Najkraće, minula godina u Dalmaciji slabo je rodila u onom uobičajenom shvaćanju rodnosti godine. Nije se, dakle, osobito istakla po “plodovima zemlje“, ali će nam iz njezinih zasada, izgleda, prispjeti jedan posve drukčiji – politički urod. Urod čiji će plodovi (ne ulazeći ovog trenutka u njihovu jestivost ili raširenost na trpezi građana Dalmacije, pa i šire) vjerojatno dozrijevati u ovoj tekućoj 2015. godini.
A da je riječ o zbilja specifičnim plodovima vidi se po njihovu za ovdašnje prilike ipak originalnom političkom okusu, dosta različitom od niza drugih situacija u kojima se “Dalmacija kao takva“ uspostavljala u životu Hrvatske kao eminentno politička tema.
Jer, u aktualni politički diskurs ona se uvrštavala ili vraćala uglavnom kroz teze i antiteze o povijesnoj utemeljenosti njenog regionalnog suvereniteta (prilično često poticane i recentnim raspravama o administrativnom ustroju naše države), što se u pragmi ovdašnjeg političkog života u različitim razdobljima očitovalo kroz uspostavu političkih stranaka s tzv. regionalnim dalmatinskim predznakom, ili pak sličnih “civilnih udruga“ s manjim političkim ambicijama i manjim dometom.U registru političkih stranaka tako su samo u vremenu od 1990. (za)živjele Dalmatinska akcija, Hrvatski dalmatinski dom, Jadranska socialdemokratska stranka, Maslina – dalmatinska autonomaška stranka, Južnohrvatska stranka, Jadranski sabor, Dalmatinska liberalna stranka, Dalmatinska stranka i Hrvatski demokratski slobodarski savez Dalmacije, a popisu nestranačkih asocijacija pridružila se Udruga Dalmacija.
No, sve te naslove sročene od velikih riječi uglavnom su – u pogledu elementarnog života i, pogotovo, stvarnog utjecaja – prekrili lanjski snjegovi, da bi se, evo, tijekom 2014. godine u Dalmaciji iznjedrila i jedna politička inicijativa s okusom noviteta, pa i presedana.
Ta inicijativa zove se – ili bi još trebalo govoriti zvat će se, budući da se njeni dizajneri prema javnosti drže vrlo rezervirano – Dalmatinski most, a po političkoj naravi smjera biti, koliko se zasad zna, nezavisna lista za nacionalne parlamentarne izbore, koju će, očekuje se, predvoditi gradonačelnik Metkovića Božo Petrov, gradonačelnik Omiša Ivan Kovačić, splitska vijećnica Marijana Puljak te, vjerojatno, načelnik Primoštena Stipe Petrina.
Ako je suditi po političkom podrijetlu nositelja inicijative – pretežno je riječ o relativno mladim političarima koji su kao nezavisni u svojim sredinama došli na vlast pobijedivši etablirane stranačke vojske i šerife te postali svojevrsne dalmatinske političke zvijezde – bit će to stanoviti zbir nezavisnih lista, s ambicijom izlaska na nacionalnu političku scenu.
Nemaju se namjeru, izgleda, organizirati u političku stranku, a o programskom usmjerenju najviše se doznaje iz rečenica kojima ih je u “SlobodnojDalmaciji“ predstavio kolega Vinko Vuković: “Nikad nećete čuti da govore o malim Hrvatima i velikim Jugoslavenima, partizanima i ustašama, plitkim rakama i dubokim jamama; oni ne ližu oltare, niti se kunu na bibliju; Facebook je njihova crkva, a ‘drukčija i nova Hrvatska’ platforma s koje namjeravaju odskočiti sve do Zagreba“.Ovome je moguće pridodati još samo riječi iz nedavnog priopćenja – s potpisom Bože Petrova – da će “Most nezavisnih lista na nacionalnim parlamentarnim izborima stresti sa svih nas ‘staru Hrvatsku’ te da oni “ne žele nipošto biti regionalna politička platforma“.
Zašto jedna politička inicijativa nastala u Dalmaciji ne želi imati ništa s regionalizmom i zašto oštro odbacuje “šinjel“ političke stranke, pitanja su na koja će odgovori stići onda kad, valjda ubrzo, njeni nositelji odluče svojim istupom suziti prostor svim mogućim špekulacijama.
