Nedavno usvojenim izmjenama i dopunama Prostornog plana uređenja grada Sinja izbrisana je prije planirana prometnica koja je trebala povezati D-1 od raskrižja s ulicom Put Pazara preko Gorućice i Ruduše do D-56 kod Pavića. Desetljećima je u svim sinjskim prostorno-planskim dokumentima štićena zamišljena trasa te prometnice, što je mnogima zagorčavalo život.
Naime, deseci građana čije su se parcele nalazile na toj zamišljenoj trasi ili u njezinu neposrednu susjedstvu nisu uspijevali ishodovati građevinsku dozvolu za izgradnju obiteljskih stambenih kuća ili drugih objekata. Čim bi netko pomislio kako bi mogao graditi na konkretnoj parceli, iz administracije zadužene za zaštitu trase pogledali bi u Prostorni plan, pokazali što je danas nepoznat netko na praznom papiru nacrtao prije 20, 30 ili 40 godina, a što su verificirale generacije sinjskih vijećnika i ranije odbornika te bi onako svisoka, važno, da ga se doživi kao državu, kazao: Ne može!
Olovka piše i briše
A onda se netko dosjetio da ta desetljećima štićena trasa i nije od neke važnosti. Pritom je tom i takvom dosjećanju vjerojatno pridonijela činjenica da bi brisanjem zamišljene prometnice do sada štićeno zemljište moglo postati lijepo gradilište, ne samo za obiteljske kuće, nego i za poneku zgradu. A to jamči solidan novac vlasnicima.Praksa urbanista da na bijelom papiru crtaju budućnost koje nikada neće biti, a koju su im u ničim objašnjivoj viziji nametnuli trenutačni vlastodršci, prisutna je otkako se rade prostorni planovi. Dokle će građani trpjeti takva iživljavanja?
Opisana spojnica D-1 i D-56 u Sinju egzistirala je u planovima desetljećima, a onda je potezom olovke izbrisana. Tko može jamčiti da u netom donesenim izmjenama i dopunama Prostornog plana Sinja između nacrtanih nepostojećih cesta nema tko zna koliko takvih. I što će deseci, možda i stotine vlasnika zemljišnih čestica preko kojih prolaze zamišljeni koridori biti onemogućeni raspolagati svojim nekretninama.
Nije im stalo do reda
Takva praksa proizlazi iz propisa koji je potiču jer ni na koji način ne sankcioniraju neodgovornost urbanista i političara. Da je državi stalo uvesti red, propisala bi način obeštećenja vlasnika koji ne mogu raspolagati svojim zemljištem, jer je u prostornim planovima ono namijenjeno za nešto. A što se to nešto nikada neće ostvariti pa će poslije 30 ili 40 godina biti izbrisano, kao u konkretnom sinjskom slučaju, nikome ništa.Ili je nesuđena spojnica ipak potrebna, ali su se vlasnici zemljišta na njezinoj zamišljenoj trasi još jednom izborili da osobno nadvlada opće dobro.