, njih 550. Planirali smo otići u tamošnje izbjegličke kampove i promovirati Hrvatsku i njezine potrebe, jer se pokazalo ključnim za integraciju da u Hrvatsku naselimo osobe koje ovdje žele biti. Prije svega, ciljali smo na osobe koje su na neki način već povezane s Hrvatskom, imaju ovdje širu obitelj ili poznanike, ili jednostavno žele ovdje živjeti, pri čemu smo računali i na pomoć sirijske zajednice u Hrvatskoj. Međutim, s obzirom na ogroman priljev izbjeglica, zaustavili smo te aktivnosti jer ne znamo što će se događati u idućem razdoblju. Može se dogoditi da veliki dio kvote ispunimo izbjeglicama iz ovog vala, da u Hrvatskoj ostane znatno veći broj ljudi od planiranih kvota, ili se dio njih vrati iz zemalja u koje su prvotno odlazili. Sigurno je samo jedno: u ovo doba sljedeće godine u Hrvatskoj će biti značajan broj izbjeglica i mi za to moramo biti spremni – kaže naš sugovornik, član međuresorne skupine.
Škrti na državljanstvima
Neke države EU-a, poput Njemačke, razradile su pravila igre i sisteme prihvata i integracije još početkom 90-ih, primajući izbjeglice s ovih područja; Hrvatska to mora učiniti sada. Ono što je morala naučiti na tuđim primjerima jest to da po svaku cijenu mora realizirati uspješnu integraciju tih ljudi. A upravo u tom području Hrvatska stoji posebno loše.Istraživanje Indeksa o razvijenosti integracijskih politika (MIPEX), koje je obuhvatilo 38 zemalja svijeta (32 europske države te Novi Zeland, Kanadu, Australiju, SAD, Južnu Koreju i Japan), pokazalo je da je Hrvatska na nezavidnom 30. mjestu. Najlošije stoji u području zdravstvene zaštite državljana trećih zemalja te području obrazovanja, kriterijima prema kojima je treća najgora od obuhvaćenih zemalja.
Tražitelji azila tako u Hrvatskoj mogu, kaže dr. Snježana Gregurević iz zagrebačkog Instituta za migracije i narodnosti, koji je koordinirao istraživanje, u području zdravstvene zaštite računati samo na hitnu pomoć, najčešće bez prevoditelja.
Kad je u pitanju obrazovanje, hrvatske škole, osim učenja jezika, pružaju vrlo slabu potporu migrantskim učenicima, nema posebnih fondova za dodatno financiranje njihova školovanja ili obuku osoblja škola, kao ni osiguranog prava na učenje materinskog jezika. Državljani trećih zemalja nemaju pravo glasa na lokalnim izborima niti se mogu učlaniti u političke stranke. Na ionako nepovoljnom hrvatskom tržištu rada u još su lošijem položaju, a svaki drugi nije ni zaposlen ni u sustavu obrazovanja ili stručnog usavršavanja.
– Politika dobivanja državljanstva je nepovoljna, posebice zbog neprihvaćanja dvojnog državljanstva i načela ius soli, prema kojem djeca rođena u RH nemaju po rođenju pravo na hrvatsko državljanstvo. Tijekom 2011. dodatno su postroženi uvjeti za stjecanje prava na državljanstvo: dužina prethodnog trajnog boravka podignuta je s pet na osam godina te se zahtijeva vrlo visoka razina poznavanja jezika – kaže dr. Gregurević. S dolaskom izbjeglica, jasno je, dio pravila morat će se prilagoditi.
Provjera kvalifikacija
Hrvatska je u posljednjih 10 godina, dodaje dr. Sanja Klempić Bogadi iz Instituta za migracije, odobrila azil za samo 94 osobe. Postroženjem uvjeta za državljanstvo drastično je opao i broj dodijeljenih državljanstava – s 3269 u 2011. na 960 u 2013. godini.– Svjesni smo svih ovih problema, kao i onih koji bi mogli nastati ne uspijemo li izbjeglice integrirati u društvo. Tome smo posebno posvećeni, svaki od nas – kaže naš sugovornik koji sudjeluje u izradi operativnog plana. Hrvatska, kaže, preferira primanje osoba s malom djecom, koje se mnogo lakše integriraju, te osobe s kvalifikacijama koje trebamo. U suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje napravljen je popis deficitarnih zanimanja za svaku županiju. Plan je vrlo sličan onome koji HZZ svake godine izdaje kao preporuku za povećanje ili smanjenje upisnih kvota. Vrlo je detaljan i razrađen za svaku lokalnu sredinu: u Karlovačkoj županiji tako, primjerice, postoji manjak kvalificiranih strojobravara, zidara, mesara i limara, a od visokoobrazovanih liječnika i farmaceuta.
