Kako ćemo te prepoznati, pitam Luciju Brešković na kraju kratkoga telefonskog dogovora. Zaustila sam, ali nije imalo smisla reći joj po čemu će ona prepoznati mene i kolegu, jer Lucija ne vidi. To joj, međutim, ne smeta da redovno studira i osvaja sportske medalje, a baš zato smo je u jeku humanitarne akcije Zaklade "Čujem, vjerujem, vidim" i htjeli upoznati. Ona osjeća vašu nelagodu, izvježbana je, i zatim me spašava, jer lako i brzinski rješava stvar:
- Ja sam albino i ne možete me falit!
- Ja sam albino i ne možete me falit!