Njegove strme litice posebno sa jugoistočne strane jezera, što se okomito spuštaju u modre dubine, izazov su generacijama odvažnih. Onaj tko u Imotskom s njih ne skoči i ne pobere aplauz za visinu, ali i tehničku izvedbu, baš kao i da nije bio u jezeru.
Dakako, među odvažnim uvijek je bilo onih odvažnijih, a među njima i onih koji su svojim stilom skakanja plijenili nepodijeljenu pozornost.
Ovih dana dobili smo fotografije iz 1949. godine skokova ondašnjih imotskih junaka, snimljenih starom tehnikom. Na fotografiji je Dalibor Rako jedan od najboljih skakača s litica svih vremena. Vrsni sportaš, nogometaš, rukometaš, gimnastičar bio je tada neprikosnoven.
No, tradicija skokova se nastavlja, iz godine u godinu, dolaze nove jezeranske ptice.
Sedamdesete i osamdesete obilježavaju majstori Ivo Anić, Kiko Skako, da ne nabrajamo druge, pa onda skaču izvrsno Vinko Malenica, Marko Đuzel, sve do Josipa Rajića iz današnjih dana, te mnogih drugih.
Niz odvažnih i smjelih mladića, kojima su skokovi na glavu sa dvadeset, trideset i više metara bili specijalnost, nastavlja se bez prekida.
No, nije skočiti u modre vode imotskog jezera baš tako lako. Naime, da bi izveli skok, svi ti odvažni moraju itekako poznavati vještine penjanja uz strme stijene.
Bez ikakve opreme, onako bosi, uzveru se riskirajući i život, samo da bi izveli skok. I tako,desetljećima, tko zna možda i stoljećima.
BRACO ĆOSIĆ