– Iznenadili smo se koliko nam treba, primjerice, tesara, tokara ili slastičara, a od visokoobrazovanih ponajviše zdravstvenih radnika i inženjera. Cilj je svakoj obitelji pronaći posao, to je osnovni uvjet za integraciju – kaže. Stoga će, nakon prihvata, prvi korak biti verifikacija njihovih kvalifikacija, što je u prošlosti bio veliki problem, osobito s izbjeglicama, koji kod sebe nemaju nikakve dokumente. Priprema se i izmjena dijela pravilnika, jer kod nas se uvijek traže originalni dokumenti, koje izbjeglice neće moći nabaviti. No, dio njih sve diplome ima snimljene na mobitel. Dogovaramo s mrežom učilišta te sa stručnim komorama svojevrsne testove kako bi se i na praktičan način utvrdilo jesu li kvalificirani za određene poslove – objašnjava naš sugovornik, dodajući kako će sustav obrazovanja morati odraditi lavovski dio posla – ne samo u verificiranju kvalifikacija, nego i u prihvatu djece po školama, obuci nastavničkoga kadra i osiguranju učenja hrvatskog jezika po manjim sredinama.
Teško do radnih dozvola
Bez obzira na profil zanimanja, stranci su dosad u Hrvatskoj vrlo teško nalazili posao, a država je nevoljko izdavala dozvole za državljane trećih zemalja. Broj odobrenih radnih dozvola iz godine u godinu pada, posebno nakon ulaska Hrvatske u EU. U 2012., posljednjoj punoj godini uoči ulaska, odobreno je ukupno 988 novih dozvola, a za 2015. godinu Vlada je odobrila samo 215 novih radnih dozvola za strance.Kvota se formira na temelju zahtjeva poslodavaca koji se šalju Ministarstvu rada, koje pak sastavlja konačni prijedlog i šalje ga Vladi. Odobrava se tek manji dio zahtjeva: stav je Ministarstva rada da se, zbog velike nezaposlenosti u Hrvatskoj, sva moguća radna snaga mora popuniti u državi, a samo ona za koju ne postoji domaći kadar ni mogućnost relativno brze prekvalifikacije može se dovesti iz inozemstva. Dozvole se odnose na poznate poslodavce i specifični kadar.
– Za ovu je godinu odobreno, primjerice, 20 dozvola za pastire, koje ne možemo naći u Hrvatskoj, zatim u turizmu smo odobrili jedan broj dozvola za animatore i kuhare nacionalnih kuhinja jer nam, primjerice, raste broj turista iz Koreje, a ne možemo naći kadar koji govori njihov jezik. Najviše zahtjeva posljednjih godina stiže iz sektora brodogradnje. Za ovu ih je godinu stiglo ukupno 810, a nije odobren ni jedan – kaže naš sugovornik iz Ministarstva rada. Objašnjava da se od ulaska u EU kvote odnose samo na državljane trećih zemalja (te Austriju, Nizozemsku, Slovačku, Veliku Britaniju i Maltu, koje su zadržale kvotni režim) te da poslodavci namjeravaju uvozom jeftinije radne snage iz zemalja u okruženju rušiti cijenu rada u Hrvatskoj.
– Brodosplit je prije dvije godine tražio 4500 radnih dozvola za strance. Mi smo mu ponudili financiranje prekvalifikacije za toliki broj radnika iz Hrvatske, no nije pristao. Jednostavno je namjeravao skuplju radnu snagu zamijeniti jeftinijom – kaže naš sugovornik. Izbjeglice koji će doći neće, naravno, trebati radne dozvole, ali će trebati posao.
Stanovi u najam
– Kad stignu, izbjeglice će prvo biti smješteni u zagrebačkom hotelu “Porin” i predat će zahtjev za azil, koji se u Hrvatskoj ne dobiva ni lako ni brzo. Međutim, prema planu, ovdje se neće raditi o osobama koje će postupak počinjati ispočetka, jer je većina njih dulje vrijeme boravila, primjerice, u Grčkoj i već su prošli visok stupanj provjere, tako da bi taj postupak trebao ići mnogo brže – objašnjava naš sugovornik iz međuresorne skupine. Odmah bi na razdoblje od dvije godine cijele obitelji trebale dobiti zdravstveno osiguranje. U “Porinu” će, nastavlja, boraviti najviše do tri mjeseca – to je razdoblje u kojem bi im azil trebao biti odobren. Nakon toga preuzima ih sustav socijalne skrbi i pronalazi im smještaj.– U suradnji s Državnim uredom za upravljanje državnom imovinom i lokalnim samoupravama radimo mrežu stanova koje možemo dobiti, ali većina će ići kroz najam. Za svakog posebno radit će se plan smještaja: ovisno o kvalifikacijama i preferencijama, tražit će se najbolja lokacija.
– U nekim je slučajevima mnogo bolje da su smješteni u većem gradu, a iskustvo je pokazalo da se neki najbolje integriraju u manjim sredinama, u kojima ih svi poznaju. U smještaju koji financira država mogu ostati najdulje dvije godine, imat će pravo na socijalnu pomoć kao i hrvatski građani, no to bi, kaže naš sugovornik, bio državni neuspjeh: cilj je integrirati ih mnogo brže.
– Za svaku osobu Hrvatska će iz fonda EU-a dobiti 6000 eura, međutim, taj novac neće stići odmah ni unaprijed, mi ćemo morati početi trošiti i čekati da novac dođe – zaključuje.